In memoriam, Ferid Softić
Iz
starog kraja je stigla još jedna tužna vijest. Preminuo je Ferid Softić, profesor Elektrotehničkog fakulteta u penzije, draga osoba kojiaje
svima koji su studirali na ovom fakultetu ostao u lijepom sjećanju.
Feba, tako smo ga zvali, je u moje vrijeme bio mladi asistent
na fakultetu, samo par godina stariji od nas, studenata. Bio je omiljen među studentima, uvijek spreman da nam pomogne.
Imali smo osjećaj da je dio nas, jer se nije osjećao odnos asistent-student. Tako je bilo i kasnije kada
smo diplomirali i otišli svako
na svoju stranu. Svaki susret s Febom je bio susret sa starim prijateljem.Otišao je, kako mi je rečeno, iznenada, relativno mlad (u 72. godini). Time je i naša nevjerica da ga više nećemo sresti još veća. S njim je otišao još jedan dio Banjaluke koju smo znali i voljeli.
Supruzi Olgici i ostalom ožalošćenoj familiji upućujem naše
najiskrenije saučešće.
Labels: in memoriam
posted by co | 8:12 PM
5 Comments:
Iskreno saucesce Olgici i ostaloj porodici. Feba je bio dobar covjek, uvijek nasmijan, drag. Pocivaj u miru druze moj.
Porodici i svim ozaloscenim upucujemo najiskrenije saucesce.
Sega i Brana
Feba, najbolji asistent kojeg sam imao. Prerano je otisao. I kako Made rece pri svakom susretu imao je osmijeh na licu.
Iskreno saucesce cijeloj familiji.
Izet
Porodici I svima koji su ozalosceni, najiskrenije saucesce.
Dragi Feba, bio si voljen I postovan.
Pocivaj u miru.
Tvoji Studenti,
Zlata I Cadjo.
Prije nekoliko dana sam bio na proslavi 50 godina mature u B.Luci . Od oko 250 maturanata umrlo je vec 56 . Ono kroz sto smo
prosli ostavilo je traga . A Febi je bilo teze nego nama koji smo otisli . Pricao mi je o pojedinim dozivljajima i ljudima koji su ostali pravi prijatelji i pomogli mu u komplikovanim prilikama u nasem gradu .
Sjecam se kada smo prije rata pisali i za novine, on za Sarajevske , ja za zagrebacke . Napisao je i par strucnih knjiga .
Bio je i ostao veliki covjek i prijatelj . Trazio sam ga posljednjih godina u Makarskoj , tamo gdje je imao obicaj piti kafu i gdje sam ga vise puta sreo..U pekari i obliznjim prodavnicama nisu znali kako se zove . Zvali su ga s postovanjem PROFESOR. Dugo ga nisam vidio i bojao sam se da mozda nije dobro . Jako mi je zao . Izgubili smo dobrog druga i prijatelja.
Olgici , djeci i svim rodjacima i prijateljima najiskrenije saucesce .
Sejo i porodica Bahtijarevic
Post a Comment
<< Home