In memoriam - Zvonimir Savi
Sjećam se kada je stigao u Rudi Čajavec iz Travnika. Vrlo brzo je uspostavio kontakt sa mnogima u fabrici, našao društvo i prijatelje. Imao je specifičan način odnosa prema drugima, meni simpatičan. Takav je ostao cijeli svoj život.
Zadnji put sam ga sreo u Zagrebu za vrijeme našeg jednogodišnjeg izbjeglištva. Pokušavao je da preživi u ratnim uslovima kao i većina nas. Bavio se privatnim biznisom od kojeg tih godina nije bilo lako živjeti.
Čini mi se da je cijelo poslijeratno doba jedva sastavljao kraj s krajem. Sreća ga nije pratila. Kada je stigao do penzije, i tu je naišao na poteškoće. U Hrvatskoj mu nisu htjeli priznati staž zarađen u Bosni jer je bio aktivno vojno lice. Borio se protiv birokratije, tražio pomoć na sve strane ali niko mu nije pomogao. Rješenje je vidio u odlasku u Afriku, htio je da pomogne svojim znanjem ali ni to mu nije pošlo za rukom.
Jedan njegov post povodom smrti Kemala Montena me posebno pogodio. Mislio sam da ga je ponovo uhvatila nostalgija za prošlim vremenima i da će ga brzo proći. Kad, jutros, tužna vijest. Kao da je naslućivao kraj.
Familiji i prijateljima upućujem iskreno saučešće u ime Nere i mene. Neka počiva u miru.
Labels: cajevcani, in memoriam
posted by co | 7:46 AM
5 Comments:
Mozda je konacno nasao svoj mir. Jedna iskrena dusa manje na ovom a jedna vise na onom svijetu.
Saucesce njegovoj porodici i prijateljima.
Zvonimira nisam poznavala, ali mi je jako drago da sam ga upoznala ovako preko bloga.
Imao je svoje principe i uporno trazio odgovore i rjesenja dilema koje okupiraju svako ljudsko bice.
Imao je i svoja vlastita originalna objasnjenja. Sigurna sam da ce pocivati u miru, kojeg je tako uporno trazio ovih zadnjih godina zivota.
Dubravka
Clanak posvecen Kemi govori sve o ovom iskrenom covjeku , govori i iz nasih dusa .Nisam siguran da li sam poznavao Zvonimira , izgleda mi poznat. Ali mi ga je jako zao!
Ozaloscenim najiskrenije saucesce.
Sejo sa familijom
Od trenutka izlaska ovog priloga, nema dana kad ne razmisljam o ovom nasem sugrađaninu. Ako ne napisem ne mogu se koncentrirati na nista drugo.
Sve me to podsjeti na pocetak rata i nekoliko sudbina aktivnih vojnih lica svih nacionalnosti koje sam poznavala kao Vicine radne kolege i komsije u zgradi u kojoj stanujem.
Kad je Vice dežurao početkom 92 u
Vojnogradjevinskom odjeljenju JNA, poceo je primjećivati nelogična ponašanja oko njegu. U zgradu Komande su ulazili neki bradati i neuredni likovi . Brzo ulazili i izlazili, vjerovatno sa dobijanjem odredjenih zadataka od nekih likova.
Iznad mene je stanovao komsija Mile i supruga Dana, dobri ljudi iz bogatog i lijepog grada Krusevca iz Srbije.
Negdje u martu je dosao nesretan sa službenog puta i u autu imao sukob sa nekim oficirima - bosanskim Srbima.. On i Stjepan Siber na jednoj strani i njih trojica na drugoj. Nije mogao vjerovati da toliko obožavanje Milosevica i nacionalizama, mržnja prema Titu moze postojati. A svi rodom,sirotinja iz bosanskih vukojebina, sve dobili na " bratstvu i jedinstvu" i "Titinom sistemu."
Mile je nakon desetak dana dobio prekomandu u Srbiju. Vjerovatno ga neko prijavio da nije " podoban".
Vici je pomogao jedan Crnogorac ( o tome sam pisala)
Sa pitanjem " zar si ti jos ovde" i njegovim objašnjenjem da " oni" prave srpsku vojsku i on im ne treba.
Vice je odmah otisao u kadrovsku službu i zahtjevao da ga otpuste. Vrlo brzo je to završeno u tri rečenice i pola sata.
Kad je to rekao kolegama mnogi su ga odgovarali. Tomo Stefanovski Makedonac je plakao sa pitanjem " sta ce ti zena i djeca, kako ces zivjeti,"a drugi su ga podupirali. Pokušavali smo saznati sta je s njim ali nismo uspjeli,
Gledajuci nekako milo lice ovog naseg Bosanca , i tekst u zadnjim danima zivota me jako potreslo.
Razmisljam kako je svaka nesreća svih nasih sugradjana, svih nacionalnosti koji su napustili nas grad bila različita. Sve patnje, sve tuge su uzrok ovako čestog oboljevanja i umiranja . Vecini muškaraca, je najveci stres ipak briga o porodici i njihovim zivotima i budućnosti.
Tesko je bilo odlučiti. Niko nije bio pripremljen na ovo, i tesko je bilo donositi odluke.
I umjesto da se danas razmišlja o tome, jos uvijek je kod nas, na snazi ono uzasno, odvratno., primitivno "svi Srbi" " svi Hrvati" svi Bosnjaci" i u svakodnevnoj upotrebi. Svi problemi, sve nesreće se, sva bijeda nestaje pred ovim refrenom vladajucih, uz kojeg dvadeset godina gomilaju svoje bogatstvo.
Raduje me sto znam kako Co i Nera, Emira i Sasa imaju svoja lijepa okruženja, cvijeće i vrtove po banjalucki. Voljela bih znati o jos mnogima koji ovako zive " po naski" . Pronalazak " naseg" kruha je divan prilog i Nerminov komentar. Mislim da nam je skromnost cesta osobina, ali u ovakvim vremenima i na ovom blogu za mene je dragocjenost.
Pozdravljam vas puno. Saima
S postovanjem svim posjetiocima ovog bloga. Do sad nisam ni ulazio na ovu stvarno lijepo vodenu internetstranicu (nisam ni znao za nju).
Smrt pokojnog Zvonka je tuzna vijest a to sto je mene posebno rastuzilo je informacija da je imao dosta pehova u zivotu. Mi smo se za naseg zivljenja u B. Luci jedno vrijeme i druzili i familijarno posjecivali jedni druge. Bila je i olaksavajuca okolnost da su nase supruge radile zajedno u ulanoj kontroli. Zvonko je bio izrazito posten covjek i vjerovao je ljudima, gotovo neograniceno i bezrezervno. Valjda je vjerovao da svi ljudi imaju slicne poglede na druge ljude kao sto ih je on imao.
Nazalost ratna desavanja su ucinila to sto su ucinila i mislim da smo ja i moja supruga bili medu prvima kojima su rekli da moraju napustiti B. Luku. Otisli su u svoju nedovrsenu kucu u Resetarima kod N. Gradiske. Poslije rata smo se par puta culi telefonom i mi nikad nismo mogli ni naslutiti da je zivot prema njima bio tako okrutan. Vjerovatno da zbog daljine i neposjecivanja telefonski kontakti su vremenom prestali tako da me njegova smrt jako iznenadila.
Pokoj mu dusi i saucesce njegovim najmilijim.
Iz Svedske - Hidajet Dervisic (bivsi radnik RRT.a a poslije SUV-a).
Vidim da je ovdje mnogo posjetilaca koje sam licno poznavao a medu njima je i moj bivsi sef Aljosa Mujagic kojeg posebno pozdravljam.
Post a Comment
<< Home