Bijeli džip
 |
| Pokojni Miro Jovanović, treći s lijeva |
Josip mi je poodavno poslao duži članak u kojem se vratio u svoj nekadašnji komšiluk i neka davna vremena koja polako padaju u zaborav. Svojim pisanjem me je podsjetio na mnoga mjesta i osobe koje sam gotovo zaboravio. Poglavlje o Lendrinom mlinu sam nedavno objavio a danas sam iz njegovog pisanja izvukao kratko sjećanje na našeg zajedničkog komšiju o čijoj sudbini nisam znao ništa sve do ovog njegovog javljanja.
Ima u Josipovom javljanju za mene i one koji potiču iz Budžaka, s Predgrađa, iz Trapista i okolnih naselja dosta interesantnih detalja koji će s vremena na vrijeme ugledati svjetlost dana kao podsjetnik na istoriju dijela Banjaluke o kojem je veoma malo zapisanog.
Početkom sedamdesetih godina Banja Lukom je krstario bijeli
džip. Vozio ga je Budžačanin, Miro Jovanović, moj prijatelj i kum. Kao dobar
poznavalac automobila, na džipu je izvršio neke preinake, ugradio dizel motor.
Dobro je išao i na lož ulje. Mnoge Budžačke i Banjalučke cure su se u njemu
provozale. Džip je vidjen na Hvaru, pa i Zagrebu. Prvi vlasnik džipa je bio
Miro Pletikosa, koji je ujedno bio i autor prve verzije džipa.
Prije četiri godine, Miro Jovanović je poginuo u prometnoj
nesreći ovdje u Zagrebu. Pijani idiot mu
je teškim terencem smrskao auto, i Miro je na licu mjesta umro.
Josip
posted by co | 10:03 AM
4 Comments:
Josipove price me uvijek vrata u lijepe dane nase proslosti i sjete me na drage ljude.
Mire Jovanovica se vrlo dobro sjecam, cesto je znao navratiti u nasu kucu u podnozju Petricevca. Crvenkasto-plava velnava kosa i plave oci.
Mi smo ga svi zvali Miro "PECAR" jer je popravljao i pravio kalijeve peci i kako smo te peci imali u sobama, Miro je nekada nesto popravljao.
U nasoj kuci smo imali podstanare: obitelj Plesa. Imali su 5 sinova: Ivica, Zvonimir+ (Miro), Boris+ i blizanci Josip+ (Djudjo) i Zdravko (Gagi).
Miro J. i Miro P. su se druzili i skupa hvatali i prodavali stiglice, a i Miro P. se uvijek "motao" oko nekih auta (jedno vrijeme je vozio neku Alfu zeleno zute boje-dvosjed/atrakcija za nas kraj), a pravio je sam i el. gitare i svirao. Kasnije se Miro druzio i sa mladjim Plesama.
Miru Jovanovica sam zadnji put srela na vjencanju Perice Pranica (odrastao u nasoj kuci) i Zdravke Lipovac (od Lipovaca- pokraj uciteljske skole) u Bosanskoj Gradisci u crkvi sv. Roka (vjencao ih Tomislav Matkovic) negdje 76 . Namjerno navodim sva imena jer ce se sigurno neko nekoga sjetiti.
Nista vise o Miri nisam cula, mi smo otisli iz BL. i zao mi je da je tako tragicno zavrsio. Draga, vedra osoba.
Felicitas me podsjetila, na dzipu sjedi i moj skolski kolega Zdravko Lipovac, ako se dobro sjecam. Drugo (mozda sam polupao loncice) ako se Josip preziva Matosevic onda znam ko je on. Njegoca sestra Marija Matosevic je isla samnom u razred (tehnicka skola, radio odsjek). Ali bio je jos jedan Drago Josipovic iz Budzaka koji je samnom u razred isao, eh generacija 65-69 r1 i r2. Ako grijesim pomozite mi, ova sjecanja su i draga.
I Co hvala za pjesmu Duet koju si stavio, to je Balasevicev oprostaj od naseg Keme.
Evo Made da ti ja pomognem s nekim sjećanjima a možda se javi Josip ili Felicitas također.
U pravu si, Josip se preziva Matošević a Marija je njegova sestra i vjerojatno je išla sa tobom u razred. Da slučajnost bude još veća, Marija je radila kod mene u odjeljenju (laboratoriji).
A što se tiče Drage, i tu si u pravu. Drago je moj komšija, njegov brat Petar je išao sa mnon u osnovnu školu a i on je radio u Profesionali. Drago je sada u Kanadi, grad Vankuver za koji mnoge ankete kažu da je najljepši grad na svijetu za živjeti.
Jel to onaj grad gdje Haso u vicu dok preljecu Van-kufer baca kufere iz aviona, hahaha
Pozdrav za Banjaluku ma gdje bila.
Post a Comment
<< Home