Kod Džindića

Jutarnja kavica uz prozor okrenut bazenu

Florida je jedna od saveznih država USA u kojoj živi veliki broj američkih penzionera. Razloga za to ima više a dva najznačajnija su niži troškovi života i toplo vrijeme bez zima i snijega. Nije neuobičajeno da oni stariji Amerikanci s boljim primanjima imaju dva prebivališta: jedno, tamo gdje su dočekali penziju i gdje žive tokom ljetnjih mjeseci, i drugo, u Floridi, gdje provode zimu.

U Floridi su se, po odlasku u penziju, skrasili i naši prijatelji Džindići. Naša avantura posjete Machu Picchu-u je bila dobra prilika da ih posjetimo. Avion za Peru je letio iz Miami-ja pa smo to iskoristili da provedeno par dana s Emirom i Sašom prije puta i nakon povratka s najveće avature u mom životu.

Džindići su nas dočekali na aerodromu u Forth Lauderdale-u i nakon 20-tak milja ugodne vožnje smo se našli u njihovom apartmanu u Del Ray Beach.

Prekrasan zalazak sunca

Lijepo, s puno ukusa, su Džindići uredili svoj apartman u naselju u kojoj žive oni koji su preko svojih pleća prebacili 55 godina života. Apartman je na prvom spratu, u neposrednoj blizini bazena naselja koji pomaže da se velike vrućine tokom ljetnjih mjeseci lakše podnose. Imali smo priliku da se brčkamo u njemu jedno poslijepodne u ugodnom društvu stanara naselja kojima nova lice dobro dođu da malo promijene teme razgovora. Mi smo im bili posebno interesantni zbog našeg puta u Peru. Razvezla se priča o Inkama, drevnim civilizacijama Južne Amerike, eventualnim posjetiocima iz svemira i mnogim drugim temama vezanim za tu zanimljivu zemlju. Mi muški smo se, naravno, dotakli i američkog fudbala jer su stanari naselja u njega stigli iz različitih krajeva USA i svako ima svoj klub za koji navija. Ja sam se, s pravom, pravio važan jer moji Steelersi imaju najviše titula prvaka Amerike (i svijeta, kako to Amerikaci vole reči).

To prvo veče smo prošetali lijepo uređenim naseljem uz prekrasan zalazak sunca.

Saša u svom elementu

Slijedeći dan smo proveli par sati na plaži do koje nam je trebalo 10-tak minuta vožnje autom. Plaža je ogromna, beskonačna, kao što su, uostalom, i sve plaže na istočnoj obali Amerike. Velika je to razlika u odnosu na plaže na Jadranu ali svaka od njih ima svoje draži. Na plaži, zbog njene veličine, nikada nema gužve. Suncobran je obavezan ako čovjek ne želi da izgori na jakom suncu. Na pojedinim mjestima omladina igra odbojke u pjesku a mnogi šetaju uz samu vodu, hodajući miljama u jednom ili drugom smjeru.

Emira i Saša su se pobrinuli da nas održe u dobroj kondiciji svojom kuhinjom, s tim da je Saša zadužen za mljevenje kave na onaj naš, bosanski, način. Vidim da se u tome dobro ispraksao i da bi lako mogao naći part-time posao u nekoj boljoj kavani.

Beskraja plaža koja se na sjever proteže do Jacksonville-a

Džindići su nas nakon kratke posjete odbacili na aerodrom a onda su nas, sedam dana kasnije, ponovo ugostili, prije našeg povratka u Pittsburgh. Ja sam, nažalost, s puta došao bolestan tako da sam prvo veče i cijeli slijedeći dan proveo u krevetu. Izgleda da sam platio danak prevelikim naporima i velikim nadmorskim visinama koje su nas dočekale u Peruu. Tek na dan našeg povratka kući sam smogao snage da s domaćinima odemo na odličan ručak u jedan grčki restoran u komšiluku naših domaćina.

I pored zdravstvenih problema po povrtaku, posjeta Džindićima mi je ostala u lijepom sjećanju. Bilo je to lijepo druženje s prijateljima s kojima nikada ne može biti dosadno. Ako bude zdravlja, ovakvih posjeta će biti i ubuduće. Emira i Saša su na jugu Amerike stvorili jedan lijep i prijatan kutak u kojem se čovjek lijepo osjeća.

Iako kameru nisam koristio puno, odabrao sam par snimaka za blog, tek toliko da potkrijepim napisano.

Još malo ljepote u predvečerje

I mjesec je izišao

Domaćini me čekaju ispred apartmana

Plaža prema jugu