In memoriam - Seima Seka Višić
Danas iz
Švicarske stiže tužna vijest: napustila nas je Seima Seka Višić, naša
sugrađanka, jedna od mnogih koje su rodnu Banjaluku zamijenile izbjeglištvom,
skrasivši se u Cirihu, lijepom gradu na istoimenom jezera.
Seimu nisam imao
prilike lično poznavati ali mi je postala bliska kroz svoj književni rad u
kojem je pisala o svom rodnom gradu, događajima koji su je natjerali da ga
1995. Napusti, te njenim stanovnicima koji su prošli kroz strahote rata koje
niko od njih ni u snu nije predviđao.
Seiminim
iznenadnim odlaskom ostali smo prikračeni za nove književne radove koje će
generacijama koje dolaze pomoći da shvate jedno vrijeme i događaje koji su ih
razasuli svijetom, otimajući im grad u kojem su trebali provesti svoju mladost,
život i starost, u krugu svojih familija i prijatelja. Nažalost, životi mnogih
su zauvijek izbačeni iz normalnih tokova, pa tako i Seimin. Ni ona nije svoje
zadnje dane provela tamo gdje je trebala: u gradu u kojem je rođena, već se u
njega rijetko vraćala kao stranac kao i većina protjeranih.
Iza Seime je
ostala ožalošćena familija i mnogobrojni prijatelji koje je vijest o njenom iznenadnom odlasku šokirala i ražalostila. Nažalost, takve
su nam sudbine i tu se malo šta može učiniti.
Za sve ono što je
učinila za svoj rodni grad i svoje protjerane sugrađane Seima zaslužuje jedno
veliko hvala. Bližoj i daljoj familili, te prijateljima upućujem naše iskreno
saučešće.
Labels: in memoriam
posted by co | 11:59 PM
7 Comments:
Saima me je zahvaljujuci ovom blogu, pronasla u Sarajevu. Obzirom da sam puno prije otisla iz Banja luke nisam je imala prilike poznavati.Rekla mi je da je zbog mog pisanja na blogu bila odlučna da me potrazi. Našle smo se na istoj talasnoj duzini.
Bila mi je u gostima , ja sam to i napisala na blogu i ovjekovječila fotografijama. Poslije smo se jos dva puta sastale kad sam ja bila u Sa . Ona je obicno dolazila u ljetnim mjesecima a ja sam obicno tada bila u Sibeniku. I e-meilove smo razmjenjivale. Bilo je divno uvijek je sresti. Vesela, dotjerana i u godinama lijepa imala je srecu da bude u kulturnoj bogatoj zemlji koja je svakom ko je takav davala velike sanse.
Danas na Balkanu zive najvećim djelom nesretni ljudi.
Zelim iskreno saucesce svim bližim i daljim rodjacima
Pozdrav Saima
Porodici Visic i svim ozaloscenim najiskrenije saucesce.
Sega
Seimu Visic nisam licno poznavala, ali sam je upoznala kroz njene knjige. Stetni su oni sto su je poznavali.
Iskreno saucesce familiji i svim ljubiteljima njenih knjiga.
Emira
Gdju Seimu upoznao sam kada sam narucio njenu knjigu 'Sjecanja na oteti grad' u kojoj je jako dobro opisala desavanja u BL. Na mene je ostavila dojam kvalitetne i fine iako skromne osobe, bas tako tipicno za Banjalucke dame sa velikim d. To su osobe u koje imas povjerenja cim ih upoznas, nesto sto je tako tesko pronaci danas kuda god da ides.
Neka joj je laka zemlja. Kao i mnogi drugi kvalitetni ljudi nije docekala da se vrati u zavicaj, jer ovo sada u BL je nesto neprepoznatljivo i strano.
Sa Sekom sam imala intenzivne kontakte i zbog gotovo susjedskih odnosa (ja zivim na jugu Njemacke na svicarskoj granici) smo imale priliku sresti se nekoliko puta u Zürichu na susretu Banjalucana. Telefonski razgovori s njom su me uvijek obogatili njenom vedrinom i vjerom u bolje sutra iako je i sama patila za Banjalukom. Njene knjige nam ostaju u znak sjecanja na ovu izuzetnu zenu.
Familiji Visic i svim ozaloscenim iskreno saucesce
Jasna i Damir Prpic
Seku sam upoznala za vrijeme rata. Kada su sa Manjače pustili logoraše I smjestili ih u džamiju u Mejdanu mnogo naših je išlo tamo I nosilo hranu, odjeću, lijekove. Među logorašima je bio I Sekin brat koji je ubrzo umro od teških povreda.
Nakon rata Seka je prolazila kroz Zagreb pa sam je ugostila do popodnevnog autobusa. Tada mi je poklonila svoje dvije knjige koje je izdala u Švicarskoj. Knjige je napisala na osnovu dnevnika koje je pisala u Banjaluci od 1992. do 1995. godine.
Kasnije smo postale prijateljice na facebboku pa smo tako održavale kontakte. Njena smrt me je iznenadila I ožalostila. Bila je draga I hrabra žena.
Enisa.
Danas, 7.7.2016. sam čula tužnu vijest da nas je napustila draga teta Saima Višić. Bila je bliska prijateljica mojih rah. roditelja. Njezin muž rahmetli čika Mustafa, rahmetli Sulejman Tahirović i moj rahmetli otac Rifat Topalović bili su nerazdvojni drugovi. Cijeli život su proveli u iskrenom društvu i prijateljstvu. To su prenijeli na svoje supruge i djecu. Zajednička druženja, slavlja, ljetovanja obilježili su moje djetinjstvo i rat su proveli zajedno u Banja Luci koju su napustili iste 1995. godine. Život ih je razdvojio. Otišli su različitim pravcima, moji roditelji u daleku Švedsku a oni u Švicarsku. Tuđina i udaljenost nisu prekinuli prijateljstvo. Nažalost, nikoga više od ovih dobrih, plemenitih ljudi nema na ovom svijetu. Draga teta Seka je bila posljednja. Vrijedno i sa puno ljubavi je pisala o našoj Banja Luci, dragim ljudima i o tom njihovom prijateljstvu. Mi, njihova djeca ćemo se ponosno sjećati naših dragih roditelja, druženja koja su uvijek bila popraćena vedrinom, smijehom, šalama i neizbježnim zvukovima gitare.
Sabini i Azri neka dragi Allah podari sabur a mojoj dragoj teta Seki najljepše mjesto u Džennetu. Nadam se, da će se ovi iskreni prijatelji sresti i na onom boljem svijetu.
Aiša Topalović - Bandžović
Post a Comment
<< Home