Šta bi rekao Semir

 

Nera i Jošuino drvo,
samo Jošue nigdje nema

Joshua Tree National Park, smješten na jugozapadu Kalifornije je ime dobio po drvetu specifičnog rasta koje raste u predjelu Kalifornije u kojem se susreću Mojava i Colorado pustinje. Park vjerojatno nikada ne bi posjetili da ga kćerkina kompanija nije izabrala kao mjesto photoshoota za Nike. Za potrebe snimanja, u dijelu parka u kojem se sakuplja so, napravljen je dio košarkaškog igrališta na kojem je nekoliko fotografa škljocalo aparatima praveći veliki broj snimaka dok su modeli izvodili košarkaške bravure u Nike odjeći i obući. U isto vrijeme je jedan od kontraktora pravio video snimke iz drona dok se mnoštvo pomoćnog osoblja vrzmalo okolo. Sav snimljeni materijal se kasnije dorađuje da bi se dobilo par fotografija i kratkih video klipova koje Nike koristi za reklamu svojih proizvoda, navlačeći mase da ih kupuje iako joj u stvari ne trebaju. Tako se to radi u potrošačkim društvima gdje je sve razrađeno do najsitnijih detalja da se od naroda izvuče što više para, čak i onih koje nema.

Za vrijeme kratkog boravka u parku smjestili smo se u jednoj od mnogobrojnih niskih prizemnica izgrađenih u turističke svrhe. Park privlači veliki broj posjetilaca tokom cijele godine pa je iz tog razloga izgrađen veliki broj kuća u gotovo pustinjskom okruženju gdje baš nema mnogo uvjeta za život.

Na dan kada je ekipa već uveliko radila na snimanju provozali smo se parkom, zastajući na uređenim parkinzima od kojih su vodile staze za obilazak pojedinih dijelova parka. Birali smo samo kraće staze jer nismo imali vremena za one duže za koje je nekada potrebno pet-šest sati a mi toliko vremena nismo imali. Htjeli smo vidjeti različite dijelove parka prije nego što navratimo do mjesta gdje se odvijalo snimanje.

Pošto se radi o pustinjskoj okolini u kojoj nema puno raslinja, vidjeli smo dosta različitog grmlja, kaktusa i pustinjskih trava koje tamo odakle dolazimo nemamo prilike vidjeti a koji imaju neku posebnu ljepotu. Posebno su nas se dojmile kamene nakupine specifičnih oblika, kao da je to radila ljudska ruka ili ruka neke nama nepoznate sile. Hodajući parkom često sam se pitao šta bi na sve ono što nas je okruživalo rekao Semir? Jer oblikovati kamene gromade i naslagati ih jednu na drugu kao što je urađeno u Joshua Tree National Parku nije bilo jednostavno. Trebala je tu velika snaga ili neka posebna mehanizacija koju nekadašnji stanovnici ovih pustinjskih dijelova nisu imali. Da li tu bili uključeni bogovi, kako to Semir voli reči kada priča o piramidama razasutim svijetom, uključujući i one u Visokom, ili su to uradile neke napredne civilizacije koje su planetu zemlju posjećivale u prošlosti a koji nam se sada negdje iz prikrajka podsmjehuju jer smo zbunjeni onim što nam priroda nudi, ostavljam na pogađanje onima koji o tome više znaju.

U parku sam napravio veliki broj snimaka a za blog sam izabrao samo nekoliko.

Posjeta parku nam je bila zanimljiva i preporučujemo ga svima onima koje put nanese u te krajeve.

A na našem putu kući slijedećeg dana sam uz put primijetio priličan broj brda, uzvisina pa čak i planinskih vrhunaca koje po svom obliku podsjećaju na piramide o kojima niko ništa ne priča. I opet mi je na pamet pao Semir i njegove piramide. Čudim se da u državi gdje je sve biznis nikome nije palo na pamet da to iskoristi da zaradi koju paru. Jer onih koji bi došli da vide o čemu se radi sigurno ima poprilično, ako je suditi na osnovu onoga što se na mnogim mjestima širom svijeta dešava.