Meliha Husedžinović - moja sestra
 |
| Meliha odgovara na pitanja novinarke |
Saima bi mogla napisati romane i romane samo kada bi to htjela. Preživjeti opsadu u Sarajevu u zgradi koja se nalazila samo pedesetak metara od srpskih položaja je ravno herojstvu. Nešto malo o tome smo saznali iz Saiminih priloga ali toliko toga se desilo da bi ona o tome mogla pisati danima.
Danas mi je poslala prilog o sestri Melihi koja je nedavno preminula. Uz prilog su stigla i linkovi na dva video klipa te par forwardiranih emailova. Saima me je zamolila da sve to nekako složim u jedan prilog i ja to pokušavam. Nadam se da će posjetioci bloga iz priloženog moći povezati o čemu se radi.
Za početak, evo Saiminog priloga:
Prošlo je dosta vremena od smrti moje sestre. Ovaj video je napravljen deset dana poslije potpisivanja Dejtonskog sporazuma. Snimili su ga dvoje novinara DW-a, njemačke televizije.
Ovde nije običaj da iko od familije održi govor na sahrani. Ja sam to uz pomoć dva apaurina uradila. Meliha je cijeli rat provela u svom stanu na Grbavici.
Ovde nije običaj da iko od familije održi govor na sahrani. Ja sam to uz pomoć dva apaurina uradila. Meliha je cijeli rat provela u svom stanu na Grbavici.
Poslije smrti našeg oca 90-te godine doveli smo mamu u Sarajevo. 15-est dana je bila kod Melihe, a 15 kod mene. Imala je Parkinsonovu bolest i bilo je potrebno mnogo pomoci i pažnje oko nje. Ovde se preko noći napraviše barikade i grad se podijeli. Ona ostade bespomoćna za bilo kakav transport tako bolesne make. Ja sam dvije godine pokušavala da je izbavim sa Grbavice ali bez dobre "love" nije išlo.
Ja sam najviše osjetila potrebu da održim govor da bih se zahvalim svim "nebodercima" kako su se oni u Melihinom neboderu medjusobno zvali. Oni su mnogo pomogli svojim akcijama da moja majka i sestra prežive i da bude ispraćena po vjerskim običajima . Sahranjena je u Miljevicima ispod pravoslavnog groblja gdje su sahranivali muslimane i katolike. Ispračaja nije moglo biti jer su se tamo nalazili položaji vojske RS. U radnom vodu je bio i direktor neke kulturne institucije koji je poznavao Melihu. Obilježio je ime i prezime bijelom farbom na metalnoj šipki. Poslije rata mnogi grobovi su ostali neobilježeni jer su drveni natpisi istrunuli.
Mi smo poslije eshumirali mamu i sahranili je u Banjaluci pored oca.
Meliha se nakon rata jedva vratila na posao. Ljepili su joj pojedinci epitete četnikuše jer je cijeli rat bila na Grbavici. Ustvari su vladajući samo zapošljavali i uhljebljivali svoje familije i članove stranke, što se ni do danas nije puno promjenilo.Nikad se nije bavila politikom i samo je svojom stručnošću postigla sve.
Komemoracija je pokazala njenu ličnost, jer su došli i oni koji je nisu voljeli.
Ovaj video nije nikad i nigdje ugledao svjetlost dana, a moja želja je da bude i ostane na ovom blogu. Tebi se unaprijed zahvaljujem. Ako uspiješ da ovu svu dokumentaciju uklopiš kao jednom cjelinu.
Pozdrav Saima
U pripremi videa su pomogle dvije djevojke iz galerije koje su uradile titlove na naš jezik. Ispod je kopija korespodencije između Saime i Ane Đikoli, jedne od djevojaka koja je pomogla da mi koji ne znamo francuski razumijemo o čemu se radi.
Saima mi je poslala još jedan video klip i prepisku između nje i novinara njemačkpg DW-a čiji rad nam je ostavio ove vrijedne zapise o jednom vremenu i ljudima koji mnogi od nas još uvijek duboko nose u sebi. Pošto sam njemački gotovo potpuno zaboravio, prepuštam čitaocima da se samo snađu pri prevođenju.
Saimi se još jednom zahvaljujem na suradnji jer bez nje bi ovaj blog vjerojatno davno zamro.
Labels: saima
posted by co | 5:02 PM
2 Comments:
Draga Saima,
Procitala sam i pregledala pazljivo sve u ovom tvom prilogu.
Mislim da znam i razumijem kako je sve to tesko skupiti i podijeliti s citaocima bloga.
Zal za sestrom, i kako be stari ljudi govorili skupi se neki jed u covjeku.
I u meni se skupi neki jed kad o svemu tome mislim, o vama u podrumu, bolesnoj mami, ubijenoj djeci i mladicima , o ranjenim, i o patnjama obicnih ljudi diljem svijeta samo u ovom trenutku dok pisem ova sitna slova.
Svi vi iz zgrada oko linije , svi oni neboderci i svi oni koji su bjezali pjeske uz provalije bosanskih planina imate moje veliko postovanje. Sirom Bosne i Hercegovine ima mnogo ljudi heroja koji su dozivjeli pakao i opet ponovo uspravno hodaju ulicama.
Ti plijenis svojom snagom i nepokolebljivoscu. Vidim da je i tvoja sestra bila ista , to je kucni odgoj.
Strasno je to saznanje da smo i mi bili dio statistike ubijenih , ranjenih i razmjestenih. I uvijek je neko, Sirija, Irak i ko zna ko je slijedeci.
Prosle jeseni sam vidjela u novinama reklamu za pozorisnu predstavu Rat i Mir po Tolstojevom romanu ali sa lutkama. Prikazivalo se u malom Monrtrealskom pozoristu, sa malim budzetom. Bili su dovoljno hrabri da stave Tolstoja na binu sa cetiri glumca i lutkama Napoleona i Kutuzova. Pozvala sam moje kcerke , starija je rekla hvala ja sam to citala i nemam namjeru da ponovo gledam. Mladja je pristala jer nije citala knjigu. Poslije predstave bila je odusevljena i zahavaljivala se sto sam je pozvala.
Tolstojeva poruka o bemislenosti rata je prenesena sa perfekcijom. Na kraju predstave je bio komentar da Tolstoj svojim romanom nije promjenio svijet ali je ostavio ideju kojom su se poslije hranili Gandhi i Mendela, cak su njihove licnosti predstavili s lutkama.
Bitka kod Borodina blizu Moskve je trajala od izlaska do zalaska sunca, pobijeno oko 60 holjada ruskih vojnika i 30 hiljada francuskih vojnika. Nisam sigurna da li sam o ovome pisala znam da sam se spremala da to uradim.
ovdje je link moze se vidjeti kako je to uradjeno
http://ici.radio-canada.ca/nouvelles/arts_et_spectacles/2015/11/06/006-loup-bleu-guerre-et-paix-toltoi-theatre-sous-marin-jaune.shtml
Ja vidim sebe u depresiji kad o svemu tome razmisljam. Jucer sam vidjela jednu zanimljivu analogiju koja moze pomoci. Mi smo kao nebo koje uvijek postoji bistro i cisto. A depresija i tuga su kao oblaci. Oni dodju i prodju.
Pozdrav svima od Dubravke
Draga Dubravka
Juce stigli u Sibenik. Poslije deset mjeseci, posla preko glave. Druga sredina sa manje misli iz posljednjeg perioda pomaze. A tek tvoj tekst u komentarima. Hvala ti velika, nevjerovatna si osoba a sad malo vise volim ovu komunikaciju jer je jedino mjesto gdje ljudi sličnih svjetonazora mogu da spriječe zaborav na neka prošla vremena onako kako su se dešavala. Sve drugo su ranije lažne istorije, mitovi a toga na Balkanu ima vjekovima i u izobilju, i zato i jest Balkan.uvijek mi je zao sto se ne javlja vise nasih Bosanaca i Hercegovaca iz raznih sredina, jer BL je bila prije rata jako omiljen i gostoljubiv grad. To ovde u Dalmaciji cesto slušam
Melihin video nije u potpunosti jer smo snimali sa televizije , jer smo u nasoj zgradi prije rata imali kablovsku sa TV DW . Snimali smo na staru video kasetu na kojoj je vec bio snimljen materijal. Ona pokušava da sa kamermanom sidji u stubište i sa jednog prozora snimi da smo nas dvije udaljene oko 800 met vazdusne linije a nismo se vidjele skoro 4 godine. Na nekom sprati su bili kanistrima neko se spremao po vodu i nisu smjeli dalje. To je izbrisano, kao i nesto na pocetku.
Jos jednom veliko ti hvaaaaala. Pozdrav Saima
Post a Comment
<< Home