SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Wednesday, August 10, 2016

Svaka čast Kemo!!!


Oni koji navraćaju na ovaj blog znaju da se naš sugrađanin, a moj američki komšija, već duže vremena baviti fotografijom. I to ne onom kojom se većina nas bavi, već onom lijepom, profinjenom, kojom hvata ljepote prirode koja nas okružuje na način koji malo ko od nas može uhvatiti. Jer za to treba imati smisla, strpljenja i znanja. A ponekad i hrabrosti. I treba dobro poraniti da se uhvati izlazak sunca, ili ostati do predvečerja, kada zalazeće sunce šara nebo bolje od bilo kojeg slikara. A zna Kemo sjesti u auto i zaputiti se u susret nevremenu, samo da bi uhvatio pravi trenutak kada munja zapara nebo ili snažan vjetar zapuše stvarajući pozadinu za nezaboravne fotografije.

Kada sam na facebook-u vidio Kemine prve fotografije Pitssburgh-a pomislio sam da ih je ukrao od nekoga jer nisam vjerovao da su njegovih ruku djelo. Kasnije sam saznao za njegovu ljubav koja mu pomaže da se lakše nosi s izbjegličkim danima, da zaboravi svoj Gornji Šeher i Vrbas na kojem je odrastao.

Obišao je Kemo sa svojom kamerom puno toga, zabilježio prekrasne vodopade Pensilvanije, prenio ljepotu kamenih parkova Utaha na fotografsko „platno“, približio zalaske sunca na plažama Meksika, a uskoro ćemo uživati u prirodnim ljepotama Floride gdje se sprema kada dođe vrijeme za penziju.

Kemin trud, ljubav i znanje je nedavno dobio veliko priznanje. Jedna od njegovi fotografija je izabrana među 25 najljepših fotografija na prestižnoj stranici viewbug

Šta reći nego, svaka čast Kemo, to si svojim radom više nego zaslužio. Ti si još jedan dokaz da se uvijek dočekamo na noge ma gdje i kako nas bacili. Svi napori da nas unište nisu urodili plodom. Nedamo se mi i uvijek nalazimo načina da se uspravimo ma kako drugi mislili da su nas zauvijek zgazili. Tvoje fotografije su dokaz da naš banjalučki duh živi bez obzira gdje se nađe. Svaka čast još jednom!

Posjetiocima bloga predlažem da odvoje malo vremena i pregledaju sve fotografije koje suušle u izbor kako bi mogli shvatiti o kakvom se uspjehu radi. 

Labels:

2 Comments:

Anonymous Anonymous said...

Ovde se zaista nema sta reci osim: BRAVO MAJSTOREEEEEEEEEEEE!
Pozdrav i daljnji uspjeh zeli ti Saima sa uspomenama iz majčinog rodnog Sehera i predivnog djetinjstva u kuci Demirovica. Ljepota zelenog Vrbasa nas je odgajala.

Thursday, 11 August, 2016  
Anonymous Nataša said...

Fotografije su zaista vrhunsko umjetničko djelo.
Načiniti ih ovakvima zahtjeva izuzetnu strpljivost i znanje što se želi dobiti.
Svrstala bih ih u nadrealističku fotografiju.
No, kao što se često događa, postoji jedno ali.
Kao što je Salvador Dali uz Picassa najveći slikar 20.st., meni njegove nadrealističke slike ne dotiču dušu, nikada nisam osjetila želju da ih uzmem za predložak mojih slika. Kao da prevladava racio, a ne emocija na njima.
Spontanosti po mom mišljenju nema ili ima vrlo malo.
Upravo zbog te spontanosti volim Tošu Dabca.
Ovo je moje mišljenje, što potvrđuje da se ljudi međusobno razlikuju i da svačije mišljenje treba saslušati, a držati se uvijek i jedino svoga.
Želim Kemi uspješan nastavak u njegovom umjetničkom izrazu uz nadu da ga nisam svojim komentarom povrijedila.
Srdačan pozdrav, Nataša

P.S.
Kao što vidiš Saima i ja sam uz blog, iako se u zadnje vrijeme neopravdano rijetko javljam. Pozdrav tebi i svim blogerima.

Sa zanimanjem pratim zapise iz BL.

Saturday, 13 August, 2016  

Post a Comment

<< Home