Uz Dan Svih svetih i Dušni dan
Ovih nekoliko dana
uoči blagdana Svih svetih i Dušnog dana Zagreb se uzbibao, gužve posvuda,
cvijeća na svakom uglu, boje preplavile grad. Lijepo je sunčano vrijeme, ugodno
toplo, grad pod kosim suncem jeseni, drveće još uvijek s dosta lišća svih boja,
miris pečenih kestena u tankom tragu plazi do nosnica,... sve to daje ugođaj
lijepe jeseni, pa nije čudno što ju većina ljudi voli.
Mirogoj prepun ljudi,
njegove prelijepe arkade okićene sada crvenom puzavicom uvijek iznova
zadivljuju. Lijepa su sva katolička groblja, uvijek uredna i urešena s mjerom,
iako ima pretjerivanja, srećom su u zanemarivom broju.
No ne pišem ovaj
tekst zbog ovog blagdana, već u spomen na 135 god od smrti velikog hrvatskog
književnika, Augusta Šenoe i njegove također čuvene potomke.
Nisam planirala
posjet kući obitelji Šenoa u ovo predblagdansko doba, desilo se slučajno i bilo
mi je kasnije drago kad sam osvjestila vrijeme posjeta.
Kuća je za javnost
otvorena prije mjesec dana zahvaljujući gospođi Jasmini Reis, kćerki druge
supruge unuka Augusta Šenoe, Zdenka Šenoe. Gospođa Reis je jedini nasljednik
bogate ostavštine obitelji Šenoa, iako im nije krvni rod. Zadivljuje s kolikom
je ljubavlju prišla tom projektu i s kolikom ljubavlju govori o svakom članu te
iznimne obitelji.
Bila sam
impresionirana svestranošću Augusta Šenoe, njegove djece i unuka.
Bio je veliki
književnik, crtač, slikar, senator, kroničar vremena, ljubitelj knjige,
ljubitelj prirode, govorio je pet stranih jezika, pravnik,..
Istim su koracima
išli i njegovih troje djece i unuk.
Čitajući njegove
romane za lektiru, nismo bili dovoljno pažljivi da uočimo s kolikom je točnošću,
služeći se arhivskom građom opisivao svoj voljeni Zagreb, ondašnji život, ljude
i vrijeme.
Veliki je gubitak bila
njegova prerana smrt u 43. godini života, koju je uzrokovala upala pluća i
druge posljedične bakterijske upale, za koje tada nije bilo lijeka. Prehladio
se 1880g kad je Zagreb katastrofalno stradao od zemljotresa i kad je brinući se
za stradale zanemario sebe.
Nema potrebe da vam
prepričavam sve što sam ovim posjetom vidjela i saznala, može se gotovo sve
naći na priloženim linkovima.
Podataka je puno,
iznimno su vrijedni ne samo o Šenoi i obitelji već i o Zagrebu u jednom vrlo
zanimljivom periodu.
potražite podatke i
na njihovoj Facebook stranici
Prilog nije o Banjaluci, pa nisam sigurna koliko će
vas zainteresirati ove stranice. Trebam li se oko toga brinuti? Naravno ne!
Pitam se zašto da pišem o Banjaluci kad ne pišu ni
rođeni Banjalučani?
Pitam se, želim li da se blog ugasi?
Naravno da ne želim, zato se evo i javljam!
I Co, strpljivo čekam nastavak s putovanja.
Sega, čekam i tvoj najavljeni prilog.
Strava! Ma nije, naučili smo da nas ništa više ne može
iznenaditi ni preplašiti!
Pozdrav svima, Nataša
Labels: natasa
posted by co | 4:15 PM
1 Comments:
Kad se cita ovaj Natasin prilog, mnogi ce se sjetiti vremena naseg odrastanja i naseg obrazovanja. I školskog i vanskolskog. Kako smo imali srecu da smo čitali i slovenacke i hrvatske i srpske i bosanske i crnogorske pisce. Nesto se ne sjecam jedino makedonskih.
Ja sam mozda isti dan ispisala i moj prilog "Moja strava......" Za blog.
Nevjerovatno koliko nam je sličan stav po pitanju strave. Poslala sam i sliku Natasine zgrade u jesenskom ambijentu, bolje vidljivu nadogradnju bez ljetnog zelenila.Na zgradi su dvije posebne kuce za koje sam dala komentar " ne daj boze zemljotresa" . Dan kasnije Banja luka se tresla, epicentar vrlo blizu.
Svidja mi se i tvoj komentar zasto ne pises o Banja luci.
Ovo sto si napisala o svom gradu i nasljedju Augusta Senoe je predivno i zaista mozes biti jako ponosna na svoj rodni grad. Sa godinama zaista postajju neke posebne potrebe da se sve vise misli na mjesto svog najranijeg odrastanja. Uz to kod mene se obavezno i misli o roditeljima povećaju.
Sjecam se svakog dolaska u BL i razgovora sa ocem. Koliko je prica bilo o djetinjstvu, o njegovim roditeljima, komsijama, raznim sudskim slučajevima, jer je citav radni vijek radio u sudu. On je umro 90 -te god i meni je sad zao sto mnogo toga nisam zapisivala.
Coovi putopisi su odlični, jer napisa da poslije obilaska raznih mjesta odmah pribilježi.
Kako bi meni bilo drago da sam to radila u ovim divnim zemljama u kojima sam bila. Uvijek se pise kasnije i u ovim godinama i mnogo toga "ode".
Bilo bi mi drago da se javljaju i Banjalucani sa raznih strana svijeta i to ne samo rodjeni, vec i oni koji su duži period imali lijep zivot u nasem gradu.
Izjava predsjednika Republike Srpske da niko ne smije 2018 god. Glasati za nikoga drugog osim za SNSD. Zamislite kakav strah mogu imati i imaju gradjani pod takvom vlašću. Ali i za mene nista vise nije "Strava"
Pozdrav Saima
Post a Comment
<< Home