SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Friday, November 04, 2016

Moja strava...

...je mnogo veća od tvoje. Počeću prvo s tvojim prvim djelom priloga. Djelim potpuno isto mišljenje s tobom o tom prazniku. I za mene su to budaleštine.Ti kažeš da si se za dvadeset godina već navikao na njih i da ti ne smetaju. Tebe od toga ne može zaboljeti glava, a mene od mojih strava niko ne može spasiti, niti mi koji živimo na prostoru cjele BIH znamo dokle će to trajati.





Ja sam prošle nedelje dobila rješenje o uknjiženju jedne trećine kuće koju sam dobila od moje sestre na osnovu porodičnog naslijedja.
Djelove rješenje šaljem u prilogu. Na jednom listu ja sam tri osobe. Prva sam Husedjinović Safeta, druga Rak Saima a treća Rak Seima.

Znajući da se "Gvožde kuje dok je vruće", zaputila sam se u Banjaluku. Bila sam tri dana u Banjaluci jer sam imala obaveze prema rodjaku iz Amerike pa sam se morala vratiti u Sarajevo.

Ta tri dana sam provela u hodanju od gruntovnice, katastra, poreskog ureda i kuće. Ujutru je bilo hladno pa se kretalo oko 11 sati a vraćalo oko 16.
Katastar je kod Celuloze, zgrada vlade, tj Poreski ured je s kraja na kraj grada. Na primjedbu oko imena neki šefčić reče da sudinica nije na poslu a grešku je napravila daktilografkinja?????? Meni ovaj dopis liči na kompjuterski dokument. U Poreznom su rekli da je gospodja koja stavlja pečat na rješenje o tome da ne podliježem porezu kao prvi srodnik odsutna i da dolazi u petak. U ovom našem blentitetiu je to zakonom ukinuto, pa svi plaćaju porez na naslijedstva od bliskih rodjaka. Veći blentitet pa veći i pljačkaši koji na prvom mjestu brinu o svom narodu. Ništa se nije promijenilo od ranijeg sistema. 
Nisam mogla ostati duže u gradu a ne vjerujem da će u javnoj administraciji neko doći u petak na posao ako je subota neradna. Nisam se mogla ni vidjeti sa nekim dragim osobama koje sam željela. Ošišala ruže, očistila i konzervirala kuću za zimski period.

Druga strava je kad sam shvatila da sam za vrijeme jednog od boravaka "razgovarala sa mrtvim čovjekom". Kratko sam razgovor sa sinom od komšije Jure mislila sam da je preda mnom otac. Otišla sam prije 45 godina iz Banjaluke i šokirana sam koliko se ne mogu sjetiti likova mnogih komšija.  Na pitanje rodice kad je umro Jure, odgovor je kao i većina odgovora po pitanju "prolaznosti vremena". Počne se od "ja mislim prije dvije - tri, pa onda možda i šest - sedam". Ovaj rat je u našim životima ostavio i trag "godina koje su pojeli skakavci".


Ovo su pravoslavna obilježja a nalaze se na dijelu bašte
koja je nekada pripadala Fadilu Bojiću

Treći šok sam doživjela kad sam prolazila ispred zgrade u kojoj je stanovala Nataša i vidjela vjersko remek djelo. Rekli su da je to napravio Neven, Zlatičin sin. Sjećam se da je Zlatica stanovala sa mužem i sinom u zgradi. Prezime sam zaboravila a muž se zvao Šefik ili Šerif. Radio je u "Rudi Čajavecu" i hramao je na jednu nogu. Ugodan i kulturan čovjek ali ni tog lica se ne sjećam. Ispod slike ću opisati mjesto.

U prilogu o novim kućama u Banjaluci prema Novom groblju, Co nije bio primijetio komentare, pa me je neki anonimus napao za kuću Asića i rekao da lažem i da bi u drugim zemljama bila sudski kažnjena ili tako nešto. Navratila sam i do te kuće i saznala da je Djula Asić stvarno umrla u Švedskoj. Rekla mi je žena koja je otvorila vrata. Kuća je gradjena 40 godina, gastarbajterskih radom, za starost. Fadil je umro u ratu a Djula protjerana. Osoba koja je otvorila vrata je posebna priča. Kupiti takvu kuću, takav lik, samo postavlja pitanje koje sam oduvijek mrzila: otkud pare?

Saznala sam i da su na dogradnji Čajavečke zgrade u mojoj ulici napravljena tri apartmana, čiji su vlasnici iz Austrije i Kanade. Ako je i to tačno.

Na zgradi su napravljene i nive kućice.
Nedaj Bože zemljotresa

Sada sam svjesna hodajući gradom, kad god dodjem i ne vidim nikog poznatog, da su na ulicama djeca moje generacije koja su tad imala 5-10 godina kad sam ja otišla, a sad su to ljudi od 40-50 godina.

Sad bi najdobromjernije savjetovala Cou i svima koji se na Facebooku šokiraju raznim primjedbama o Banjaluci, a ne moraju živjeti ovde, da sve počnu prihvatati normalno, kao američki praznik. Pogotovo sam se ražalostila kad si i ti Co prodao stan. U cjeloj Bosni je sve isto, postignuto ono što su nacionalisti i fašišti željeli a i dan danas isto rade. 

Ja sam u posljednjih godinu i pol dana, od tuge za mojom sestrom, zbog njene bolesti  i njenom kraju, postala skroz druga osoba. Obično sam se javljala na blog kad bi bila sama i opuštena, pozitivna, a sada kad se osamim,  misli su uvijek rezultat dogadjanja u tom periodu i onda sam tužna.

Sama sam svjesna da su ovi prilozi "s brda i dola" ali dodje onaj trenutak potrebe da se javim.

Pozdrav Saima

Labels:

11 Comments:

Anonymous Nataša said...

Draga Saima,
što reći, osim da znam da je teško i razumijem u kakvom okruženju živiš i u kakvom možeš biti psihičkom stanju.
Nije lako svakodnevno se susretati s primitivizmom, glupošću i zloćom. Oni su beskonačni i s njima se nije lako nositi. Uništavaju čovjeku snagu i dušu, s vremenom ih većina prihvaća kao nešto normalno, pomiri se s nemoći i takvim životom. I tako nadvladaju.

Kad sam napisala da su nas naučili da nas ništa ne može iznenaditi nisam mislila samo na Banjaluku i BiH, već i okruženje, pa ako se bolje razmisli od Dalekog istoka preko Bliskog, Evrope uskoro i Amerike svugdje imamo iste pojave. Primitivizam, glupost i zloća razlikuju se samo po kvantitetu i intenzitetu i koliko je pravna država sposobna i moćna da ih sankcionira. Jer na njih se može samo prisilom.
Ono što se događa oko nas nije blistavo, pitam se kuda to ide čovječanstvo, idemo li to ubrzano kraju naše civilizacije?
Gubimo nadu u bolju budoćnost, a time pomažemo zlu da nas pobijedi.
Nažalost i mediji su u njegovoj službi, omladina, pa i mi indoktrinirani smo, u većoj ili manjoj mjeri, priznali mi to sebi ili ne, postajemo roblje, a da većina nije toga svjesna. Zadovoljavamo se izvanjskim, nebitnim stvarima, novac je postao jedini cilj, a ono suštinsko, duhovno, kreativno, što nas čini ljudima, sve više odbacujemo.
Ono što je bitno, jest znati se oduprijeti u našem mikro svijetu, koristiti svaki dan da se osvijesti ono lijepo, koliko god bilo sitno ili beznačajno jer je ono naš život.

Spomenula si Šefika, da Šefik je živio u stanu ispod nas, supruga mu se zvala Šefika, koliko se sjećam imali su samo kćerku, što se ne slaže s tvojim napisom. Bilo bi bolje da pišemo samo o pojavama, a da imena ne spominjemo jer je zaista lako uletjeti u trač. Naravno, ako imamo valjane dokaze ili indicije da imenujemo svakoga tko je počinio kazneno djelo.

U Banja Luci i na Petričevcu sam bila jučer. Bilo je to zahvaljujući knjizi Dama iz Zagreba, škotskog romanopisca povijesnih trilera, Philipa Kerra (1956.). Doktorirao je filozofiju i pravo u Birgminghamu. Dobitnik je mnogih nagrada.

Radnja se odvija tijekom 2.svj.rata u Berlinu, kratko u NDH i Švicarskoj, svjedoči iskonskom užasu ljudskog postojanja. U šezdesetak stranica od 450 glavna ličnost, berlinski najpoznatiji detektiv opisuje svoj boravak u Zagrebu, u samostanu na Petričevcu i susretu s gvardijanom, Banjaluci, Jasenovcu. U tih 60 stranica nema ništa meni nepoznatog, sve je vjerno opisano, ali je zanimljivo kako na taj period, na nas, sukobe između naša tri naroda, ljude, zločine izvan i u Jasenovcu doživljava i opisuje stranac. Osjećala sam se užasno, jadno, stidjela se što pripadam Balkanu i zlu koje smo jedni drugima činili, koji su se dobrim dijelom ponovili u zadnjem ratu, a primitivizam, glupost i zlo i danas jednako vladaju i nije na vidiku da se iskorijene.
Bolno, nepodnošljivo bolno jer se radi o mojima.

Nataša

Sunday, 06 November, 2016  
Anonymous Aretej said...

Za Saimu:
Trebalo bi napisati jednu veliku studiju - a za to ime bezbroj dokumenata i cinjenica - ZASTO JE BANJALUKA KAO BOSANSKA LJEPOTICA NESTALA. Dva faktora su - po mom misljenju - presudila: 1.GEOSTRATESKI I GEOPOLITICKI POLOZAJ BANJALUKE i 2. PONASANJE NJENOG STANOVNISTVA (KARAKTER JE COVJEKOVA SUDBINA - Heraklit)... Po mom misljenju, Bosnjaci u Banjaluci bili su najmeksi od Bosnjaka u svim velikim bosanskim gradovima?! (za ovo ima dosta primjera i cinjenici - sto cu iznijeti ako jednog dana objavim knjigu koju zelim da napisem: ULOGA BOSNJAKA U HISTORIJI)...
Aretej

Sunday, 06 November, 2016  
Anonymous Anonymous said...

Draga Natasa
Hvala na vremenu i strpljenju za ovaj tvoj komentar. Uvijek si razložna, dobronamjerna i iskrena.
Ja sam se maloprije cula sa rodicom koju nisam uspjela vidjeti u BL a zivjela je prvi period izgradnje vase zgrade u nasoj ulici i bila vezana sa nekim komsinicama dugo poslije toga.
Kod mene opet isti problem. Zlatica nije zene od Sefika. I ona i muz su umrli a kcerka koju ti spominješ je Zlatica. Njen sin je Neven a ima i unuka od 12 god.
Sad razmisljam o mom problemu. 46 godina van BL je skoro pola vijeka , a ja nikako da shvatim da moja i starije generacije vec uveliko "oru nebeska polja" . Ovi mladji koji su u četrdesetim, su toliko povrsne, da je nevjerovatno kako lako daju pogrešne informacije o raznim dogadjajima i raznim osobama. Mislim da sve njihove komunikacije završavaju na mobilnoj komunikaciji i sa brdom raznih " prijatelja" i razgovora a nista ne ostaje trajno u sjećanju. Odmah dodajem da je to moje licno misljenje.
Oni vecinom ne citaju knjige, nisu im uzori moralni i pošteni ljudi vec samo oni koji preko noci postaju " lovarni" i imaju sve sto požele.
Tacno si rekla da su zloća i primitivizam nadvladale sve one osobine koje su ranije bile normalne u sredinama u kojima smo odrastali.

I Aretejev komentar me je naveo na pomisao, živeći ovih 20 god. od rata u Bosni, koliko je prihvatljivo da su samo Bosnjaci u BL najmekši. Mislim da su svi nasi Bosanci iz vremena prije rata bili jednako mekani i naivni. A propaganda i obećanje politicara da ce cjela Bosna biti " nasa" od troje "nas" i da ce se jednima vratiti sve balijsko sto je oteto Srbima, drugima je obećavano da ce svi jesti zlatnim kasikama, a trećina da ce se sve podijeliti izmedju Tudzmana i Milosevica pa ce se spojiti sa majcicama Srbijom i Hrvatskom koju su bivsi Bosanci zavoljeli vise od rodne Grude i djedovine. U tome su mnogi svesrdno učestvovali i priredili Muslimanima sta su priredili. O tome se ovde u Sarajevu sve vise prica medju narodom, bilo koje konfesije, a politicari pjevaju tu istu pjesmu i danas. Sve za dobro svojih naroda.
Ovde u Sarajevu je i bila Jedna veca pobuna, protiv " svoje " vlasti ali nikad nece biti nikakve mase za veću pobunu koja bi donjela promjene.
Moj dozivljaj čekanja u Katastru je bio koliko dugotrajan toliko i zanimljiv za posmatranje velikog broja osoba koji čekaju razne dokumente.
Hodnik je uzak sa nekoliko stolica , a ispred je kancelarije sa 5 šaltera . Ulazeći na vratima uzmeš broj na elektronskom stupu. Sa samo dvije mogucnosti . Redovni i prioriteti.
Dobiješ broj Naprimjer

110 i pitaš nekog pored tebe koji je broj. On odgovori da ima 80 a prozivaju 130-tog. Ulaze advokati, notari, invalidi, borci i vjerovatno prijatelji i rodbina. Od ovih koji ostaju ispred vrata tiho poneko progovori koju o " hebe......noj" drzavi i to je sve. Osjetila sam atmosferu straha. Jos ranije sam pisala i cula u BL da i za ovaj nas blog kazu " da je opasan" , mislim od mnogih koji zive u BL. A mnogi znaju da su se odlasci krili i od najbliže rodbine i prijatelja. Ovom blogu imam zamjerku sto danas u vrijeme medija i vrhunske tehnologije kritike idu samo na Dodika a Izetbegović i Covic ispadaju cvecke. A za mene oni sa svojim strankama spadaju u isto .... Drugo pakovanje.
Pozdrav Saima


Tuesday, 08 November, 2016  
Anonymous Anonymous said...

Za Saimu:
Poznati Bosnjak Demaludin Causevic je tacno rekao(historijske cinjenice ovo potvrdjuju):"Cuvaj se banjaluckih Muslimana,prijedorskih Srba i livanjskih Hrvata".
Aretej

Tuesday, 08 November, 2016  
Anonymous Anonymous said...

Prvi reis Causevic je ovo izjavio oko 1930 god i vjerovatno kao učen covjek je imao neke argumente za tu tvrdnju. Medjutim nakon ove izjave kojoj ce za petnaestak godina biti 200-ta godišnjice i ovih dogadjaja od prije Nesto vise od 20, moje misljenje da sad ovo moze da se kaze čuvaj se Bosnjaka iz Federacije, Srba iz RS, i Hrvata iz Herceg Bosne( iako izgleda da ovo ne postoji). U ovom vremenu se treba cuvati ogromne mržnje koju nosi veliki broj gore navedenih djelova BIH, u kojoj svaki mrzi onog drugog. Ta mrznja se prenjela I na mnoge prognane i raseljene u svim djelovima svijeta.
Ja mislim da je problem definitivno I tamo I ovde u Nama dok politicari nacionalisti drze svu moc u svojom rukama.
Pozdrav Saima

Wednesday, 09 November, 2016  
Anonymous Anonymous said...

Za Saimu:
Trebalo bi analizirati sve dogadjaje u Bosni od ove izjave do danas na osnovu cinjenica,sto cu vjerovatno to i uraditi ako budem pisao planiranu knjigu.Ne moze se generalizirati na sve Bosnjake u Federaciji,Srbe u manjem blentitetu i Hrvate u tzv,Herzeg-Bosni,jer medju njima ima dobrih i plemenih ljudi(a za to ima cinjenica).
Aretej

Wednesday, 09 November, 2016  
Anonymous sega said...

Naslov teme je pravi .... strava ili moja strava. Svi mi to manje ili vise imamo a pogotovo u vrijeme rata i u poslijeratnom periodu. Sto pise Natasa .. stidimo se za stosta sto su drugi uradili (stidim se svojih) a to se duboko kosi sa nasim stavovima.
MOJA STRAVA :
Prije 17-18 godina javlja mi se moj bivsi prijatelj iz Sarajeva. Kaze, dolazimo (on i supruga) u Amsterdam, pa da se vidimo. Drago mi je, popricacemo,evocirati uspomene ....
Tako je i bilo. Posto je politika prevrtljiva, a moj prijatelj je bio veoma visoko u politici BiH pitam ga:
Ako se sutra nesto promijeni, sta ces da radis?
Odgovor je slijedeci : Ja sam sebi i svojoj djeci obezbjedio buducnost i u slucaju da nista ne radimo (i dan, danas je aktivan).
Zanijemio sam, nisam vise imao komentara, nisam vise imao pitanja.
Danas, mislim da je i on to tada osjetio. Nikada se vise nismo culi, niti vidjeli.
A bilo je to samo 5-6 godina poslije rata.
STRAVA ...,UZAS ..., nevjerovatno da za tako kratko vrijeme mozes da zaradis "debelu lovu".
Posto je taj susret bio, mogu reci davno ... moze se postaviti pitanje:
Koliko je jos generacija materijalno obezbjedjeno a da se nista ne radi ????
U davna vrenmena citali smo o nekakvim kriminalcima kao sto su Korleone, Bonano, Kolombo, Gambino, Djenoveze i ostali. Isto tako, moze se postaviti pitanje: Koliko ce trebati vremena da se taj jadni narod, gdje smo se rodili i odrasli, OSLOBODI jednog COVICezea,DODIKezea,IZETBEGOVICezea i svih koji ih prate ??????
Sasvim je ispravna Saimina tvrdnja da su svi isti bez obzira na konfesiju, kanton, distrikt, grofoviju ..... !!
Dali se treba baviti dalekom istorijom ili sadasnjoscu ?
Svima dobro zdravlje i Pozdrav!
Sega

Friday, 11 November, 2016  
Blogger co said...

Sega, dobro pitanje. Znam da ima onih koji smatraju da prošlost treba zaboraviti ali i onih koji se na nju stalno vraćaju. Evo i na ovom blogu je tako. Nataša uporno ponavlja da trebamo zaboraviti ružne stvari i okrenuti se sadašnjosti jer je život kratak i treba ga što ljepše preživjeti. Vjerojatno je u pravu jer ovako čovjek samo nagriza sam sebe i čini si lošu uslugu.

Ja pak imam drugo mišljenje iako sam svjestan da samom sebi činim lošu uslugu. U penziji sam, lijepo mi je ovdje gdje sam (imam svoju kuću, malu ali dovoljnu za nas, uživam u svom dvorištu i povrtnjaku, često idem na „hiking“ u obližnje parkove, putujem kada nam to život dozvoli, financijski nemam nikakvih problema…) ali đavo mi ne da mira i stalno se vraćam na događaje koje su mi odredili život.

Da stvar bude gora, i u državi u kojoj sada živim ne mogu biti ravnodušan. Ne trpim nepravdu, dvoličnost, pokvarenost koje sada osjetim na svakom koraku i ne mogu a da na to ne reagiram. Primjer su i ovi zadnji izbori na kojima je pobijedila osoba sa najgorim moralnim vrijednostima (o tome sam već pisao i ne bih da se ponavljam) a neki zbog toga likuju, dok je veliki broj ljudi zgrožen i isprepadan jer ne znaju šta donosi sutrašnjica. Na mene i moj život, ponavljam, Trump ne može puno uticati ali ne mogu trpjeti nepravdu a ne reći šta mislim. Osjećam potrebu da iskažem svoje mišljenje a ne da budem dio ogromne mase koja ćuti i muti. Tako je bilo i početkom devedesetih kada smo ćutali a drugi su nam za to vrijeme radili o glavi. Znam da se razlog što mnogi ne reagiraju može naći u onoj narodnoj „pametniji popušta“ ali granica se mora negdje postaviti. Naravno da ima puno i onih koji igraju igru i čekaju „kojem će se privoleti carstvu“ i da se teško može nešto pametno učiniti ali čovjek ne može ostati nijem zauvijek.

Zbog toga često pišam ono što mnogi ne vole čitati i to ću činiti dok god budem imao snage. Nadam se da će većina jednog dana ipak shvatiti o čemu se radi i da će doći pameti. Trajat će to dugo, znam. Primjer nam je Bosna (i neke druge države u njenom okruženju) koje i dalje tonu a narod i dalje bira najgore među sobom.

Friday, 11 November, 2016  
Anonymous sega said...

Ponovo reagujem na pisanje Coa. Kada sam jos jednom procitao pitanje:(Dali se treba baviti dalekom prosloscu ili sadasnjoscu ?) mislio sam na proslost od prije 50, 100 ili par stotina godina. Religija koju su perfidni monstrumi (politicari) pustili na ulicu, uz svakodnevno "pumpanje mrznje" ostavila je posljedice (jos je uvijek u toku) koje smo svi skupo platili. Nisam protiv religije, naprotiv, ali sam cvrstog misljenja da ona pripada (i treba da se odvija u vjerskim objektima) a ne da se zloupotrebljava u svakodnevnom, javnom zivotu.
Posto je (mislim) politika na brdovitom Balkanu vracena daleko unazad, kao u srednjem vijeku gdje religija i ratovi igraju glavnu ulogu,
pitanje je koliko ce desetina ili stotina godina trebati za normalizaciju odnosa ili uredjenju zemlje prema potrebama normalnog covjeka ?
Zivim u Holandiji od oktobra 1993 !
Nikada me nitko nije pitao koje sam vjeroispovijsti ili vjerujem li u Boga?
Nikada me nitko nije pitao za koju sam partiju glasao ?
Posmatram drustvo svoje djece: prema boji koze ili izgledu ima ih (porijeklom) iz citavog svijeta .... Kine,Indonezije,Somalije,Maroka,Tuske, Irana,Pakistana, Indije,bivseg SSSR-a ....... zatim sam samo jednom priupitao djecu : dali oni pricaju o vjeri, dali medju njima ima mrznje na bazi religije, dali i kako se dogadjaji u svijetu prenose na njihovu sredinu ?
Kao prvo pitanja su im bila malo smijesna, a odgovori uglavnom da svako sebi bira i nadje drustvo koje mu odgovara. Bio sam i ostao zadovoljan!
Aretej i Posmatrac su mi interesantni,
mnogo citaju i mnogo znaju, mozda se i poznajemo ... ali to i nije toliko bitno.
Stari se pa iz tih razloga obavezno na kraju pisem : dobro vam zdravlje i pozdrav svima !
Sega

Saturday, 12 November, 2016  
Anonymous Anonymous said...

1.Hrvatski politolog sa Camridgea tvrdi:
"Trumpov plan je jasan:pretvoriti Ameriku u bastion neofasizma!"
www.jutarnji.hr/

2.Nacisti u Washingtonu uzvikuju:"HEIL TRUMP!"

www.avaz.ba/

Aretej

Tuesday, 22 November, 2016  
Anonymous Anonymous said...

1.Banjalucki "humanisti"na "historijskom "zadatku:
Banjalucka tvornica obuce BEMA ce pokloniti obucu ratnim zlikovcima u Hagu,a poklinila je obucu i Melaniji Tramp.Zima dolazi a ovim jadnicima je potrebna obuca!!!

wwww.oslobodjenje.ba
2.Historicar dr Deretic tvrdi da je F.Kastro Srbin!?Ova historica je poznat po svojiom genijalnim otkricima!!!
Aretej

Monday, 28 November, 2016  

Post a Comment

<< Home