Let za Cusco

Ostavljamo Limu u izmaglici

Za Cusco smo letjeli drugi dan po dolasku u Peru. Let je bio rano, u 8 i 30 ujutro pa smo se morali probuditi jako rano, doručkovati na brzinu jer je naš autobus kretao ispred hotela u 6. Tako će biti i narednih dana. Morat ćemo se na to naviknuti jer je plan posjete nabijen događajima i nema se vremena za gubljenje.

Andi izranjaju iz oblaka

Posjeta Cuscu je bio prvi izazov, posebno za mene koji sam nešto više od mjesec dana po polasku na put imao problema sa srcem. Doktor za srce mi je prepisao dva lijeka koja bi mi trebala pomoći da se problem ne ponovi ali koja su me istovremeno poprilično ošamutila tako da sam se ponekad osjećao strahovito umornim i bez snage. A letio sam prema gradu koji je na velikoj nadmorskoj visini (3400 metara) , gdje je zrak mnogo rjeđi nego na obali mora i gdje i najzdraviji mogu imati problema. Ali, šta je, tu je. Sjeo sam u avion na svoje mjesto uz prozor, znatiželjan onim što nas očekuje. Vrlo brzo po poletanju s aerodroma, koji je na nivuo mora, bi se morali naći iznad Anda, tog velikog planinskog lanca u čijim visinama se smjestio grad Cusco, nekadašnja prijestolnica drevnih i zagonetnih Inka.

Planinski vrhunci obasjani suncem

Iz Lime nas je ispratila sumaglica kroz koju sam mogao nazrijeti naselje u blizini aerodroma a onda smo utonuli u oblake kroz koje se nije vidjelo ništa. Samo bjelina koja je skrivala predjele iznad kojih smo letjeli. A onda, iznenada, pojavili su se prvi vrhunci Anda. Prizor je bio impresivan. Dok je u priobalnom pojasu u kojem se nalazila Lima bilo oblačno, na Andima je sijalo sunce. Prizori su bili sve interesantnije i interesantniji i moja kamera je „škljocala“ često. Kroz prozor sam jasno vidio mnogobrojne udoline između planinskih vrhunaca, preletjeli smo preko djela u kojem se smjestilo nekoliko jezera, u klancima koje su stvorile rijeke su se primjećivali rezultati ljudskih ruku, po bespućima Anda su vijugali putevi do usamljenih kuća udaljenih desetinama i stotinama kilometara od većih naselja, preletjeli smo iznad većeg naseljenog mjesta, rekao bih manjeg gradića, smještenog u prostranoj udolini, ponovo su se pružale planine dokle je pogled dopirao a onda se avion počeo spuštati.

Poneki oblačić i pogled u beskraj

Bili smo blizu odredišta. Prvo se pojavila zaravan s obrađenim površinama i prvim kućama grada a onda smo se, relativno brzo spuštali na pistu aerodroma. Na brdima oko grada sam primijetio naselja koja su okruživala grad. Stigli smo u Cusco, grad iz kojeg ćemo poći na krajnji cilj našeg puta.

Kada su motori aviona ugašeni i vrata kabine otvorena, pošao sam prema izlazu. Da li ću osjetiti ikakvu promjenu? Kako će moje tijelo reagirati na visine na kojima se Cusco smjestio? Da li ću osjetiti vrtoglavicu, nedostatak kisika? Odgovore na moja pitanja ću dobiti uskoro.

Ponegdje se primjećuje rastinje

Nekoliko jezera u visinama Anda

Klanac koji je probila rijeka

Ljepota je nesporiva

Putevi koji vode kroz bespuće

Još jedan klanac

Nepoznati grad smješten u široj zaravni

Ponovo beskrajni planinski vrhunci

Prva naselja Cusca

Slijećemo na aerodrom