SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Tuesday, October 04, 2016

Nade ipak nema

Slavlje - preuzeto s portala 6yka.com

Prije par dana napisah kako za Banjaluku možda još uvijek ima nade, kako u mom rodnom gradu ima i onih koji nisu pali pod uticaj nacionalizma i ogavne politike koju vodi mesar iz okoline Laktaša i njegova svita ali poslije ovih zadnjih lokalnih izbora je i to malo nade nestalo. Grmalj iz Bakinaca (ili kako se to njegovo selo već zove) je ponovo pobijedio i to ovaj put s još većom razlikom nego na prethodnim izborima i to je jasan dokaz da Banjaluka i manji blentitet tonu sve dublje i dublje u glib nacionalizma, i da se moralno i duhovno srozavanje ubrzava bez nagovještaja da kraj postoji.

Nisam ja naivan pa da vjerujem da su oni drugi išta bolji ali sam očekivao da će, poslije svega što se posljednjih mjeseci u manjem blentitetu događalo (jeftina i providna igra oko referendum po svaku cijenu i o bilo čemu), narod ipak bar malo progledati, da će Mile i njegovi pajdaši sa Stričića početi gubiti na popularnosti, da će se nešto promijeniti makar ta promjena ne garantirala bolji život. Međutim, ništa. U stvari, promijenilo se, ali na gore. Ova pobjeda će mesaru iz okoline Laktaša dati nova krila da nastavi s onim što radi već desetak i više godina. Da ruši Bosnu i Hercegovinu u kojoj je rođen i gdje je napravio karijeru još kao mladi “SKOJ-evac, reformista, socijaldemokrata”, gdje se obogatio i gdje je “glavni baja”.

I nije pobjeda Milinih pajdaša ono što me je pogodilo već me uhvatila muka kada sam na portalu 6yka ugleda video klip iz Doma kulture, tog mjesta za kojeg me vežu drage uspomene, u kojemu je pobjeda proslavljena. Bio sam u njemu nedavno i lijepo se osjećao među našom starom banjalučkom rajom a ovo što se može vidjeti na ovom kratkom video klipu je zaista, zaista žalosno. Toliki primitivizam se teško gdje može naći. A eto ga u centru našeg grada, na mjestu koje je nekada zaista bilo centar kulturnih događanja. Ako tome dodam i vozila s ozvučenjima koja su poslije pobjede Milinih jalijaša kružili gradom, slika je potpuna. Eto to je ta naša Banjaluka u koju se neki još uvijek kunu i misle da za njih tamo ima mjesta.

7 Comments:

Anonymous Aljosa said...

Postovani Milane,

zaista nas bivsi grad se pretvorio u veliko selo u kome dominira ruralni element sa svojom kulturom pocev od govora, muzike, razmisljanja i mentalnog sklopa. Polako taj grad za mene postaje samo mjesto na kome su nazalost ukopani moji roditelji, nekoliko rodjaka i niz prijatelja iz vremena kada je to bio pravi grad. Totalno si u pravu kada se vidi seljakluk, da mi oprote zemljoradnici, jer nikada nisam mjesao posao obrade zemlje i uzgoja stoke sa seljaklukom. Kada prodjes banjaluckim ulicama i vidis "funkcionere” obucene u odjela sa kravatama i kako izgledaju dodje ti da pomislis kako je neka od zivotinja uzela paunovo perje da se ukrasi. Govor na ulici i djece pred skolama pokazuje tko je dosao u grad i da se to nece promjeniti u narednih 100 godina, ako se uopste i promjeni. Odgajaju se vec mnoge generacije u nakaradnom duhu sa minimalnim sansama da krene nabolje jer sve sto se moglo unistiti i opljackati vladajuce strukture su vec uradile,k ako u manjem tako i u vecem blentitetu.

Cudim se mojim prijateljima i poznanicima koji vec godinama pokusavaju da daju gradu smisao organizovanjem "Banjaluckih zubora", pjesnickih susreta i koncerata umjetnika koji su protjerani iz Banja Luke od strane iste vlasti i politike koju oni zastupaju. Predlagao sam da se ti susreti presele u Sanski Most ili mozda dalje u Bihac gdje ce se znati cjeniti napor stvaralaca i onih koji rade na organizaciji tih susreta. Tamo barem nece biti potrebe da se vlasti izvinu protjeranima koje sada cinicno nazivaju dijasporom uz napomenu da u Banja Luci tog izvinjenja nema vec od "prestanka"(?) sukoba oruzanim sredstvima. Izgleda da je doslo vrijeme da se grad definitivno prepusti ruralnom elementu i da mu se pomogne da potone u zabokrecinu koju mediokriteti uspjesno stvorise.

Pozdrav,

Aljosa Mujagic

Tuesday, 04 October, 2016  
Anonymous Posmatrac said...

Naprosto covjek ne moze da povjeruje u sta se pretvorila Banjaluka grad koji je zracio otvorenoscu i bio grad mnogih mladih koji su se obrazovali na fakultetima. Grad koji je bio otvoren za sve, ljudi otvorenog duha i prijateljski prema svima.

Kako je tragicno gledati da jedan takav grad umjesto da se dalje razvija propada u blato na svim podrucjima. Mislim da ce BL doci u knjige kao negativan primjer unistenja civilizacije i to se desava na pragu Evrope u 21 vijeku. I ne mogu da vjerujem da je uzrok tome samo primitivni nacionalizam, mora da je jos nesto posrijedi o cemu tek treba da saznamo.

Zagovaracima Nacretanija nikada nije trebalo dati da prekorace Drinu na zapad i zagade sve sto se zagaditi dalo.

Wednesday, 05 October, 2016  
Anonymous Anonymous said...

Ja sam vise puta ovdje pisao o UZRICIMA koji su doveli do kolapsa Banjaluke kao bosanske ljepotice i njene transformacije u NAJVECE SELO NA SVIJETU.
Ne samo za Banjaluku da sada nema nade,vec NEMA NADE NI ZA SAMU BOSNU!Na izborima su pobijedili ortaci Dodik i Covic,koji imaju veliku podrsku iz Beograda i Zagreba,gdje je trijumfovala desnica koja sanja o podjeli Bosne i podrzava svoje nacionalisticke sljedbenike u Bosni,koji su prihvatili zastave ne Bosne vec svojih protektora.
Ne znam da li cu ovdje vise slati svoje priloge !?
Aretej

Sunday, 09 October, 2016  
Anonymous Anonymous said...

Moji dobitci prijatelji Radovanovici, on nas Rodjeni Banjalučanin sa 5 god otisao u Sarajevo i supruga rodjena Beogradjanke koja je udajom za njega dosla u Sarajevo. Oboje fakultetski obrazovani radili na visokim položajima u svojim strukama do rata. U ratu otisli u Beograd a dvije kćerke u Ameriku i obe se udale za Amerikance. Svi su sada u Americi, a ljeti dolaze u Beograd u stan njene majke koja vise nije živa i u Sarajevo. Posto smo mi tada na moru oni ostaju u nasem stanu koliko im vrijeme popusta. Najvise vole biti u Sa jer nalaze najvise svoje generacije tu koja im se uvijek obraduje jer su svi izuzetni ljudi.
Kompletna familija sa zetovima i djecom. Cujemo se skypom cesto. Kad bi ste mogli cuti Jelenine dozivljaje Njenog rodnog Beograda ovo sve sto vi pisete o Banja Luci bi bilo " mala maca ." Koliko se tamo ne vole Srbi iz Hrvatske, Srbi iz Bosne i Srbi sa Kosova ne mozete ni pomisliti. Oni su im krivi za sve , prvo sto su dosli, drugo sto su ostali i donijeli svoje kulture, i treće sto uvijek u " kolonama" izlaze na glasanje koje gradjani Beograda nikad ne mogu promijeniti.
Svi Gradovi bivse domovine koji nisu imali rata imaju tu sudbini, Gledam danas ove izbjeglice iz Sirije kako im je sudbina odredjeni onim dokle mogu "dobaciti". Bogati i obrazovani davno obezbijedjeni i smješteni, srednji donekle , a sirotinja umire po morskom dnu, na kopnu u sabirnim centrima i u ostalom nemam sta da pametujem jer svi to znamo.
Sve po istom scenariju, ko ga pise, nagadjamo,
izmišljamo ali istinu nikad necemo saznati.
U BL je sve manje nasih generacija a onih stariji od nas skoro da i nema . To sto mi pamtimo, ovaj novi svijet , koji ima dvadesetak i vise godina , nema pojma, jer su vec formirani ljudi sa drugim interesima i problemima i po meni licno nije nikakvo čudo da nade nema.
Vec smo deset dana u Gruziji i toliko nam je vrijeme ispunjeno raznim dogadjajima. Ujedno vrijeme nas tako sluzi da smo stalno na jutarnjoj temperaturi od 19 stepeni a dnevnoj 26, sto je idealno za sve moguce aktivnosti.
Puno materijala za pisanje a malo vremena.
Pozdrav Saima

Tuesday, 11 October, 2016  
Anonymous Anonymous said...

Postovani,
Vjerujem da volite Saimu, vjerujem da je dobrog srca, ali to tracanje sta, ko, gdje i kako nije u redu.

Postoji valjda i neka cenzura i slobodno je upotrijebite na Saimine tekstove, nece se Saima ljutiti, ona to i ne primijeti. Stigle godine!

Friday, 14 October, 2016  
Anonymous Aretej said...

Za Anonimnog posjetioca:
-Da ti nisi ILUSTRISSIMUS, tj. plemickog porijekla pa ti smeta dijalog gradskog svijeta. Vrati se u svoj zamak i sanjaj srednjovjekovlje!
Aretej

Saturday, 15 October, 2016  
Blogger co said...

Što se tiče cenzuriranja komentara jednom sam davno napisao da to ne radim i ne namjeravam raditi osim u slučaju ako se radi o izuzetnom slučaju od strane anonimnih komentatora. Na svu sreću do sada su takva bila dva ili tri i to veoma davno.

A što se tiče Saime, ne vidim u čemu je problem. Njena javljanja su uvijek vezana za stvarne životne situacije koje koristi da kaže šta misli o onome što se kod nas dogodilo i, nažalost, još uvijek događa. Nismo svi isti, na sreću, pa je sasvim normalno da nam se sviđaju ili ne sviđaju nečija razmišljanja pa u tom svjetlu vidim i ovaj anonimni komentar. I još da dodam, bilo bi korektno da se anonimni komentator predstavio, punim imenom i prezimenom, kao što to Saima radi kada se ona javlja.

Saturday, 15 October, 2016  

Post a Comment

<< Home