SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Sunday, June 26, 2016

Dževdin rođendan

Slavljenik
U subotu opet lijepo druženje. Proslavili smo 67. rođendan našeg komšije Dževada Sitnice u društvu njegove familije i prijatelja. Sitnice imaju kuću dvadesetak minuta od naše. Uz slavljenika, suprugu Zinku i njenu majku Đeđu, u lijepo uređenom backyardu se okupilo lijepo društvo, uključujući i Đževdina dva sima, Adija i Zeida, sa suprugama.

Druženje u hladovini iza kuće
Iz Eria, grada na istoimenom jezeru udaljem oko 2 sata vožnje od Pittsburgha su stigli Adijevi prijatelji Ines i Samir sa sinčićem a navratio je i zajednički prijatelj John čije smo avanture s Islanda pratili nedavno. Bili su tu i Nafa i Bakir Halimić koji žive u Tarentumu, manjem mjestu u blizini Pittsburgha. Ako napomenem da je supruga starijeg sina Regina, Brazilka, a mlađeg, Ipek, iz Turske, bio je to međunardni skup po svim kriterijima. Da bi informacija bila potpuna, moram reći da je rođendanski kolač, specijalno pravljen za ovu priliku, stigao iz Njujorka gdje žive i rade stariji sin i supruga.

Bakir, Nera i snaha Ipek
Bilo je to zaista lijepo druženje. Nakon nekoliko piva začula se i pjesma: sevdalinke, starogradske i poneka zabavna. Glavni pjevači su bili Đeđa i Bakir a moram priznati da sam se i ja pridružio. A zapjevao nisam već godinama. Kada malo bolje razmislim, ne mogu a da se ne sjetim mržnje koja vlada u starom kraju a ovdje, u dalekoj Americi, družimo se bez obzira ko smo i šta smo i odakle smo stigli. Čudno je to i meni nikada neće biti potpuno jasno šta je to u našem biću da vrlo lako jedni drugima postajemo najgori neprijatelji. Da nam je to urođeno, bilo bi tako ma gdje da se nalazimo. Međutim, druženja kao ovo su potvrda da je nešto drugo u pitanju. Pod uticajem familije u kojoj odrastamo i okoline u kojoj živimo  mnogi postaju neljudi a da toga možda nisu ni svjesni.

Kod Sitnica smo došli s namjerom da ostanemo sat, sat i pol, a ostali smo više od četiri sata. Kući smo stigli iza osam, taman na vrijeme da pogledam snimljenu utakmicu s evropskog prvenstva u nogometu. Jer, utakmicu sam mogao snimiti a za druženje s dragim ljudima ne možeš pritisnuti dugme Record i odgoditi ga za kasnije.

Adijevi prijatelji iz Eria, lijevo
John, Adi i Bakir, desno

Dževdo sa sinovima i unukom

Zeid, Regina, Nafa, Dževdo, Zinka i Nera


Zinka i Dževdo

A evo i mene

Labels:

1 Comments:

Anonymous Anonymous said...

Banjalucani kao Havajci!Samo im jos nedostaje havajska muzika i ples,i hula-hop!

Babo iz USA

Monday, 04 July, 2016  

Post a Comment

<< Home