Književno veče u Domu kulture

Društvo malo ali odabrano

Od tako se održavaju susreti dijaspore u Banjaluci, u maloj sali Domu kulture se održavaju i književne večeri na kojima se okupljaju književnici i pjesnici iz našeg grad, ali i ostalog dijela Bosne i Hercegovine, koji, uz lijepo druženje, čitaju i recitiraju svoja djela pred malobrojnim publikom zaljubljenika u pisanu riječ.

Enisa Osmančević Čurić čita svoju poeziju

Ove godine sam prvi put osjetio tu atmosferu i moram priznati da mi je bilo drago što sam na druženje stigao gotovo, istina gotovo iz bolničkog kreveta. Naime, pred sam početak susreta sam stigao s Paprikovca gdje su me odveli problemi sa srcem. Srećom, srce je „proradilo“ petnaestak minuta prije početka druženja i tako mi pomoglo da održim obećanje. A dao sam ga Ismetu Bekriću,  jednom od organizatora druženja, dan ranije kada sam ga sreo ispred Palasa, mjesta gdje stari Banjalučani okupljaju tokom ljetnih mjeseci kada navrate u rodni grad. Ismetova supruga Jasna je moja komšinica iz djetinjstva a ujedno školska i najbolja drugarica moje sestre Mire, s kojom je išla u isti razred u osnovnoj školi i kasnije u Gimnaziji. Ismet me pozva na druženje s obećanjem da će mi dati jednu lijepu knjigu. Nisam otišao zbog knjige već zbog želje da, poslije dugo vremena, prisustvujem jednom okupljanju koje je drugačije od sastanaka u kavanama i baštama restorana gdje se ponavljaju iste teme i razgovori.

Ranko Risojević

Na druženje sam stigao pred samo početak i u holu Doma kulture naletio na Zaju i Velida Maglajlića. Smjestili smo se u zadnjem redu s desne strane a program je počeo nakon minut-dva.

Program je otvorio Ismet Bekrić a onda su se redali ostali pjesnici i pisci koje mnogi Banjalučani već dobro poznaju. Bio je tu Mirsad Filipović koji je aktivan u udruženju Banjalučana u Švedskoj, Enisa Osmančević Čurić, Ranko Risojević ... Čitale su se pjesme, odlomci iz romana. Slušajući ih, shvatio sam da ovi umjetnici žive u nekakvom drugačijem, svojem svijetu, u kojem nema mržnje, zlobe i lopovluka. Daleko je to od stvarnosti koja nas okružuje i koja ovih dana prijeti da eksplodira kao što se to desilo početkom devedesetih.

Dodjela plakete Enesu Kiševiću

Na kraju programa je Enesu Kiševiću, poznatom pjesniku i umjetniku rođenom u Bosanskoj Krupi a koji živi i stvara u Zagrebu, dodijeljena ovogodišnja nagrada druženja. Enes je pročitao neke od svojih stihova i ispričao nekoliko događaja iz prošlosti kada su se cijenile neke druge vrijednosti a ne kočijaški jezik ulice kojeg koriste mnogi, uključujući i političare na vrhu.

Ukupnom ugođaju je doprinjeo umjetnik na gitari čijeg se imena nažalost ne sjećam. Sjedio sam neposredno do njega i uživao u njegovoj obradi klasične muzike, najpoznatijih domaćih i svjetskih hitova, sevdalinki... Tih skoro dva sata sam na trenutak zaboravio na stvarnost, na Paprikovac i moje zdravstvene probleme. Čak ni velika vrućina u sali mi nije pokvarila raspoloženje.

Enes Kišević u svom elementu

Po završetku programa prisutni su se okupili oko podijuma da se pozdrave i izmijene pokoju riječ s umjetnicima. Izvukao sam se neprimjetno iz sale, žureći da se dokopam svježeg zraka tople banjalučke noći. Nisam se javio Ismetu da pokupim knjigu koju mi je obećao. Možda će biti opet prilike u godinama koje dolaze. A možda će ovo biti i moje jedino druženja s osobama koje žive u svom nestvarnom svijetu kojeg mnogi obični smrtnici ne razumiju. A možda će ovakva druženja i potpuno nestati jer onima koji o njima odlučuju ona nikako ne odgovaraju. Vrijeme će pokazati šta će se desiti.