SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Tuesday, May 24, 2016

Dva momka i avantura

Antej i Nikola
Prije par dana jedan lijep susret. U posjetu nam stigla naša dva momka, Nikola i Antej, na svom putu od istočne do zapadne obale USA. I to biciklima.

A sve je počelo ovako.

Jedan dan mi stiže kratki email s informacijom da će kroz Pittsburgh proći dva Bosanca i Hercegovca i kratak link na Internet stranicu optimistictrees.com. “Skočim” na stranicu odmah i pročitam o čemu se radi. Nikola Agatić i Antej Nuhanović odlučili da “prebiciklaju” Sjevernu Ameriku s istoka na zapad. i usput posade pokoje drvo kao simbol ljubavi, optimizma i pažnje u današnjem svijetu u kojem je toga sve manje. Razlog lijep i human, ali poduhvat izuzetno težak. Hej, “provozati se” biciklom od Atlantika do Pacifika je teško, jako teško i za profesionalne bicikliste a kamo li za dva momka koji bicikle vozikaju samo iz hobija. Ali, mladost, ludost, što bi rekao naš svijet. Dogovor o putovanju je pao, ekipa kompletirana i avantura je počela. A izazovi mnogi. Odmah u prvoj etapi od Washington D.C. do Pittsburgha su ih čekali mnogi usponi. i loše vrijeme. Kišovito, s temperaturama ponekad oko nule. A spavalo se u malom šatoru na mjestima gdje ih noć zatekne.

Čeka se večera
Nedugo po polasku su počeli i zdravstveni problemi. Noge, nenavikle na tolike napore, počele otkazivati. Anteja uhvatilo u kičmi a Nikoli nateklo koljeno. Ali, nisu odustajali.

U Pittsburgh su stigli prošle subote, prespavali u kući jedne prijateljice a u nedelju su stigli kod nas. Da prenoće, okupaju se, operu ono malo stvari što su ponijeli i napune baterije za dalje.

Njihovi domaćini s druge strane Pittsburgha su ih autom prebacili do nas a Nera se za posjetu pripremila. Napravila čevape, ispekla lepinje, nabrala mladog luka iz naše bašte, ispekla kolač. Uz pileća krilca i pečenu teletinu, te domaću salatu, sve je bilo spremno za dvoja gladna usta koja su usput jela kako su stigla. Naravno, piva i vina nije nedostajalo.

Izgleda da je domaćica položila ispit
Odmah po ulasku u kuću je započeo smijeh. Momci mladi, puni duha, dnevni boravak su ispunili grajom i smijehom iako su obojica odmah s vrata zatražila obloge od leda da zaliječe „rane“. Nikola je svoj obavio oko koljena a Antej oko donjeg dijela kičme. I Tufekčići su se slučajno našli kod nas (odvezli su stariju kćer na aerodrom a naša kuća im je na putu), pa je ugođaj bio još ljepši. i počeše priče. Kako su se odlučili na avanturu, šta im se na putu događalo, kakvi su im dalji planovi.

I čevapi su tu
Dogovor o putu je pao iznenada, na brazaka, nakon što je Antej spomenuo da bi volio da obiđe biciklom Japan. Nikola mu nabaci da nisu prešli ni Ameriku a on bi htio u Japan. I u dvije-tri riječi pade dogovor. Napraviše se planovi puta, odabraše rute, isplaniraše šta će ponijeti (oprema je morala biti minimalna jer na biciklima ne mogu mnogo toga pnijeti) i 12. maja krenuše.  A vrijeme im baš nije bilo naklonjeno. Ali, nisu se pokolebali. Izgurali su do Pittsburgha a sada su već prešli pola Ohia.

Kada se završilo s klopom, pala je priča. O svemu i svačemu. Većinu sam snimio na digital voice recorder u nadi da izvučem dodatni materijal za ovaj prilog ali osta samo na snimanju. Kasnije ću sve preslušati i možda nešto baciti na blog.

Slijedeće jutro, u nedelju, nakon što su naši putnici doručkovali, odbacio sam ih do kuće familije u kojoj su prespavali prethodnu noć. Tamo su im bili bicikli i dodatna oprema i odatle su nastavili svoj put dalje. Nakon što su sve spakirali i okačili o bicikle, domaćini su se pomolili za srećan put, pozdravili smo se i naši hrabri momci su nastavili svoju avanturu.

Molitva za sretan put
Dokle će stići, vidjet ćemo. Javili su mi se emailom s prvog kampinga gdje će prespavati a ostale novosti ću pratiti na njihovoj stranici na koju se jave kada uspiju naći vremena.

Njihova kratka posjeta nas je osvježila i razbila monotoniju, kako to može biti samo u slučaju kada se sretneš s našim svijetom. A momci su pravi, puni duha, i ma dokle stigli, postigli su cilj. Putovanje će im zauvijek ostati u lijepom sjećanju i vjerujem da ga nikada neće zaboraviti. Imat će šta pričati svojoj djeci kada ona stignu nared.

Momci spremni za polazak

Labels:

3 Comments:

Anonymous Emira said...


Divno je biti mlad, imati smjelosti da se uradi nesto sto jos niko prije tebe nije uradio. Nikola i Antej su krenuli bas u takvu avanturu. Uz put ce vjerovatno imati mnogo teskoca ali i lijepih sureta i dozivljaja koje ce pamtiti cijeli zivot. Usput ce puno toga nauciti i o sebi, io prirodi i geografiji Sjeverne Amerike i o ljudima .
Posebno me se dojmila ideja o sadnji drveca.
Sretan put momci uz zelju da sve odradite kako ste planirali.

PS
Jedne davne godine, mislim da je bila 1956, moj tata i njegov prijatelj su napravili nesto slicno. Biciklom iz Ljubije u Split. Iako je udaljenost neuporedivo manja, avantura je bila nesto posebno. Sjecam se da su svi pokusavali da ih odgovore. Spominjali su divlje zivotinje, nevrijeme, penjanje uz planine. Medjutim, mladost (i ludost) je bila jaca od svega.
Sve se sretno zavrsilo uz mnogo prica o svemu sto su dozivjeli, a posebno o dobrim , potpuno nepoznatim, ljudima koje su sreli i koji su im nudili hranu ili prenociste iako ni sami nisu imali skoro nista.

Wednesday, 25 May, 2016  
Anonymous Posmatrac said...

Lijepo je vidjeti da jos ima finog svijeta koji srdacno primaju dobronamjernike kao sto je Co i ta familija gdje su momci prenocili. Na nasu veliku zalost sve manje je toga lijepog obicaja i takvih ljudi.

Wednesday, 25 May, 2016  
Anonymous Anonymous said...

Ovo mi je jedan od priloga koji me posebno oduševio. Svaka recenica odiše ljudskoscu i bosanskom dušom.
Pobjecii iz pakla i doci u sredinu koja ti omogucava da raširiše krila i uživaš u beskrajnoj slobodi. A jos kad si mlad i kad te ne progoni nista sto si ostavio iza sebe daje mogucnost da vam onda sve bude ostvarivo. Zelim im da do kraja zivota budu sretni ljudi.
Srdačni pozdravi od Saime i uzivaaaaaaaaaaaaaaaajte!!

Saturday, 04 June, 2016  

Post a Comment

<< Home