Kosmos
 |
| kopirano s portala 6yka.com |
O Čajavecu, Profesionali i pojedincima koji su odigrali veoma važne ulogu u našim sudbinama sam do sada pisao nekoliko puta. Zaslužili su to oni pa je naša obaveza da o tome negdje ostane traga za neke buduće generacije. A svi znamo o čemu se radi. Naše bivše kolege od prvog dana okrenuše nam leđa ili ,bolje rečeno, stadoše u prve borbene redove onih koji su odlučili da nas se treba pod svaku cijenu riješiti. Neki su te svoje uloge dobro naplatili a neki baš nisu imali sreće. Bilo kako bilo, posljedice njihovog rada su poznate: mi smo rastjerani na sve strane svijeta a od nekada cijenjene fabrike nije ostalo ništa.
Ovih dana čitam o protestima radnika jedne druge firme koja je u ono doba imala zajedničkog kupca. Radnici remontnog zavoda Kosmos se bune što ne dobijaju plate. Kažu, nisu dobili ni jednu u 2014. godini a ima zaostataka i iz ranijih godina. A nisu im plaćani ni doprinosi za penziju već duže vremena. Nakon nekoliko pokušaja da svoj problem riješe sada su se odlučili za protest u parku Mladen Stojanović u Rosuljama, tom poznatom mjestu okupljanja svih onih kojima sada kao nešto nije po volji. Bilo je tu svakakvih okupljanja a ovo „druženje“ radnika Kosmosa je najnovije.
 |
| kopirani s portala 6yka.com |
Čitajući članak na portalu buke, te neke komentare, sjetih se da na ovaj blog ponekad navrati jedan naš kolega koji je nekada davno radio u tom Kosmosu. Čini mi se da i on pripada grupi onih koji su iz njega istjerani i da i njemu plata nije isplaćena već nekih dvadesetak i kusur godin. O penziji da ne govorima. A njega tamo nema. Ne protestuje. Ne buni se. Nema ga da se pridruži bivšim radnim kolegama, da ih podrži. A trebao bi. Neki od njih su to sigurno zaslužili. Vjerujem da ima onih koji su mu pomogli da se „odluči“ za put u zemlju gdje se njegovo znanje i iskustvo cijeni. I gdje plate ne kasne. Ni dana. A o penziji da ne govorim.
Šta će biti s Kosmosom, ne znam. Ako je suditi po sudbinama ostalih banjalučkih firmi, sudbina mu se može predvidjeti. A šta će biti sa radnicima, njihovim platama i penzijama odlučit će „stručnjaci“ koji vladaju manjim blentitetom, na čelu sa glavnim bajom. Možda on primijeni svoje genijalno rješenje: štampanje para koje će popuniti sve rupe u budžetu i šire. I vuk sit, i ovce na broju, što bi rekli naši stari.
posted by co | 2:55 PM
6 Comments:
Procitao sam taj clanak i komentare. I tamo im je fino jedan od komentatora objasnio da se nemaju cemu zaliti. Na pocetku stvaranja te i takve RS busali su se u prsa i govorili "Hocemo drzavu pa makar i korijenje jeli"! E sad, imaju drzavu a ima i korijenja. Ne moze obadvoje, i drzava i blagostanje, pogotovo sto je ta "drzava" nastala na nacin da smo i mi to debelo osjetili na svojoj kozi. A i siguran sam da su barem polovina od onih prosvjednika glasali za SNDS i Dodika, pa eto im onda partije, neka im ona rijesi probleme.
Vecina je glasala za postojece stanje i to je to. A i ono sto jedan od komentatora rece, ima precih od precih, ko su ti radnici koji se bune, ima tamo nekih Cicica, Stankovica, Km 1, Kum 2 i ostalih podobnih kojima je novac potrebniji!!!! Pozdrav Said
Izgleda da je u toj famoznj RS narod vrlo izdrzljiv. Ne dobiju platu godinu dana i par njih se okupi onako malo tek reda radi. Kaze pravilo ko malo trazi jos manje dobije, tako da cini se da ce neisplacivanje placa nastaviti. Pa zasto da im daju kada su radnici i ovako izgleda zadovoljni.
E da ovo cuju Apple, IBM Microsoft i ostali giganti. Odmah bi preselili proizvodnju ovamo. Neka im neko javi, za njihovo dobro.
Neko me prozva, haha, da ja sam radio u jednoj firmi koja se zvala Kosmos, u ovoj koja se zove Kocmoc nisam radio. Zasto nisam u ovoj razlog je: nije im odgovarala moja krvna grupa, obim glave, boja ociju, a i pjevao sam bolje od nekih.
Procitah gornji clanak pa me dobro dojmi. Zao mi je dojucerasnjih komsija, sugradjana. Pate se brate, pravo pate. Sjecam se kako su nam lijep ispracaj priredjivali, kada smo na svoju ruku napustali kuce, stanove, poslovne prostore itd. I danas su mu pred ocima suze mojih "dobrih" komsija koji me ispratise na put u nepoznato. Zato sam nesto razmisljao, kako i na koji nacin da pomognemo tom napacenom i dobrom narodu. Evo, ja cu licnim primjerom pokrenuti akciju. Naime, ove godine sam planirao sa porodicom ljetovati na Sejselskim otocima, skromnih 14 dana. Odmor cu skratiti na 7, tako da bih onih 7 dana poklonio nasim sugradjanima. Ta sedmica je dovoljna da se kupi kamion korijenja, pa da brate na taj nacin pomognem. Inace, korijenje ovdje u Skandinaviji je prva liga, cista hava, nema zagadjivaca, a i hranjivo je, puno proteina i vitamina. Nadam se da ce se i ostali posjetioci ovog bloga prikljuciti ovoj humanoj akciji. Jos bih dodao, dolazi proljece, pa tako ne mora biti samo u pitanju korijenje, ima i lisca, pogotovo onog proljecnog, socnog. Pozdrav od napacenog Skandinavca
Iskreno nisam za dijeljenje korijenja. Zao mi je tih ljudi, to je istinsko izrabljivanje. Robovi su bili u boljem polozaju. Ovi ljudi su radili, a em nisu dobili nista em su ih slagali da ce dobiti.
Nemam razloga da im zelim lose, iako na slikama ne prepoznajem ni jedno poznato lice, a tamo sam radio 15 godina. Doduse proslo je 23 godine od toga. Treba oprostiti, ali ne reba zaboraviti. Eto sa malim zakasnjenjem ipak dajem podrsku pravima prevarenih, jer i ja sam jednom bio prevaren.
Pozdrav Banjaluci, ma gdje bila.
Za Made:
NIKADA necu oprostiti ni zaboraviti onima koji su me prognali iz Bosne.
Babo iz Amerike
Post a Comment
<< Home