`Imitrije ili kako se uči izgovor slova H
Prije dva dana je u Sarajevu sahranjen Hamdija Dizdar nas banjalučanin rodjen u Kotor Varošu, dugogodšnji radnik Kristala. Napustio nas je u 82 godini ostavljajući iza sebe suprugu Almasu, sina Advana i kćerku Nerminu te unučad, snahu i zeta.
Živio je miran i pošten život kao i većina nas koji su rodjeni ili dovedeni u grad da odrastaju i formiraju porodicu. Upoznao sam ga sa svojom ženidbom jer moja punica i on su djeca od dva brata, porjeklom iz dobro stojeće porodice Dizdar prije drugog svjetskog rata, a kasnije relativno osiromašene, pošto ostadoše većinom bez imanja nakon agrarne reforme. Većina djece iz tih porodica okrenu se školi i steče obrazovanje kojim nadoknadiše ono što revolucija oduze.
Hamdija će mi ostati u sjećanju osim kao divan čovjek, radnik i dobar otac i suprug i po anegdoti koju je sam stvorio. Radeći prvih godina u Zemljoradničkoj zadruzi u Kotor Varoši imao je radnika po imenu Dimitrije. U ranim jutarnjim časovima rasporedjujući posao ovaj ga nazva 'Amdija našto mu on odgovori: "Molim 'Imitrije." Prije nego će nastaviti službeni dio razgovora ovaj mu reče ja nisam 'Imitrije nego Dimitrije. Hamdija mu tada reče nisam ni ja 'Amdija nego Hamdija.
Otada Dimitrije nauči slovo "H" i kako se Hamdija zove. Brza i kratka "škola" koju tako rado ispričam onima koji gutaju ili neizgovaraju slovo ili glas H.
Umjesto nekrologa dragom Hamdiji ova priča je sjećanje na njega i na dio Banja Luke koju je i on gradio.
Porodici iskreno saučesće.
Aljoša Mujagić
Živio je miran i pošten život kao i većina nas koji su rodjeni ili dovedeni u grad da odrastaju i formiraju porodicu. Upoznao sam ga sa svojom ženidbom jer moja punica i on su djeca od dva brata, porjeklom iz dobro stojeće porodice Dizdar prije drugog svjetskog rata, a kasnije relativno osiromašene, pošto ostadoše većinom bez imanja nakon agrarne reforme. Većina djece iz tih porodica okrenu se školi i steče obrazovanje kojim nadoknadiše ono što revolucija oduze.
Hamdija će mi ostati u sjećanju osim kao divan čovjek, radnik i dobar otac i suprug i po anegdoti koju je sam stvorio. Radeći prvih godina u Zemljoradničkoj zadruzi u Kotor Varoši imao je radnika po imenu Dimitrije. U ranim jutarnjim časovima rasporedjujući posao ovaj ga nazva 'Amdija našto mu on odgovori: "Molim 'Imitrije." Prije nego će nastaviti službeni dio razgovora ovaj mu reče ja nisam 'Imitrije nego Dimitrije. Hamdija mu tada reče nisam ni ja 'Amdija nego Hamdija.
Otada Dimitrije nauči slovo "H" i kako se Hamdija zove. Brza i kratka "škola" koju tako rado ispričam onima koji gutaju ili neizgovaraju slovo ili glas H.
Umjesto nekrologa dragom Hamdiji ova priča je sjećanje na njega i na dio Banja Luke koju je i on gradio.
Porodici iskreno saučesće.
Aljoša Mujagić
Labels: aljosa
posted by co | 12:53 PM
2 Comments:
Lijepo se sjecati dragih ljudi po anegdotama koje su ostavili iza sebe.
Iskreno saucesce familiji.
Ova tehnologija koliko je dobra , toliko moze biti zabrinjavajuća. U nekomprilogu si napisao,da cemo mozda jednog dana na njemu ostati ti i ja. To me ne zabrinjava, znam da se cita. Zabrinjava me tvoje ne javljanjeJesu li desavanja u BL.ili dug put nazad pa se sredjuju utisci.
Pozdrav Saima
Post a Comment
<< Home