Malo Nikaragve

Ne znam kako je kod drugih ali moja djeca vole da putuju. Od kada su završili fakultete i zaposlili se, svake godine putuju po nekoliko puta (a puno su putovali i dok su studirali), obilazeći interesantna mjesta na sve četiri strane svijeta. Ponekad me iznenade javljanjem iz inostranstva, kao što me prije desetak dana iznenadio Sanjin poziv preko Facetime-a. Reče mi da je u Nikaragvi, zemlji Srednje Amerike, koju je izabrala kao destinaciju za mali odmor na početku nove godine.

O Nikaragvi ne znam puno jer me nije posebno zanimala ali se sjećam da je tamo dosta dugo bila nestabilna politička situacija. Nije mi bilo posebno drago što je tamo ali šta se tu može: djeca su odrasla i nije moje da im određujem šta će raditi.

Preko Facetime-a mi je stiglo nekoliko fotografija koje su mi se svidjele pa sam odlučio da ih podjelim s blogerima. S njih se, čini mi se, može osjetiti život toliko drugačiji od života u velikim američkm gradovima.

Želja mi je da obiđem nepoznata mjesta a u tome mi pomažu iskustva našeg svijeta koji zadnjih godina putuju na sve strane svijeta. Nekada je dovoljno nekoliko fotografija pa da se zainteresiram. Sanja mi je ovim slikama zagolicala maštu a da li će me put ikada odvesti na put prema Nikaragvi vrijeme će pokazati.