SLIKE I DOGADJAJI: Roses' Party

Ruže u punom cvatu

U subotu smo se ponovo lijepo družili. Pozvali nas Tufekčići na party. Roses Party, kako je pisalo u Jasninom pozivu preko Viber-a. I mi smo počeli koristiti nove tehnologije pa ponekad ulogu telefona preuzmu drugi načini komuniciranja. Ne damo se. Tehnologija nas gazi ali mi se borimo. Treba preživjeti u ovom dobu tehnoloških novotarija jer uskoro nećemo moći obavljati ni najuobičajene poslove bez mobilnog telefona.

Izet na radnom mjestu

Vrijeme je bilo promjenljivo ali bez kiše. Kada smo stigli do kuće naših domaćina, sve je već bilo spremno. Jasna je, kada smo javili da polazimo, ubacila krompir u rernu a Izet je čekao kao zategnut k'o puška da pripali roštilj. Jedva sam imao vremena da napravim koji snimak dvorišta u kojem su ruže dominirale.

Lijepo su to Tufekčići zriktali pa sada kuda god pogledaš, ljepota. Vidi se da se puno vremena i pažnje posvjećuje cvijeću kojeg ima na sve strane. Dok se mi borimo s jelenima i drugim štetočinama koje pojedoše sve živo, kod Tufekčića je najveći problem jedan zeko koji, izgleda, najviše voli flox, lijepo cvijeće koje odlično napreduje na padinama koje u mjesecu maju pretvara u cvijetni tepih. Dok smo se mi borili s Jasninim i Izetovim specijalitetima, i zeko se bacio na posao. Odabrao je jadan žbun floxa i na naše oči ga počeo tamaniti bez obzira što smo se nalazili desetak metara od njega. Ni divlji zečevi nisu ovdje isti kao kod nas. Ne boje se ljudi. Kada ih poganjaš samo se malo pomaknu i čekaju da odeš pa da nastave započeto.

Sve zdrava hrana

Nekako u isto vrijeme kada su prvi šiševi bili spremni, u posjetu Tufekčićima je stigao još jedan Tufekčić, Muhamed, još jedan naš Banjalučanin koji je rodni grad zamijenio izbjeglištvom. Muhamed i Azra su sve do nedavno bili stanovnici Pittsburgha, Izetove komšije, ali su se prije par mjeseci preselili na Floridu, američku saveznu državu u kojoj živi mnogo penzionera. Muhamed je u Pittsburgh stigao na kratko, samo da pokupi stvari iz kuće koja je na prodaju.

Dok smo jeli i pili, pričalo se. O svemu i svačemu. O prošlosti, sadašnjosti, budućnosti. Većina nas je u ili pri penziji pa su teme šta i kako dalje veoma česte. Azra i Muhamed su se odlučili za Floridu a Tufekčići i mi još nismo donijeli odluke. Spominje se Bosna, Istra, neki drugi krajevi svijeta. Šta ćemo i kako ćemo, vidjet će se. Samo da je zdravlja a za ostalo će biti lako.

Muhamed Tufekčić

Većeru smo završili tufahijama a nakon toga je pala i kava. Stomaci se napunili a pala veče. Srećom, sutra je nedelje pa se ne mora raniti.

Kuću domaćina smo napustili pokasno, taman kada je počela sitna kišica. Trebalo je dida Danu uzgurati uz brdašce ispred kuće a to po kliskoj travi nije baš lako. Ali, sve je prošlo bez problema. Proveli smo još jedan lijep dan u društvu prijatelja, i to je najvažnije. Slijedeća runda je kod nas. Samo treba odrediti datum.