SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Saturday, February 28, 2015

Rasadnik 2015.

Nerino radno mjesto
Zima se ove godine kod nas baš nešto neda. Zadnji dan je februara a temperature se ne dižu iznad nule. Snijega nema previše ali se ne topi. Od početka zime sam uspio samo dva puta izaći u backyard da podkratim grane drveta koje otima životni prostor jasminu, I to je bilo sve. Mnogo toga je ostalo samo u planovima jer ih mi, izgleda onaj odozgo, pokvari. Bojim se da bi se hladno vrijeme moglo nastaviti i da će zima preći u ljeto kao što nam se to ponekad znalo dogoditi.

Stručni dio posla
I Nerin rasadnik ove godine kasni. Obično sa sijanjem sjemena započne polovinom februara a ove godine stiže i zadnji dan mjeseca a rasada još nema. I njoj je zima pokvarila planove jer bi posao sijanja obično obavljala pod nastrešnicom a zadnje strane kuće. Ove godine za to nije bilo prilike pa se danas razbacila u kuhinji da bar nešto uradi. Kuhinja je pola dana bila u neredu: kesice sa sjemenima, mali plastični kontejneri u koje sije sjemena, malo veće plastične kutije u koje se kontejneri slažu da se kasnije mogu lakše zalijevati, kanta sa zemljom za rasadnik… Ove godine je i zemlja za rasad  „naš proizvod“, prosijana iz našeg komposta i ostavljena na suncu a kasnije na hladnoći da priroda uništi eventualne bakterije. 

Ja sam obavio svoj dio posla: pravljenje „zastavica“ na koje sam zapisivao o kojem se sjemenu radi kako bi kasnije lakše znali šta je posađeno a šta nije, šta je niklo, treba li nešto dosijati. A kao penzioneru mi je pripao i posao čišćenja nerede jer, kako kažu, za to mi ne treba neka posebna škola.

I "zastavice" su tu, moj doprinos
Nered u kući neće tako brzo nestati. Zasijana sjemena se prvo drže u kuhinji, gdje je toplije, da proklijaju, a kasnije ih prebacujemo u sobu sa krovnim prozorima gdje ih postavljamo na plafonske grede kako bi bila bliže izvoru svjetlosti. Tu će ostati sve dok biljke dovoljno ne narastu i dok na vani ne otopli. Ako je suditi po ovogodišnjoj zimi, ko zna kada će se to desiti.

Tako mi svake godine sa „zemljanim radovima“ počnemo jako rano, vjerujem prije naših seljaka u Bosni. A njih tamo i nema previše. Većina ih je sljegla u Banjaluku koja se uduplala iako je polovina grada devedeseti protjerano. To se zove život. Oni koji su rođeni na selu i trebali bi da se bave poljoprivredom sada šetaju asfaltom a mi se po američkim predgrađima bavimo povrtlarstvom. Ko je na dobitku, a ko ne, vrijeme će pokazati.

3 Comments:

Anonymous Posmatrac said...

Kada jedna strana pokvari ravnotezu nazalost nitko vise nije na dobitku. Tako to biva jer covjek je drustveno bice. Upropastili one istjerane a upropastili i sebe u BL. U ratu enma pobjednika jer svi nesto izgube.

Njih mi nije zao ali mi zao Banja Luke, ljepotice koja je sve srdacno prihvacala i dala im da uzivaju, a spala na ovo danas ni kriva ni duzna.

Nitko nije na dobitku. Mozda cak i Mile kada legne u krevet i pocne da razmislja, ponekad shvati da ovo sada ne valja ali naravno ne smije sebi da dozvoli da se ta misao prosiri pa brzo prekine razmisljanje

Sunday, 01 March, 2015  
Anonymous Anonymous said...

Dragi moji
Lijepo je ovo citati i vidjeti kad su ljudi od reda i rada. Vi ste se nasli isti, bez obzira sto ce vam ovde svi dodati epitet " mjesani" naravno u negativnom kontekstu. Remetite " vitalne nacionalne interese" svojih naroda.
Samo kucni odgoj donosi covjeku sve karakteristike koje u zivotu nosi sa sobom.
Meni smeta sto i autor i Posmatrac misle da se ovo sto se desilo , desilo samoBanja luci. Vjerujte nije. Desilo se cijelom Balkanu. Svim gradovima i gradićima bivse Jugoslavije.
Zamislite Ljubljancane, Zagrepčane, Sarajlije , Beogradjane, kojima su u ovih dvadesetak godina sve sto je rastjerano na silu moralo potražiti novo mjesto pod suncem. ili oni koji su dobrovoljno odlazili u svoje " majčice zemlje" misleći da ih tamo jedva čekaju.
Današnjica je bitna. Ono sto je bilo, bilo je nista se ne moze vratiti.
Mene muci današnjica. Zamislite da se ljudi sa sela vrate u svoja prirodna okruženja i da imaju priliku da citaju ovaj blog.
Ti si ovo tako lijepo opisao da meni izgleda kao priručnik za amatere u kojem je puno ljubavi za ovaj vas posao i puno reda i rada. I pozitivno shvatanja penzionerskog zivota.Ja sam ti pozitivno zavidna.Ja svaku priliku u Rakovom selu koristim za sve radove u kojim cu u kraćem vremenu koje provodim tamo uzivati u plodovima svoga rada.
Kako bi nama u Bosni bilo lijepo, da nasi seljaci imaju mogucnost komunikacije na kompjuteru, savremeno tehnologiju u obradi zemlje i stručne savjete.
Sa ovim vlasnicima nacionalnih mozgova dugo cemo o tome samo sanjati.
Pozdrav Saima

Sunday, 01 March, 2015  
Anonymous Anonymous said...

Posmatrac je APSOLUTNO IMA PRAVO: u Banjaluci se od svih velikih gradova desilo NAJGORE ,i to planski(po mom misljenju to je pocelo od od 1945.god!).Iz Banjaluke su protjerani svi njeni gradjani i njene najuglednije i najstarije porodice.(VIDITE o tome Z.Lukic:Banjaluka-PROGNANI GRAD na:www.cafekajak.com/))To se moze dokazati,a o tome bi trebalo napisati naucnu studiju uz suradnju historicara,socijalnih psihologa,psihoanaliticara,demografa,i dr.naucnika...Jedino od lidera vel.sila Margaret Tacer je rekla da za svoj zlocin okupatori Banjaluke nisu kaznjeni.Svi ostali svjet.lideri su cutali i sada cute zbog zlocina banjaluckih barbara...
Babo iz Amerike

Sunday, 01 March, 2015  

Post a Comment

<< Home