Nakon 23 godine
Iz
Banjaluke smo otišli u oktobru 1993 godine. U Zagrebu smo se zadržali oko 3
sedmice, kada smo sredili pasoše i
dobili, na naše iznenadjenje ‘’turističku vizu’’ bili smo spremni za daljnje
putovanje. Cilj je bio preko Njemačke
doći u Holandiju. Tako je i bilo. 16
oktobra uveče polazimo iz Zagreba za Diseldorf.
Na autobuskoj stanici, prilikom
ispraćaja bili su nasi kumovi Jasna i Izet sa kćerkama, moj brat sa suprugom
Azrom i kćerkama. Bilo je to prije 23 godine.
Na
prvoj slici, iako je malo mutna, u roza djemperu stoji Sunita (starija kćerka
od kumova) a ispred nje Amra, mladja kćerka od moga brata i Azre. Do njih je
Davor u crvenoj trenerci, zatim Aida (mladja kćerka od kumova) i do nje Alma
(starija kćerka od moga brata). Na drugoj slici se vide malo bolje …. Ali …. na
slici nema Sunite.
A OVA PRIČA I JAVLJANJE je povodom susreta Sunite i
Davora u Bostonu, u novembru prošle,
2016 godine.
Tačno poslije 23 godine.
Naime, prošlog ljeta nam Davor kaže da bi trebao ići u
Ameriku poslom. U oktobru mu je bilo poznato da ide u Boston a ove godine u
martu za San Francisko. Zahvaljujući
današnjim ‘’aparatićima’’ za komunikaciju, Sunita i Davor su dogovorili susret a na slici se vide, sada naša velika djeca.
Na
slijedećoj slici je i Sunitin suprug.
Holandsku ekipu u Bostonu su sačinjavala 4 člana, a na slici se vidi da su svi mlade
osobe.
Naravno,
biti u Bostonu a ne otići pogledati NBA utakmicu za Evropljane je gotovo
nemoguće.
Na
slice ispod je Davor ispred holadskog
paviljona.
I jos jedna slika za kraj, pozdrav za sve
blogere i svima sve najbolje !!!!!!!
Sega
Labels: sega
posted by co | 7:57 AM
3 Comments:
Ovaj Segin prilog o susretu nakon punih 23 godine je još jedna potvrda zla koje je učinjeno na onim našim prostorima. Pitam se koliko se sličnih priča kao ova moglo napisati: Vjerujem, jako puno. U slučaju Seginog Davora i Sunite priča ima relativno sretan završetak. Sreli su se poslije toliko godina i ovaj susret bi mogao biti početak novog druženja. Međutim, ima dosta druženja iz dječjih dana koja nikada nisu nastavljena. Vremenska i fizička udaljenost je kod nekih učinila svoje i do ponovnog susreta i druženja nije nikada došlo.
Pred Sunitom i Davorom je život koji uključuje mnoga putovanja tako da vjerujem da će ovakvih lijepih susreta biti još.
Sa uživanjem sam citala ovaj prilog i gledala slike. Najvise me obradovao izraz lica ovih mladih ljudi. Ogleda se sreca. Zelim im citav zivot ovakve trenutke.
Velika je stvar sto im se sve desilo dok su bili djeca, koja nisu nista stigla puno doživjeti u sistemu u kojem je nasa generacija odrastala.
Pružena im je šansa da u novom sistemu zahvaljujuci postenim i radišnim roditeljima uspiju onoliko koliko su to sami željeli.
Ali i dječje druzenja ostavila su traga i svi koji su uspijeli da se ponovo sretnu osjetili su u tome radost i zadovoljstvo.
A tek mi????
Koliko smo mi imali lijepih uspomena i sjecanja od prvog dana skole pa do završetka i okončavanja raznih vrsta školovanja.
Koliko se misli u ovim godinama posvete " raji iz ulice ili tehničke skole?
Kod mene puno i to u zadnjih par godina. Samo pamtim lijepe trenutke i dogadjaje. Maturalna ekskurzija u Sloveniju i matursko vece na Sibovima ce biti nezaboravni dok zivim.
Poslije rata susreti sa Sasom i Emirom, dolazak Coa i Nere u Rakovo selo sa kumovima iz Slovenije, dolazak Sukija na biciklu u moju bastu u BL , svi susreti sa Savkom , posjeta Bise u moju kucu razgovori sa Ivancicom iz Italije, susreti sa Esrefom iz Amerike, činili su mnogo radosti.
Danas ovde nema puno druzenja. Veliki dio nase generacije je odavno bez posla, serije su učinile svoje, pad standarda i male penzije sve vise uticu na to da stara bosanska Kletva " Dabogda se ti o sebi zabavio" postaje vrlo aktuelna.
Ponekad me misli o klimatskim promjenama , dolazak najgorih ljudi na razne položaje sa kojih se upravlja svijetom i ljudima zastraše.
Silno zelim da ovaj mladi svijet dozivi samo najljepse trenutke u svojim zivotima.
Kad god sam u Holandiji Sega osjecam se prelijepo, kao da sam na drugoj planeti zahvaljujuci svom sinu i snahi i unucima.
Zato uzivajte svi koji ste sa svojim porodicama i koji ste sve to sto imate zaslužili sami.
Pozdrav Saima
Kako pjesma kaze djeca su ukras svijeta.
Iako su bili mali, dok su se igrali, upijali su sve sto se dogadjalo oko njih, razgovori roditelja, straije djece. Prosli skupa s roditeljima dane prilagodjavanja, i izasli u siroki svijet da uce, rade, i da uzivaju, grade prijateljstva, bez granica.
Pozdrav svim blogerima i Slijepcevicima.
P.S.
Prije odprilike dva mjeseca sam vidjela vijest da je slikar Ismar Mujezinovic, postavio izlozbu u Sarajevu: Crtezi djece izbjeglica u Ljubljani prije 20 i vise godina. U to vrijeme on ih je okupljao, ucio kako da crtaju, ucio da ih je vazno raditi i usavrsiti se , naci svoje mjesto u danasnjem svijetu.Djeca su crtala, i vjerujem da nisu zaboravili njegove pouke o zivotu. Tu je bila i kcerka moga brata.
Dubravka
Mozda je Saima vdjela izlozbu
Post a Comment
<< Home