Svaka čast Kemo!!!
Kada sam na facebook-u vidio Kemine prve fotografije
Pitssburgh-a pomislio sam da ih je
ukrao od nekoga jer nisam vjerovao da su njegovih ruku djelo. Kasnije sam
saznao za njegovu ljubav koja mu pomaže da se lakše nosi s izbjegličkim danima,
da zaboravi svoj Gornji Šeher i Vrbas na kojem je odrastao.
Obišao je Kemo sa svojom kamerom puno toga, zabilježio prekrasne vodopade Pensilvanije, prenio ljepotu kamenih parkova Utaha na fotografsko „platno“, približio zalaske sunca na plažama Meksika, a uskoro ćemo uživati u prirodnim ljepotama Floride gdje se sprema kada dođe vrijeme za penziju.
Kemin trud,
ljubav i znanje je nedavno dobio veliko priznanje. Jedna od njegovi fotografija
je izabrana među 25 najljepših fotografija na prestižnoj stranici viewbug.
Šta reći nego, svaka čast Kemo, to si svojim radom više nego zaslužio. Ti si još jedan dokaz da se uvijek dočekamo na noge ma gdje i kako nas bacili. Svi napori da nas unište nisu urodili plodom. Nedamo se mi i uvijek nalazimo načina da se uspravimo ma kako drugi mislili da su nas zauvijek zgazili. Tvoje fotografije su dokaz da naš banjalučki duh živi bez obzira gdje se nađe. Svaka čast još jednom!
Šta reći nego, svaka čast Kemo, to si svojim radom više nego zaslužio. Ti si još jedan dokaz da se uvijek dočekamo na noge ma gdje i kako nas bacili. Svi napori da nas unište nisu urodili plodom. Nedamo se mi i uvijek nalazimo načina da se uspravimo ma kako drugi mislili da su nas zauvijek zgazili. Tvoje fotografije su dokaz da naš banjalučki duh živi bez obzira gdje se nađe. Svaka čast još jednom!
Posjetiocima
bloga predlažem da odvoje malo vremena i pregledaju sve fotografije koje suušle u izbor kako bi mogli shvatiti o kakvom se uspjehu radi.
Labels: umjetnost
2 Comments:
Ovde se zaista nema sta reci osim: BRAVO MAJSTOREEEEEEEEEEEE!
Pozdrav i daljnji uspjeh zeli ti Saima sa uspomenama iz majčinog rodnog Sehera i predivnog djetinjstva u kuci Demirovica. Ljepota zelenog Vrbasa nas je odgajala.
Fotografije su zaista vrhunsko umjetničko djelo.
Načiniti ih ovakvima zahtjeva izuzetnu strpljivost i znanje što se želi dobiti.
Svrstala bih ih u nadrealističku fotografiju.
No, kao što se često događa, postoji jedno ali.
Kao što je Salvador Dali uz Picassa najveći slikar 20.st., meni njegove nadrealističke slike ne dotiču dušu, nikada nisam osjetila želju da ih uzmem za predložak mojih slika. Kao da prevladava racio, a ne emocija na njima.
Spontanosti po mom mišljenju nema ili ima vrlo malo.
Upravo zbog te spontanosti volim Tošu Dabca.
Ovo je moje mišljenje, što potvrđuje da se ljudi međusobno razlikuju i da svačije mišljenje treba saslušati, a držati se uvijek i jedino svoga.
Želim Kemi uspješan nastavak u njegovom umjetničkom izrazu uz nadu da ga nisam svojim komentarom povrijedila.
Srdačan pozdrav, Nataša
P.S.
Kao što vidiš Saima i ja sam uz blog, iako se u zadnje vrijeme neopravdano rijetko javljam. Pozdrav tebi i svim blogerima.
Sa zanimanjem pratim zapise iz BL.
Post a Comment
<< Home