In memoriam, Said Talić - Caja
Said Talić 1952 - 2016 |
Jutros rano sam dobio
vijest iz Banja Luke da je preminuo MOJ VELIKI DRUGAR I PRIJATELJ SAID TALIĆ – Caja. Jedan broj posjetilaca bloga ga poznaje .
Išli smo zajedno u školu, družili se. Naime, završio je Tehniku, čitav život
posvetio tehnici ali je ustvari bio i
ostao umjetnička duša …. romani,
Lorka, Prever, Jesenjin
….. itd.
Radio
je u bolnici na održavanju CT-aparata, rentgena i ostale medicinske opreme.
Poslije rata
počinje raditi za Japansku Tošibu (Evropski zastupnik u Holandiji) na istim
poslovima.
Ali …ali 2014-e osjeća zdravstvene probleme, te
poslije 2 godine više nije uspio da se odupre teškoj bolesti.
Supruzi Azri, sinu Fedji, snahi Sladjani te
njihovoj djeci Kolji i Andrei upućujemo
najiskrenije saučešće a Caja će ostati u
našim pričama i uspomenama.
I još jednom …. DOVIDJENJA, PRIJATELJU,
DOVIDJENJA .
Tvoji
…….. Sega, Brana, Davor, Lieke,
Sandro
Caja i Sega, novembar 2014. |
Labels: in memoriam
5 Comments:
Saida se sjecam kao kroz maglu. Nesto je mladji od mene pa se nismo poznavali iz Tehnike. Istina je Sega, dosla su vremena kada ce ovakvih vijesti biti sve vise jer su nas stigle godine a sa njima idu i bolesti. Za vrijeme moje posjete Banjaluci gotovo da nisam sreo nikoga nase generacije ko se ne zali na nesto.
Saidovoj familiji i prijateljima upucujem najiskrenije sucesce.
Dragi Caja,
Neka ti je laka crna zemlja.
Generacija iz Tehnike,
Zlata i Cadjo.
Cainoj famoliji najiskrenije saucesce.
Iskreno saucesce Cajinoj familiji .
Imao sam nadu da ova tuzna vijest nece tako brzo stici.
Prije 15-ak dana Sega mi je rekao da je Caja slabo i da se mogu ocekivati lose vijesti.
Ipak smo se nadali. Otisao je drug iz nase generacije i tako dio nase mladosti.
Zajedno smo isli u Tehniku u isti razred.
Kasnije su nam se putevi ukrstali vise puta.
Caja je bio dobar drug. Radio je na Paprikovcu na odrzavanju medicinske opreme
i bio je blizak sa doktorima. Znao je pomoci ako mu se obratis.
Sega je u svom emotivnom prilogu najbolje opisao naseg kolegu.
Zavrsio je tehniku i to sa uspjehom radio, a ustvari u dusi je bio nesto drugo.
Izvrsno je pisao, njegovi literarni sastavi su se u razredu jedini citali.
Poezija i proza su bili njegov svijet. O Caji sam uglavnom saznavao preko Sege
sa kojim je on imao tu neku divnu isrenu vezu koja je jos pocela u Tehnici.
Bili smo prvi razred, sjecam se ko danas bila zima, snijeg visok metar.
Cini mi se da je bio februar. Sega nije dosao u skolu i onda smo saznali da mu je tata
radeci na zeljeznici smrtno stradao. Caja je bio prvi koji je tada rekao da idemo Seginoj kuci.
Kazu da je prijateljstvo is skolskih klupa najjace. Caja i moj kum Sega su ga isreno gajili i to
prijateljsvo je ostalo sve do danasnjih dana.
Ni nesretni rat to nije prekinuo. Iako je Sega zvrsio u Holandiji a Caja ostao u BL
veze nisu pokidane. Cim je saznao da je Caja operisan Sega je uzeo avionsku kartu i otisao u BL.
Pricao mi je o tom dirljivom susretu. Moglo bi se jos puno toga pisati a ja pokusavam da evociram
uspomene na naseg prerano preminulog kolegu kroz ovo divno prijateljstvo
koje je on imao sa nasim Segom. Siguran sam da ce se to nastaviti kroz mladje generacije.
Seginini sinovi su vec par puta bili kod Caje i Azre, upoznali njihovog Fedju i to ce oni nastaviti.
Sega mi rece da je njegov Sandro bio u BL i da je isao na sahranu. Kazem mu bio je ustvari ispred svih nas
koji bi se okupili da ispratimo naseg druga i kolegu da smo bili tamo.
Nasem prerano preminulom kolegi zelimo da pociva u miru u svom gradu.
Azri i Fedji saljemo iskreno saucesce.
Izet i Jasna
E, moj kume od tih mladalackih vremena mi smo se nasli jer smo odgovarali jedni drugima. Caja te uvijek spominjao s postovanjem kao covjeka a ne moga kuma.
Ti dobro znas kroz sta se sve prolazilo i koliko se raja medjusobno pomagala.
Moj Sandro se sinoc javio iz Amsterdama. Odlaskom za Banjaluku, zadrzao se u Zagrebu dva dana, imao je u planu otici dan dva na Taru i u Beograd. Htio je, kako kaze da zivi na "ulici" i upoznaje ljude. Medjutim, dolaskom u B.Luku, javio mi je da je nas Caja veoma lose. Da je promjenio plan i da ce ostati uz njega iako su Azra i Caja govorili da ide po svom programu.
Sinoc sam dobio e-mail od Azre, gdje se ona zahvaljuje i Sandru i nama za sve sto je ucinio za Caju. Sandro je rekao na to, da je samo slijedio svoj osjecaj i nista vise.
Mi se naravno ponosimo na svog sina posto, reci cu "uci i razvija" lijepe osobine covjeka.
Dragi moj kume, odlaskom Caje Banjaluka je ostala siromasnija za jos jednog izuzetnu osobu, kao i nasa basta Jugoslovena.
Neka mu je laka zemlja.
Sega
Post a Comment
<< Home