|
Plaza de Palmas |
Cusco, glavni grad
nekada
šnje imperije Inka, smješten u
Andima na 3,400 metara nadmorske visine, bio je prva stanica na našem putu ka Machu Picchu. Kada smo sletjeli na aerodrom,
dan je bio sunčan, lijep, iako malo hladniji nego što je to kroz prozor aviona izgledalo.
Bilo je, u stvari, prijatno za ovo doba godine kada se dnevne temperature kreću
između 15 i 20 stepena cenzijusa a noću
padaju blizu nule (obično oko 4 - 5 stepeni).
Dok smo išli
prema autobusu koji nas je trebao prebaciti do hotela smještenog u neposrenoj
blizini historijskog centra grada koji je pod zaštitom UNESCO-a, u zraku se
osjećala nekakva posebna atmosfera. Bilo je sunčano, prijatno, ali nekako
drugačije od onoga kako sam se osjećao na svojim dosadašnjim putovanjima. Predpostavljam
da je to posljedica rjeđeg zraka od onog na koji sam navikao ali, sve u svemu,
u grupi se niko nije žalio na bilo kakve probleme, što je bio dobar znak. O
uticaju visine i nedostatka kiseonika sam čitao prije polaska na put, znao sam
da različite osobe na to različito reagiraju a sada ću biti u prilici da na
svojoj koži provjerim da li su sva ta pisanja na Internetu tačna. Problemi,
kažu, nastaju obično nakon 24 sata tako da je još rano za bilo kakve zaključke.
Hotel u koji smo
se smjestili je lijep, moderan, s elementima peruanske arhitekture, mnogo
ljepši nego smo očekivali. Još prije polaska na put smo odlučili da ćemo
poslije podne provesti sami, da ćemo prošetati historijskim dijelom grada a
predveče svratiti na večeru u restoran koji sam odabrao na Internetu. Dosta sam
težak na hrani i nisam htio riskirati kod izbora jela za večeru već sam
pronašao restoran s hranom koja bi mi trebala odgovarati. Dok smo čekali na
ključeve sobe popili smo par šoljica čaja od koke jer bi nam on trebao pomoći u
prilagođavanju na visinu. Dokazi da čaj zaista pomaže ne postoje ali ljudi ga
piju vjerujući da je to istina. Slično je to kao i sa mnogim prirodnim lijekovima
koje svijet pije vjerujući onom što je napisano a iza čega obično ne stoje
nikakvi naučni dokazi.
Nakon što smo se
smjestili u sobu, krenusmo u obilazak grada. Iako sam na Internetu, koristeći Google Map, više puta „prošetao“ od
našeg hotela do Plaza de Palmas, glavne
atrakcije Cusca, krenuli smo na
suprotnu stranu. Hodali smo duže nego što sam mislio a od starog dijela grada ni
traga. Odmah u blizini hotela je trebao biti manastir ali ga ne vidjesmo.
Okoliš je, zapravo, postajao sve siromašniji pa smo napokon odlučili da
pogledamo malu mapu koju smo dobili u hotelu. Tada smo shvatili da smo, umjesto
da po izlasku iz hotela skrenemo lijevo, skrenuli desno i tako otišli još dalje
od cilja naše šetnje. Valjalo nam je nazad, uz ulicu koja se cijelo vrijeme
malo penjala. Uz rijedak i uz to zagađen zrak zbog velikog broja automobila, šetnja
nije bila ugodna ali nismo imali izbora. Izgubili smo dobrih 40-tak minuta koje
smo mogli iskoristiti za obilazak starina koje, prema informacijama na
Internetu, godišnje privlače nekoliko milijuna turista.
|
Manastir Santo Domingo u pozadini |
Prošli smo pored
našeg hotela i ne zadugo, na desnoj strani ulice, ugledali manastir Santo Domingo, koji smo planirali
posjetiti. Izgrađen od strane Španaca na ruševinama hrama kojeg su Inke podigle
u čast Boga Sunca, jedna je od znamenitosti koje preporučuju za posjetu ali
pošto smo već izgubili dosta dragocjenog vremena, odlučili smo da nastavimo ka
glavnom trgu. Znali smo da će sunce uskoro otići na počinak i nismo htjeli da
ne vidimo glavni trg u njegovom punom sjaju. Nastavili smo ulicom uz brdo
prolazeći pored interesantnih građevina koje su bile nagovještaj da trg nije
daleko.
|
Na putu ka historijskom centru grada |
Na kraju ulice
kojom smo išli skrenuli smo na desno i nakod pedesetak metara ugledali glavni trg Cusca, Plaza de Armas. Blistao je obasjan
popodnevnim suncem, okružen drevnim građevinama koje su mu davale posebnu
ljepotu. Cusco katedrala, crkva La Campania de Jesus, zelene površine s
cvijećem, fontana, izrezbareni balkoni na okolnim zgradama, arkade, trgovine
suvenirima, kavane i restorani, sve je to činilo cjelinu koja nije bez razloga privlačia
turiste iz cijelog svijeta. Primijetili smo da na malim balkonima napravljenim
od izrezbarenog drveta, koji su karakteristični za Peru, sjedi svijet, pijucka
kavu, vino, pivo, i posmatra trg. I nama se pila kava pa smo odlučili da je
negdje popijemo. U tom trenutku nam priđe mlađi momak i pozva nas da svratimo u
restoran-kavanu. Kada nam potvrdi da imaju espresso, pođosmo za njim uskim,
drvenim stepenicama koje nas dovedoše u omanju prostoriju na prvom katu koja je
imala nekoliko malih balkona s pogledom na trg. Balkoni su podignut u odnosu na
ostali dio prostorije i toliko suki da smo se na jedvite jade uvukli i sjeli
na stolice ispred kojih se nalazio mali stolić. Morali smo biti jako oprezni
jer stolice nismo mogli pomaknuti ni centimetar unazad a da zadnje noge ne
padnu s balkona ali nam to nije smetalo jer je pogled na trg nadoknađivao
nedostatak prostora. Mlad, veoma prijatan konobar nam nešto kasnije donese naručene
kave dok smo nas dvoje uživali na toplom suncu posmatrajući trg i okolna brda.
|
Pogled s balkona na Cusco katedralu |
Pogled je bio lijep, ugođaj poseban. Sjedili smo na mjestu gdje su prije
nekoliko stoljeća vjerojatno sjedili španski osvajači nakon što su pokorili
domicilno stanovništvo, Inke, čiju su civilizaciju uništili tako da se više
nikada nije oporavila. Izgleda da se to ponavlja svugdje u svijetu. Pomislih na
rodni grad u kojem u restoranima i baštama u kojima smo nekada sjedili mi sada
sjede došljaci koji su, uz pomoć sadašnjih vlasti, uništili i nastavljaju da
uništavaju sve što podsjeća na nas i one koji su tu nekada živjeli. Španci su porušili
hramove Inka i na njihovim ruševinama sagradili svoje crkve, slično kao što su
došljaci u našem gradu porušili sve džamije i nekoliko katoličkih crkava a na
svakom čošku podigli svoje bogomolje kako bi grad pretvorili u nešto što nikada
nije bio. Historija se, očigledno, ponavlja a mi to često zaboravljamo.
|
Detalj pročelja crkve La Campania de Jesus |
Ostali smo malo
dulje sjedeći u tim malim, neudobnim stolicama, ispijajući kavu, uživajući u ljepoti
prizora a nakon toga smo pošli u obilazak okoline trga. Ulični prodavači su na svakom čušku nudili suvenire, ulazili smo u trgovine da razgledamo izloženu robu, posmatrali
stare građevine koje su davale poseban šarm gradu. Iako su prošla stoljeća,
staro jezgro grada je ostalo netaknuto i sada privlači posjetioce iz cijelog
svijeta. Istina, građevina Inka gotovo da nema ali su tu objekti koje su,
uglavnom, izgradili Španci, koji su se održali više od 500 godina. Opet se
sjetih nekih naših gradova, među kojima posebno mjesto zauzima Banjaluku, gdje je
većina onoga što podsjeća na prošlost porušeno. Žalosno je da je to tako ali to
su činjenice koje govore jako puno o nama i našem mentalitetu. Ta praksa ne
samo da nije prekinuta nego je i pojačana a sve zbog jednog cilja: da se zatre
bilo kakav trag da je na nekim prostorima živio neki narod, s jednim i osnovnim
ciljem. Da se prigrabi teritorija i uz pomoć obrazovanja, malo po malo, promijeni hostorija.
|
"Prvomajska" parada |
Obilazeći grad,
naletjesmo na feštu. Bila je to parada stanovnika grada i okolnih mjesta, koji
su, u živim nošnjama i uz tipičnu peruansku muziku, prolazili ulicama grada,
igrajući i pjevajući, na zadovoljstvo mnogobrojnih domaćina i turista.
Siromašan je ovo narod i to se primjećuje na svakom koraku ali, i pored
siromaštva, nađe se vremena i za zabavu, makar na nekoliko sati.
|
Ulaz u restoran |
Nakon što smo se
dobro nahodali, bilo je vrijeme da „bacimo nešto u kljun“, što bi rekao dida
Dane. Nismo jeli ništa još od doručka u hotelu u Limi a trebalo nam je snage za
nastavak šetanje. Restoran sam još davno odabrao a nalazio se u blizini glavnog
trga. Do njega se dolazilo uskim ulicama u kojima su smješteni mnogi restorani
koji nude uglavnom peruanske specijalitete. Većina restorana nije velika. Smješteni
su u omanjim kućama sakrivenim iza visokih kamenih zidova. Restoran zamalo
nismo promašili jer se na visokom zidu s povećim otvorom nalazila samo omanja
tabla s imenom. U restoran se ulazilo iz malog dvorišta iz kojeg se ulazilo u još
jedan restoran popularan kod turista.
|
"Al se nekad dobro jelo" |
Hrana je bila
ukusna. Izabrao sam Stoned Steak File
a Nera, salmona. I meso i riba su služeni na jako zagrijanom kamenu koji je
zapravo služio umjesto pečnice. Gost bi sjekao meso (ili ribu) i pekao ga prema
svojim željama. Moj steak je bio jako
ukusan a i Nera je bila više nego zadovoljna ribom. Uz domaće vino i pivo, bio je to potpuni ugođaj u gradu o kojem sam
nekada samo čitao, ne vjerujući da ću ga ikada posjetiti.
Nakon dobre
večere vratili smo se nazad na glavni trg, još malo prošetali okolnim ulicama a
onda se zaputili nazad u hotel jer je sunce polako zalazilo na zapadu. S
zalaskom sunca postajalo je osjetno hladnije. Imali smo naporan ali ugodan dan
a sutra nas je čekalo dosta „obaveza“. Rano ujutro nas je čakao put za Machu Pichu, glavni cilj našeg
putovanja.
|
Pogled s balkona restorana |
|
Šetnja poslije espressa |
|
Na malom trgu u blizini Plaza de Armas |
|
Čovjek radi, nema ostalih koji "nadgledaju" |
|
Dvorište unutar jedne od starih građevina |
|
Popodnevno sunce obasjava trg |
|
Turisti |
|
Uske ulice u blizini glavnog trga |
|
Arkade |
|
Još jedna crkva kojoj ne znam ime |
|
Tipični balkoni |
|
Pogled na okolna brda |
|
Još jedan pogled na glavni trg i brdo iznad njega |
Labels: putovanja
2 Comments:
Co, pravi si putopisac.Postaje sve interesantnije, posto si blizu cilja.
Mnoge kuce, ulice i ambijent me podsjecaju malo na Mediteran. Vjerovatno radi uticaja Spanaca.
Pozdrav i dobro zdravlje svima !
Sega
Evo naziva za crkvu kojoj nije navedeno ime:
Convento e Iglesia de la Merced (ili: Iglesia y convento de Nuestra Senora de Merced)
Prijevod:
Samostan i crkva od Milosti (Crkva i samostan od Nase Gospe od Milosti)
Eng:
The Convent and Church of The Merced (The Church and Convent of Our Lady Of The Mercy)
U Latinskoj Americi - kao i u dijelovima USA gdje su dosli prvi Spanci - ima dosta crkava, ali i nazivi mnogih gradova i drzava imaju crkveni naziv jer su Spanci poceli od K. Kolumba(od rekonkviste i doba vladara: Ferdinanda Katolickog i Izabele od Kastilje...) da osvajaju uz blagoslov crkve. Silno bogastvo su Spanjolci opljackali u Latinskoj Americi, a njega su prigrabili dvor, visoki kler i visoko plemstvo (hidalgosi). Kada je nestalo opljackanog bogaststva, Spanija je pocela da brzo privredno i politicki slabi krajem 17. vijeka zato sto je bila feudalna monarhija...
- Imenovanu crkvu je sagradio konkvistador (osvajac) Perua markiz Don Francisko Pizaro 1536. K. Kulumbo je - kako je naveo jedan naucnik - bio narocito vjerski zanesen pa je pretjerano davao crkvena imena naseljima i kolonijama. Npr, Trinidadu (danas republika u Karibima) je dao ime jer je - kada je vidio to ostrvo - navodno mu se pricinilo da vidi tri vrha na planini kao znak Svetog Trojstva... Itd... I danas je u BiH-u -kao i u susjedstvu- (sto je moje misljenje) zavladalo srednjovjekovlje: mnogo se grade vjerski objekti a narod je u teskoj ekonomskoj i socijalnoj situaciji... O tempora, o mores!
Aretej
Post a Comment
<< Home