SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Sunday, June 18, 2017

In memoriam - Dževad Sitnica


Danas stiže još jedna tužna vijest. Napustio nas je Dževad Sitnica, nakon duge i teške bolesti. Vijest smo dobili danas, na dan tata, u trenucima kada se nad okolinom spremalo nevrijeme.  
Dževdo se razbolio prošle godine, iznenada, a dijagnoza nije bila ohrabrujuća. Opaka bolest se već bila raširila i mnogobrojne terapije nisu pomagale. Kada smo se družili prošlog ljeta za njegov rođendan nije izgledao dobro. Ali,  bio je pun optimizma i volje da se druži s malobrojnom rajom iz starog kraja. Čak smo planirali zajednički piknik ali se plan nikada nije ostvario. Zbog različitih obaveza smo ga odlagali, nadajući se da ćemo se družiti ove godine. Međutim, bolest je bila sve agresivnija i danas su svi naši planovi pali u vodu.

A bio je Dževdo izuzetno dobar čovjek. Miran po prirodi, nikada se nije isticao. Niti je kome zla učinio. Rat i loši ljudi su ga otjerali iz rodnog grada u koji više nikada po odlasku nije otišao. Novi život je započeo u Pittsburghu, trudeći se da nastavi tamo gdje je prekinut. I skućio se ponovo kao većina prognanih, radeći pošteno kao što je to činio godinama na svom radnom mjestu u Rudi Čajavecu. Zaradio je i penziju u kojoj je uživao samo nekoliko godina.
Otišao je Dževdo a s njim i dio Banjaluke koju smo poznavali. Svaki dan nas je sve manje i ko zna ko je slijedeći na redu. Supruzi Zinki, sinovima i ostaloj familiji upućujem naše iskreno saučešće.

7 Comments:

Anonymous Anonymous said...

Najiskrenije saucesce.Sejo i familija Bahtijarevic

Monday, 19 June, 2017  
Anonymous Dzindici said...

Opaka bolest nam uzima najmilije.
Iskreno saucesce familiji i prijateljima.
Emira i Sasa

Monday, 19 June, 2017  
Anonymous Izet said...

Znali smo se sretati tu i tamo. Nekada je bio sam a najcesce sa Zinkom. To su bili kratki susreti. Uvijek bi se dogovarali da se vidimo na kafi do koje nikada nije doslo, nazalost. Dzevdo je bio blaga i tiha osoba. U Americi je radio tezak posao kao metalostrugar u firmi koja je pravila odlivke za zeljeznicu. Tu komadi imaju i po desetine kila i trebalo se sa tim boriti, neko ko je zavrsio sasvim drugi posao je bilo to tesko prihvatiti. Medjutim Dzevdo je i taj zanat savladao i to jako dobro, cijenili su ga u firmi. A onda sam cuo da je firma otisla u stecaj i on u penziju, srecom. I taman kada je uplovio u mirne vode i dobio unuke u kojima je uzivao opaka bolest se niodkud pojavi i neda tim dobrim ljudima poput Dzevada da u svojim poodmaklim godinama mirno zive. Od kako mi je nera sinoc to rekla taj neki opsjecaj tuge i gorcine mi stoji i o njemu razmislja cijeli dan.
Iskreno saucesce Zinki, djeci i ostalimo.
Pocivaj nam u miru dragi nas druze.
Izet i Jasna

Monday, 19 June, 2017  
Anonymous sega said...

Supruzi, sinovima, porodicama i svim ozaloscenim najiskrenije saucesce.
Sega i Brana

Tuesday, 20 June, 2017  
Anonymous Aljosa said...

Iskreno saucesce porodici i rodbini.

Tuesday, 20 June, 2017  
Anonymous Dubravka said...

Dzevada ne poznajem, vjerovatno su nam se ponekad ukrsitlli putevi u dvoristu Cajaveca.
Ipak zelim da izrazim suacesce familiji.
Jos jedna zvijezda je zasijala na nebu, jedan junak koji se izborio za mjesto pod suncem za njega samog i njegovu familiju.

Dubravka

Tuesday, 20 June, 2017  
Anonymous Saima said...

Kad sam pročitala "In Memoriam" za gosp. Sitnicu bas me je rastužilo. Nisam ga poznavala ali se sjećam da su u kuću moje majke dolazile osobe sa tim prezimenom. Ne znam da li su bili rod ili prijatelji. Mislim da su bili iz dijela Seheru iznad majčine kuće koji se zvao Grab ili iz Novoselije.

Način na koji je mlad u tudjem svijetu nastavio život, na pravdi boga istjeran iz svog rodnog grada, u teškoj borbi za svoju porodici, bacilo me u neku depresiju.
Podsjetilo me na neke priče majki čiji su sinovi iz Dalmacije odlazili kao slijepi putnici u Ameriku i nikad se nisu vratili svojim kućama. Te priče su često imale isti kraj.
Samo dvije riječi " Amerika, cemerika".

Imala sam namjeru nastaviti priloge o maturskoj večeri, ali mi nikako u ovom stanju ne dolazi inspiracija.

Spremam se za dva tri dana u Šibenik pa se nadam da ću nastaviti sa prilozima.

Iskreno saučešća porodici čija je tuga nemjerljiva kad se izgubi stup porodice.

Pozdrav Saima

Friday, 23 June, 2017  

Post a Comment

<< Home