SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Thursday, May 17, 2018

Moja draga Be i Ha, zemlja suvišnih ljudi!!!

Poodavno sam se zarekla da politika neće biti tema mojih priloga za ovaj ugledni blogg, ali sam već nekoliko puta prekršila to obećanje, koje sam samoj sebi zadala! Osjećam se kao Šveđani sa svojim "nyårslöfte", "novogodišnjim obećanjem", kojim se hvale pred početak svake Nove godine: da će trenirati više i bolje, jesti samo organsku hranu ili se više brinuti o zaštiti okoliša i boljem sortiranju otpada!

No, obećanja valjda i postoje da bi se kršila, ili blaže rečeno, pomjerila za neki drugi period ili provodila u nekoj lakšoj i lagodnijoj formi.

Da stanje u mojoj dragoj Be i Ha nikad nije bilo gore od završetka rata i agresije na Bosnu i Hercegovinu, slažu se skoro svi kojima je još stalo do ove zemlje. Da počnem nekim redom:

1.   U zemljama našeg izbjeglištva građani Bosne i Hercegovine masovno se ispisuju iz drzavljanstva Bosne i Hercegovine, prihvačajući državljanstvo zemlje sadašnjeg boravka. U nama susjednoj Norveškoj lani je zahtjev za ispis iz državljanstva Bosne i Hercegovine podnijelo više od 35 000 ljudi, a ako mislite da su to uradili mladi - debelo se varate. Oni samim rođenjem stiču norveško državljanstvo, sa norveškim pasošem mladi Bosanci i Hercegovci iz Norveške putuju kuda žele, pa i u Bosnu i Hercegovinu, obiđu nenu, baku ili djeda dok su živi, odu u Hrvatsku na more, koje je toplije od norveškog i u najtoplijim mjesecima, prošetaju po glavnom gradu i njegovoj opjevanoj i turistima omiljenoj Baščaršiji ili do Banja Luke na banjalučke čevape!

Ne, to rade vremešni ljudi moje dobi, jer norveška legislativa ne dozvoljava dvostruko  dravljanstvo, pa zašto se odreći svih socijalnih privilegija i penzije, posebno oni koji nikad nisu radili!
Osim toga. Kraljevina Norveška je bogata zemlja, ponajviše zahvaljujući nafti i prirodnom plinu, zemlja visoke socijalne sigurnosti, takva kakvu naši zemljaci nisu ranije poznavali, ali ni mnogi stariji Norvežani! Zamislite samo da je lanjske godine Vlada kraljevine Norveške svakom svom građaninu dodijelila preko 225.000 norveških kruna koje je plasirala u penzione fondove, za njihovu budućnost!

Bosni i Hercegovini su ovi ljudi danas balast, potrebni su joj onoliko mjeseci i dana dok ne potroše svoje krune i ne napune šest mjeseci boravka u zemlji porijekla da im sve norveške beneficije ne bi usahnule, ili, ne daj Bože, bile oduzete!! !sto kao i mi u Švedskoj!

Ispis iz bosanskog državljanstva u Švedskoj nije tako masovan kao u Norveškoj jer Kraljevina Švedska priznaje dvojno državljanstvo, no dobijanje švedskog pasoša košta 350 švedskih kruna (oko 70 KM ), pa je i to jedan od razloga, dok obnova ili novi bosanski pasoš košta 1600 švedskih kruna!  

Bosanci i Hercegovci iz Švedske, kao i skoro 1,5 miliona ljudi koji su napustili Bosnu i Hercegovinu, svoju privatnu nostalgiju i žal za rodnom grudom (zvala se ona Mostar, Prijedor, Čajniče, Sarajevo ili Banja Luka i Trebinje!) utažuju i liječe također prepunim avionima  niskotarifnih letova, ali da su i oni suvišni, dokazuju njihove povratne karte! Mnogi, pak, u narodnim nošnjama i sitnim koracima, plaču za zemljom u kojoj više nikad neće zivjeti! Zašto? Prvo, iz gore navedenih razloga, a drugo i ostalo je:

Povratnicima na rodnu grudu pale se kuće, truje se stoka, fizički se napadaju! Dejtonskim sporazumom, kojim je prestao rat u nasoj Be i Ha, garantiran je povratak izbjeglica, a dokaz koliko je od toga ostvareno nakon skoro četvrt stoljeća su suvišni ljudi, građani Bosne i Hercegovine, mnogi od njih još u aktivnoj dobi, koji se iz rodbinskih ili pak religioznih razloga rodnoj grudi vraćaju na smrtnom času, tj. kada ih Džebrail ili Lucifer pozovu sebi!!

Ova moja lamentacija vrijedi i za druge evropske zemlje, koje su nas primile kao ratne izbjeglice, kao i one preko "velike bare", a najmanji broj ratnih izbjeglica je primila Turska, koja danas prostire crveni tepih i postrojava Počasnu gardu pred posjet predsjednika Srbije A. Vučića!
To je samo dokaz da je "kašika vlasti slađa od kante masti", te da su i naši kleronacionalistički vlastodršci u toj okrutnoj pohlepi izgubili i zdrav razum - ali još ne odustaju, njegujući drzavnička kvazi-prijateljstva, bez ikakve državničke mudrosti, koja izgleda, više i ne postoji!

2.    Našu domovinu, našu Be i Ha, koja ni do današnjih dana nema svoju himnu kao svaka ozbiljna država (pa zar i to ne govori o ozbiljnosti vlasti i poimanja državnost?!), od početka 2018. god. napustilo je preko 5 600 građana, što su najsvježiji podaci "Unije za održivi povratak", koja bi se
po mom sudu trebala zvati "Unija za održivi odlazak". Ti suvišni ljudi, kao i preko 170 000 onih koji su to uradili u zadnje tri godine, napuštaju domovinu prvenstveno iz ekonomskih razloga ("iz prazne se ne puca"), a onda, prema vlastitim izjavama, bez ikakve nade u bolju budućnost u državi koja ne brine o svojim građanima i u kojoj iz dana u dan raste kriminal, korupcija sa najviših nivoa vlasti, nepotizam, tako da i supruge i ljubavnice, te djeca i rođaci BeHa nacionalista treba da okuse tu opojnu magiju koja se zove vlast, a koja tako samaritanski puni i njihove novčanike i uvećava i onako nezakonito stečeno bogatstvo? O tome koliko su oni suvišni niko ne govori, iako su građani svjesni da i najbeznačajniji skup ili sastanak, da ne govorimo o sada modernim nazivima kao Konvencija ili Kongres i sl., se finansira iz njihovih džepova.

Velikoj plejadi građana koji napuštaju Be i Ha, a koji su još mladi i u radno sposobnoj dobi, pridružuju se u najnovije vrijeme i vjerski slubenici!

Novinarske kamere zabilježile su desetine mlađih imama i svećenika, koji također kreču na put bez povratka, i prema vlastitim izjavama, skidaju ahmedije i svečenicke halje, da bi se u Evropi okušali kao građevinci, konobari, ili pak kao pomoćno osoblje u zdravstvu novih zemalja! Novi dokaz da su i oni "suvišni" te da su i njihove "mukabele" ili mise također "suvišne", jer su slabo plaćene, a i pastva se baš ne zalijeće sa milodarima!

3.    Mnogo je "suvišnih ljudi" u našoj domovini, a da je to tako govore i razni skandali kojima bi  i nova američka vlast mogla pozavidjeti!

9. maj je dan pobjede nad fašizmom, istovremeno Dan Evrope, te je obilježen skoro u svim demokratskim društvima, ali vrlo stidljivo u Be i Ha, a lanjske godine, aktuelni gradonačelnik Sarajeva, valjda po oficijelnoj dužnosti, pred Vječnom vatrom u srcu Sarajeva, uzvikuje"Smrt antifašizmu!"

Kasnije, tog istog gradonačelnika Svjetski savez dijaspore poziva da održi predavanje i u zvaničnu posjetu, a sam gradonačelnik se poslije "posipa pepelom" te iz gradske kase šalje 20 000 KM za obnovu Partizanskog groblja u Mostaru i šalje sarajevske mlade volontere i komunalce da očiste korov i pristup tom znamenju!

Na tom istom groblju, simbolu antifašizma, djelu svjetski poznatog arhitekte i umjetnika Bogdana Bogdanovića, ne pokloni se niko od državne vlsti !!!
Možda su shvatili da su na tom mjestu "suvišni" !? Ne znam!

4.    6. april je dan Grada Sarajeva, dan kada je Sarajevo oslobođeno od fašisticke okupacije i koji  istinski rodoljubi i antifašisti obilježavaju na dostojanstven način, bar do sada. Gradsko vijeće grada Sarajeva u povodu tog velikog dana za prijestolnicu Be i Ha, dodjeljuje Plaketu počasnog građanina grada, kojom su se do sada podičili ozbiljni državnici kao i umjetnici i kulturni radnici iz raznih zemalja, kao i osvjedočeni prijatelji Bosne i Hercegovine!

Ove godine prvobitni prijedlog Gradskog vijeća je bio da se Plaketa počasnog građanina Sarajeva dodijeli nobelovcu turskog porijekla, čuvenom piscu Orhanu Pamuku!

No, ubrzo zatim, nakon što je vlast "začepila gubicu" Gradskom vijeću i vjećnicima, pokazalo se da je i Orhan Pamuk "suvišan" i nije dostojan titule počasnog građanina, jer je u nemilosti sadašnje turske vlasti, najvise zbog pisanja o pogromu Turske nad 30 000 Armenaca (Jermena) u 20. stoljeću!

Nakon nekoliko dana to isto Vijeće kao alternativu predlaže, u stilu "Staško, popravi se!", da se plaketa dodijeli bivšem predsjedniku susjedne Hrvatske, gosp. Stjepanu Mesiću!

Shvativši da je "suvišan", u stilu velikog gospodina, predsjednik Mesić je odgovorio : "Zahvaljujem se na počasti, ne mogu prihvatiti tu Povelju, ali i dalje ostajem iskreni prijatelj Bosne i Hercegovine!" ("Suvišno" je napomenuti da sam veliki poklonik djela Orhana Pamuka, da sam pročitala sve što je napisao i što je prevedeno na švedski i na naš jezik, da njegov govor na dodjeli Nobelove nagrade za književnost u Štokholmu znam skoro napamet, a posebno zadnju rečenicu tog govora u kojem spominje svog oca koji mu je rekao, podstičući njegovo pisanje: "Jednog dana ćeš Ti biti moj paša!" Da je i ovaj put Orhan Pamuk ispao veći paša i od samog sultana "suvišno" je napominjati i vezano je za moju osobnu subjektivnost! )

5.    Da u obrazovnom sistemu i Nastavnim planovima i programima po kojima se školovala moja generacija i mnoge druge i mlađe, nije bilo "suvišnih" ni pisaca , ni pjenika, ni znanstvenika zvali se oni Lav Tolstoj, Gustav Krklec, Ruđer Bošković, Vladimir Prelog ili Heinrich Heine i Jovan Jovanović Zmaj! Da nije bilo "suvišno" i učenje napamet evo primjera koji je možda "suvišan " u današnje vrijeme, a koji nije "suvišan" da njime završim ovaj moj prilog!

Jovan Jovanović Zmaj, srpski pisac i liječnik, autor je dvije poeme "Đulici" i "Đulici uveoci", koje je posvetio svojoj voljenoj i na smrt bolesnoj ženi Ruži ( Đula na turskom").

"Suvišno" je napomenuti da ih i nakon skoro 60 godina znam napamet i koji ulijevaju nadu u ozdravljenje i nikako, i ne daj Bože, da zvuče kao epitaf!

"Idem, šetam, zastajkujem,
Šetalicu satu zadržavam,
i sve vičem, kó očajnik kleti,
Ne, ne sme nam umreti!"

Saida Bahtijarević‑ Bekić

Labels:

0 Comments:

Post a Comment

<< Home