Snježna vijavica i sardine

Lagani snijeg prošlog mjeseca

Zima se ove godine rastegla, dani su se produili, ali temperatura se drži mnogo niže nego što je normalno za ovo doba. Česte snježne vijavice, puno snijega, teško je voziti auto. Ovo je četvrta godina kako je firma preselila i ja više ne mogu uživati vozeći se javnim prevozom čitajuci usput, ne brinući o tome šta se dešava na putu. Najgora kombinacija je snijeg pomiješan s kišom i ledom. Jučer ujutro, prije posla gledala sam prognozu. Snježna oluja sa kišom i ledom je prošla južno od Toronta i pomjera se polako prema zapadu. U Montrealu će biti poslije podne, taman kad se ljudi vraćaju s posla.

Na povrtaku s posla prošlog mjeseca

Negdje poslije jedan sat popodne, sjedim u trpezariji, spremam se da jedem svoj ručak. Napolju je oblačno i sve u nekakvom iščekivanju, vidi se poneka pahulja. Prvi dani marta. Još uvijek ima vremena za još koju oluju do kraja mjeseca. Prilično depresivno. Redam svoje artikle za ručak, šnita raženog kruha, posuda sa paradajzom i krastavcima i konzerva sardina, pakovana u New Brunswick, kanadska proizvodnja. Svi su već završili ručak i ja uživam sama u tišini trpezarije.

Brdo gdje smo se sankali prošle subote

Kad sam savladala prvu sardinu, u salu ulazi Richard , IT Manager. Zaboravio je svoju kesu sa hranom pa se vratio da je pokupi. Pogledao je u moj ručak.

Jedeš sardine ?

Da, ovo nije nešto što volim, ali kažu da su zdrave, vitamin D i nema teških metala kao naprimjer tuna.

Sardine su poskupile, prije je konzerva bila oko $0.96 a sad je $1.25.

Pravo da ti kažem ja ni ne gledam cijenu, ja ih samo pokupim, ove sa fafaronima, jedino njih mogu jesti.

Ne samo što su poskupile nego sad New Brunswick pakuje 4 sardine umjesto 5.

Brojim sardine u mojoj konzervi, u pravu je, tačno 4 sardine.

U trpezariju ulazi Maritza, knjigovodja, donijela je veliku tortu, zasladićemo se svi popodne povodom jednog lijepog dogadjaja vaznog za našu firmu.

Ona postavlja svoj ručak pored mog. Uz put ga je kupila tamo gdje je nabavila tortu.

Ja objašnjavam Richardu,

Poskupljenje sardina ne utiče puno na moj budžet, ako jedem jednu konzervu svake sedmice, to nije ni dva dolara mjesečno.

Ja ih kupujem za mog psa, zato pazim na cijene i gdje ih kupujem.

Odlično, hvala što si mi pokvario ionako slab užitak u ovom ručku. Sad sam se sjetila jednog dogadjaja iz davnih vremena, pa ću ti ispričati. Jedan član naše šire familije studirao u Zagrebu. Stanovali su četiri momka zajedno. Kao što je to bivalo, uvijek malo para, trebalo je ekonomisati. On je primio dužnost da nabavlja hranu i kuha za sviju. Tako je jednom otišao u mesnicu da kupi bijele džigerice. Čekao u redu i kad je došao njegov red, zatražio je što je želio. Mesar je odgovorio: Gospon to vam ni dobro za peseka.

Ha ha smije se Richard iako moj engleski prevod nije potpuno dočarao tu anegdotu.

Kako neko može jesti pluća, tu ni nema mesa, samo mjehurići.

Dubravka, Richard je kanadjanin koji poznaje hranu samo is samoposluge, uključuje se Maritza.

Ona je mojih godina, djetinjstvo provela u Madjarskoj, zna šta je mesnica iz tih vremena.

Richard je takodjer mojih godina, njegov djed je nekad davno došao is Madjarske.

On ponekad razmjeni koju madjarsku riječ s Maritzom, toliko da se malo pokaže.

Ne znam šta se uopšte moze skuhati s plućima.

Ukusmo i dobro jelo. Pluća se prvo moraju malo tretirti u sirćetu i začinima. Maritza potvrdjuje moju izjavu.

Misliš kad staviš dosta povrća i začina pa onda dodaš pluca. To je samo po sebi dobro i bez mesa. Jesu li tvoje sardine s vodom ili sa uljem ?

Nisam sigurna, mislim da je ulje.

Sojino ulje ?

Ne znam (gledam poderani omot, jest sojino ulje, so, sirće i ljuta paprika).

Jest sojino ulje, hvala ti Richard, pokvario si mi ručak i sad zamalo pa ću povratiti zbog sojinog ulja.

Ha ha Richard odlazi smijući se .

Gledam kroz prozor sve je sivo, prljavi snijeg, prljavi auti na parkingu, oblaci niski, vijavica samo što nije počela. Još jedan dan polako prolazi.

Pozdrav svima, koji pripremate rasad za baštu, koji uživate u prvim proljetnim cvjetovima, ili se šetate pokraj mora. Meni se čini da još spavam zimski san, sjetila sam se malo osmog marta i onog mirisa zelenkada, zumbula a posebno mimoza.

Dubravka