Moj lični doživljaj...
...dana otvaranja Ferhadije.
 |
| Nova stara džamija u punom sjaju |
Ja mislim da je Bogu draže da ovo radim, jer sigurno da on od svega najviše voli ljubav, rad i red. Često razmišljam kako bi bilo lijepo da sam jedini vlasnik, pa da iz evropskih fondova povučem sredstva da napravim "Sigurnu kuću " za zlostavljane i nesretne zene.
Kad sam na TV-u vidjela završetak, ja završila poslove, rekoh Vici da odemo malo u grad. Vrijeme da se dodje od džamije do moje kuće je za 5 minuta. Ulice su još bile obilježene žutom trakom i blokirane. Prolazeći ulicom ispred Elektrotehničkog fakulteta vidim crni, uglancani, novi Mercedes. Ispred četvorica hodža skidaju "svoju munduru" i ostavljaju u gepek. Bijele košulje, crne pantalone, uredni i ralativno mladi. Ja pomislih, sad će oni sigurno negdje na janjetinu (oko početka maja je zaista najbolja).
 |
| Nekada moja osnovna škola u kojoj su odgajane generacije i generacije a sada vjerske kancelarije u kojima su sigurno dobre plate kao u svom državnim institucijama |
Zauzeli svaki slobodan dio parka, stepenica i trotoara. Većinom žene srednjih godina, stariji muškarci, rijetki mladi. Jedu sendviče i piju vodu. Obučeni od glave do pete, šarene marame, duge suknje, dugi rukavi a ("zvjezdan utekao). Vidi se po svemu da je to svijet ruralnog područja iz manjih gradova BiH. Čekaju autobuse koji dolaze rijetko, negdje vjerovatno parkirani oko gradske autobuske stanice. Na svako pojavljivanje autobusa svi skaču na noge i pitaju " je li naš?". Vidi se umor, sigurno su jako rano krenuli iz svojih mjesta. Čujem, besplatno dobili autobuse a jelo i piće u ličnoj režiji.
Ja kažem Vici "hajd me sad uslikaj ovde, da se vidi kako su potomci vjerskih poglavara imali svjetonazore i kakvu su imovinu ostavljali pra-pra unucima. Vice kaže da sam luda i da hoću da ga izmlate kad vide da slika. Onda ja razmišljam šta će tek ovi današnji političari i vjerski velikodostojnici ostaviti svojim pra-pra-pra-praunučadima.
Džamija izgleda prekrasno, kao mostarski most, sto reče Vučurović, jož ljepša nova stara džamija. Mislim kako bi bilo dobro da imamo nekog Ataturka da je pretvori u istoriski objekat otvoren za svakog ko želi ući u nju, kao u Istanbulu. A da pravi vjernici svoju vjernost prema Bogu obavljaju sami u svom miru i svojim osjećajima. Kao nekad moja nana.
Onda se sjeti nekog vjerskog praznika u Sarajevu. Pred pravoslavnom crkvom kod hotela "Bristol" u julu i augustu, ne znam. Princip je isti sve su ostalo nijanse. Više mladjeg svijeta, ženski dio u "minjacima" i štiklama koje upadaju u travu, djeca izleću na glavnu ulicu, kolo se igra, pravi dernek a od vjere i vjerskog nema ni traga.
Sad sam definitivno uvjerena da od "valja nama preko rijeke" neće biti ništa ni za sto godina. Opijum za neobrazovan, neškolovan narod, koji sve radi po direktivama, je sve nadvladao.
Pozdrav Saima
Labels: saima
posted by co | 2:01 PM
1 Comments:
I kod nas „upekao zvizgan“ kako to slikovito reče Saima pa od mog javljanja na njen prilog ne bi ništa. Nekako sam se ulijenio a htio sam komentirati.
Danas se sunce pojavljuje rjeđe (noćas je bilo pljuskova) ali je nekako sparno pa mi se nešto ne radi. Sjedim pod nastrešnicom i dok razmišljam šta sada, odlučih da ipak nešto napišem o Saiminom zaključku „valja nama preko rijeke“. Još davno sam izjavio da od toga nema ništa a razloga za takvo mišljenje je napretek. Dovoljno je pratiti šta se svakodnevno dešalja u starom kraju pa da se dođe do takvog zaključka.
A da neće možda biti i gore, ne bih se mogao kladiti. Jer, svijest naroda se u zadnjih 25 godina toliko promijenila da me ponekad hvata strah šta će biti sutra. Evo samo jednog primjera.
Na facebook prije nekoliko dana jedan moj poznanik iz grada objavi svoja razmišljanja. Od ranije mi je poznato da je razočaran sveukupnom situacijom (od rata živi u Bihaću jer je i on morao napustiti rodni grad) i o tome češće piše. Ovaj put se njegovo razmišljanje svelo da to da su za sve probleme krivi nevjernici. Oni su zavladali svijetom i zbog toga nam je tako.
Ne bih reagirao na njegov tekst da se odmah komentarom ne javi njegova školska kolegica s komentarom koji me je zaista uvrijedio. Ona, kako kaže, zbog toga ne sjeda za isti stol s nevjernicima jer su oni najgori sloj ljudi sklopni svakakvim vrstama lopovluka, kojima se, izeđu ostalog, ne može vjerovati. Bilo je tu veoma ružnih riječi koje sada ne mogu ponoviti jer je moj prijatelj komentare u međuvremenu pobrisao a tekst malo izmijenio. Reagirao sam. Bio sam pristojan, ne želeći da ulozim u nepotrebnu polemiku ali nisam mogao da ošutim na takva razmišljanja. Spomenuo sam historiju, ratove koji su u većini slučajeva bili vezani za religije i njihove borbe za prevlast, podsjetio na uloge pojedinih vjerskih vođa u ovom zadnjem ratu kod nas (sjetimo se, između ostalog, blagosiljanja vojnika prije masakra u Srebrenici), podsjetio na ono što se i danas dešava u svijetu a sve u ime raznih bogova i alaha. Dodao sam da ja ljude dijelim samo na one koji to jesu ili nisu a da vjera u tome ne igra značajniju ulogu.
Na moj komentar su se javile samo dvije osobe a samo jedna me je potpuno podržala, govoreći da isto razmišljamo. Napominjem da autor teksta i njegova školska kolegica nisu pripadnici istog naroda (Bošnjak i Srpkinja) a da me je podržala osoba koja je Bošnjak.
Šta sam htio da kažem. Svijet u kojem sam odrastao se razlikuje kao nebo i zemlja od onog kakav je danas, primitivizam je zavladao na svim nivoima i mnoge vrijednosti su obrnute. Nema tu mjesta za nas kojima vjera i nacija nisu najvažnija stvar na svijetu i s tim se moramo pomiriti. U velikoj manjini smo i nema nikakve šanse da išta promijenimo. Srećom po mene da ne zavisim od tih primitivaca i da sam našao svoj mir daleko od mjesta u kojem sam rođen pa me se situacija time manje nervira. A oni koji sada tamo vladaju, dobro znaju šta im je činiti i u tome su se specijalizirali. A običan svijet, k'o ovce, slijedi svoje predvodnike ma kuda ih oni odveli. Jer, njima je to manje važno. Njih čeka „kraljevstvo nebesko“ a ovaj sadašnji život je ionako samo kap u okeanu život, zar ne!
Post a Comment
<< Home