Koncert u Domu kulture

U Dom kulture sam zadnji put ušao one godine kada su Reformisti imali svoj osnivački skup. To veče sam u sali, koja je za moju generaciju imala posebno značenje jer se tu okupljala mladost Banjaluke na popularnim igrankama, vidio mnoga poznata lica koja su kao i ja došla da podrže jedinu političku opciju koja je u Bosni mogla spriječiti rat. U našoj namjeri nismo uspjeli i sada su mnogi, koji su to veče bili prisutni, razasuti po cijelom svijetu.

Jedan od njih je i Braco Skopljak, popularni banjalučki muzičar  (i profesor muzike), s kojim sam jedno vrijeme zabavljao tu banjalučku mladost. U Banjaluci smo se zadnji put sreli proljeća 1993., kada smo mi već imali papire za odlazak u Hrvatsku. Braco o odlasku iz grada tada nije ni pomišljao. „Ja ne idem odavde sve dok meutrpaju u kamion i odvezu“ rekao mi je jednog lijepog majskog dana kada sam ga sreo u blizini kina Kozare. Braco je vjerovao da će uspjeti ostati u rodnom gradu usprkos teroru koji je vršen nad onima s krivim imenima. Grad je na kraju morao napustiti kao i mnogi drugi prije i poslije njega.

Skrasio se u Louisvilleu, u američkoj saveznoj državi Kentucky, gdje se, nakon perioda prilagođavanja kroz koji smo prošli svi, uspio izboriti za mjestu u društvu koje mu pripada. Za ovih dvadeset i kusur godina izbjeglištva sreli smo se dva puta. Jednom kod Džindića, kada smo ih prvi put posjetili, i jednom za proslave jedne Nove godine kod Kresa. Ponekad kontaktiramo preko facebook-a i to je sve.

Ove godine ćemo se, sticajem okolnosti, ponovo sresti ali ovaj put u rodnom gradu, u onom istom Domu kulture u kojem smo nekada zajedno zabavljali mladu raju. Naime, 14-tog jula 2016. godine u Domu kulture se održava program klasične muzike pod nazivom Three Pianos and One Accordion u kojem, pored Brace, učestvuje njegova unuka Sarah, velika pijanistička nada i dobitnica mnogobrojnih nagrada, Gabriella Castilo, mlada umjetnica iz Louisvillea koju je Braco uveo u svijet muzike, i Sanel Selimović, mladi bosanski umjetnik. U stari kraj sam planirao ići ranije ali pošto sam odlazak stalno odgađao, slučajno se poklopilo da ću u Banjaluci biti upravo tih dana kada stiže Braco s ekipom. Drago mi je da je tako jer ko zna kada bi mi se ukazala prlika da se ponovo vidimo. Jer Braco je prava banjalučka raja, ona koju rado srećemo i o kojoj često pričamo.

Siguran sam da ću to veče 14. jula u sali naći mnoge koje poznajem a koje dugo, dugo nisam vidio. Ljeto je, prognani tada u svoj grad dolaze u večem broju i okupljaju se upravo na mjestima gdje znaju da će sresti one koje godinama nisu vidjeli.

Za one koji će ljetos biti u svom rodnom gradu još jednom da ponovim. Muhamed Braco Skopljak sa svojom ekipom nastupa u Domu kulture, 14. jula. Početak programa je planiran za 7 i 30, naravno  uveče.

Stara raja, vidimo se na koncertu!