Bosna, nastavak
Dojmovi iz Fojnice se ne gube, svaki trenutak proveden tamo ima svoje slike koje se neprestano nižu u mojoj glavi. I onda nevjerovatna vijest da je Muzej prije dva dana proglašen muzejem Evrope. Nagrada će biti uručena u maju iduće godine ali nisam čula u kojoj zemlji.
Kad smo iz Kiseljaka ulazili na usku cestu koja vodi u Fojnicu kuće su se nizale jedna za drugom. Bila je rodna jesen, pred svakom kućom se prodaje poznati fojnički krompir i crveni luk. Uredjene kuće, vrtovi, šumarci čije treperenje listova izgleda kao da šumi dobrodošlica zajedno sa samostanskim zvonima i glasom mujezina sa džamije. Kad se ispred samostana pogleda u dolinu vidi se samo jedna džamija još iz turskog vremena i jedna katolička crkva.
Znam da sam kroz život slušala djeliće priča o fojničkim fratrima koje sam neznano kad i gdje čula.
Prije rata je bio poznat fojnički hotel "Reumal" u kojem su se ljudi liječili na daleko poznatom vrućom vodom koja ima miris kuhanih jaja. Tada su stariji ljudi išli masovno preko socijalnog i borili se protiv reuma i išijasa, a nama u mladosti to nije nista značilo jer mladost ne reaguje na takvu vrstu problema.
Sada je sagrađen novi hotel "Natura" koji spada u vrstu danas vrhunski hotela po svijetu.
Mi smo išli u bazen svaki dan. Obično se tu u hotelu održavaju razni seminari. Predavanja im traju po cijeli dan. Na kupanje dolaze naveče. Našeg "normalnog" svijeta nema jer su cijene boravka u bazenu i razne vrste masaža dostupne samo ljudima sa dubljim džepom.
Vice, Bakir, Jadranka i ja smo najčešće bili u bazenu sami ili s još par ljudi. Upoznala sam dvoje Banjalučana koji žive u Gracu od 93 . Oboje su medicinski radnici. Preživaju se Gutić. Oni i ja smo bez prestanka "trkeljali" Banja Luku. Puno ih je interesovalo naše preživljavanje u ratnom Sarajevu. Došli su na kraći odmor, rekli sebi da idu za Sarajevo i "nabasali" na tablu koja pokazuje da se ulazi u Fojničko područje i tu se zaustavili.
Nešto u čemu smo se odmah složili je bilo to pitanje: "kako nam se moglo desiti da smo u bivšoj državi samo spominjali ustaške i četnicke zločine (ne spominjem balije, jer ih je bilo u obe te formacije), išlo se po stratištima i logorima.
Ja sam tada mislila kako bosanski rukovodioci nisu organizovali besplatne ekskurzije nama Bosancima u Fojnicu da učimo istoriju Bosne i da imamo slike po ustanovama posljednje bosanske kraljice Katarine, Bosne Srebrene, sve zasluge fra Andjela Zvizdovića o bogatstvu ruda, minerala, zlata, srebra, šuma, rijeka i bosanske tolerancije svih njenih žitelja.
Dobila sam podatak da je po posljednjem popisu iz 1991. godine bilo 16.227 stanovnika.
Bošnjaka - ranije muslimana, 8.010, Hrvata 6.637, Srba 154, Jugoslovena 396 i ostalih 1028.
U posljednjem ratu veliki broj Visočana je bježao u Fojnicu, bježeći od četničkog granatiranja. U Visokom su fratri otvorili najveću Gimnaziju u kojoj su se školovali svi narodi. To je bilo vrhunsko obrazovanje i odavno je u Bosni postojala definicija: "Možeš imati višu školu, možeš imati i visoku školu, ali ako nemaš Visoku, nemaš ništa". To je i onda i sada bio izuzetno pametan i radin narod.
I danas je u Fojnici suživot na visokom nivou, ali najveća bol, tuga i mrlja koju svi nose na srcu je ubistvo četiri fratra od strane nekih idiota iz Armije BIH. Još uvijek nisu otkriveni i procesuirani.
Šaljem i nešto slika koje sam napravila, iz kojih možete vidjeti da su nama Bosancima "Srbi i Hrvati" dozvolili da učimo o istoriji i ljepotama domovine naših predaka, možda ovog rata ne bi ni bilo.
Ako u nekim riječima otkrijete greške u slovima, do starog je Ipoda koji ne može da briše samo jedno slovo nego moram cijelu riječ. A neda mi se.
Pozdrav Saima
Posljenja bosanska kraljica Katarina. Uživala sam gledajući ljepotu ovog lica. Ovakvih lica naših žena se može sresti u svim gradovima naše Bosne |
Znam da sam kroz život slušala djeliće priča o fojničkim fratrima koje sam neznano kad i gdje čula.
Prije rata je bio poznat fojnički hotel "Reumal" u kojem su se ljudi liječili na daleko poznatom vrućom vodom koja ima miris kuhanih jaja. Tada su stariji ljudi išli masovno preko socijalnog i borili se protiv reuma i išijasa, a nama u mladosti to nije nista značilo jer mladost ne reaguje na takvu vrstu problema.
Sada je sagrađen novi hotel "Natura" koji spada u vrstu danas vrhunski hotela po svijetu.
Mi smo išli u bazen svaki dan. Obično se tu u hotelu održavaju razni seminari. Predavanja im traju po cijeli dan. Na kupanje dolaze naveče. Našeg "normalnog" svijeta nema jer su cijene boravka u bazenu i razne vrste masaža dostupne samo ljudima sa dubljim džepom.
U bazenu hotela |
Još jedan dio galerije koju je Meliha postavila |
Ja sam tada mislila kako bosanski rukovodioci nisu organizovali besplatne ekskurzije nama Bosancima u Fojnicu da učimo istoriju Bosne i da imamo slike po ustanovama posljednje bosanske kraljice Katarine, Bosne Srebrene, sve zasluge fra Andjela Zvizdovića o bogatstvu ruda, minerala, zlata, srebra, šuma, rijeka i bosanske tolerancije svih njenih žitelja.
Dobila sam podatak da je po posljednjem popisu iz 1991. godine bilo 16.227 stanovnika.
Bošnjaka - ranije muslimana, 8.010, Hrvata 6.637, Srba 154, Jugoslovena 396 i ostalih 1028.
Prva osnovna škola u Bosni |
I danas je u Fojnici suživot na visokom nivou, ali najveća bol, tuga i mrlja koju svi nose na srcu je ubistvo četiri fratra od strane nekih idiota iz Armije BIH. Još uvijek nisu otkriveni i procesuirani.
Šaljem i nešto slika koje sam napravila, iz kojih možete vidjeti da su nama Bosancima "Srbi i Hrvati" dozvolili da učimo o istoriji i ljepotama domovine naših predaka, možda ovog rata ne bi ni bilo.
Ako u nekim riječima otkrijete greške u slovima, do starog je Ipoda koji ne može da briše samo jedno slovo nego moram cijelu riječ. A neda mi se.
Pozdrav Saima
Srednjovjekovna karta stotina minerala i ruda u Fojničkom području |
Novi hotel "Natura" |
Na terasi apartmana |
Apartmansko naselje |
Dio galerije |
Dio muzeja istorije Bosne u zadnjih sedam stoljeća |
Slika Amile Hadžimejlić "Izbjeglice" koja me se jako dojmila |
Bazen u hotelu "Natura" |
Vez koji su Osmanlije donije u Bosnu |
Ispred jednu od kuća za izdavanje |
Labels: saima
1 Comments:
Draga Saima, hvala puno za ovaj prilog, drago mi je vidjeti da taj dio Bosne nije zapusten. Poznavaoci istorije kao sto je bila i tvoja sestra, znaju o Stjepanu i Katarini. Ja se sjecam jedne TV reportaze jos iz onih nekadasnjih dana, gdje su govorili o tome kako je narod jako volio i kralja i kraljicu, i da su jos uvijek ostala hodocasca u okolini Jajca, kao uspomena na njih. I nas su ucili u skoli, mozda preivise kratko i sturo. Razne interpretacije istorije idu kako idu.
Pozdrav od Dubravke
Post a Comment
<< Home