In memoriam - banjalučki McDonald's

"Pokojnik"

Razvijala se Banjaluka u ovih zadnjih dvadeset godina od rata brzo, gradili su se novi objekti, nicale nove ulice i bulevari, otvarale se nove trgovine. Novca je bilo, što od ratnog plijena (trebalo je taj prljavi novac negdje oprati), što od “privatizacije” (popularnii naziv za pljačku društvene imovine koju su stvarali svi, pa prema tome i masa protjeranih) i prodaje društvenih firmi, a nešto i od poreza naplaćenog od onih koji nemaju veze s vlastima pa ga moraju plaćati.

Grad je pun novih trgovina koje prodaju robu iz cijelog svijeta ali ništa nije privuklo toliku pažnju građana Banjaluke kao otvaranje McDonald’s-a, najpoznatijeg restorana brze hrane na svijetu. Otvoren je McDonald’s u prostorima nekadašnje trgovine obuće Borovo u Batinom prolazu na radost mnogih. Svečanom otvaranju prije nešto više od dvije godine je prisustovalo na hiljade građana kao da se radi o nekom izuzetno važnom događaju. Razloge takvom reagiranju mogu samo nagađati. Predpostavljam da je to za mnoge iz manjeg blentiteta značilo “izlazak” na zapad koji im je postao teško dostupan poslije svega što su oni koji su ga “stvarali” radili u Bosni početkom devedesetih.

Hrlila je raja u McDonalld’s u početku ali je euforija brzo splasnula. Mislio sam da je to zbog kvaliteta hrane ali ako je suditi po izjavama Banjalučana, glavni razlog su visoke cijene. Banjalučki čevap, dakle, nije razlog zatvaranju McDonald’s-a već  potrošački džep. A ovdje kod nas u USA u njemu se hrane najsiromašniji, uglavnom oni koji žive od državne pomoći. Svi oni koji drže do sebe ga zaobilaze u širokom luku a tamo u starom kraju  je to bilo prestižno mjesto za izlazak za koji se mora odvojiti malo više para.

U McDonald’s sam u životu ušao samo par puta, I to samo onda kada nisam imao drugog izbora. Kada sam bio u posjeti rodnom gradu krajem prošle godine ni na kraj pameti mi nije bilo da svratim u njega iako sam ga ovjekovječio kamerom ne znajući da će par mjeseci kasnije i on biti dio istorije. Tako Banjaluka osta bez objekta koji je novopridošlim u grad davao osjećaj pripadanja civiliziranom svijetu. Na njihovu žalost to ne potraja dugo.A dok im je veliki baja onaj koji vedri i oblači, od zapada ionako neće biti ništa.