Parni Valjak

 

Kada smo se preselili u Pješčanu uvalu nismo znali da se desetak minuta laganog hoda od našeg stana nalazi kamenolom iz rimskog doba u kojem se svakog ljeta održavaju koncerti u sklopu Rocks&Stars festivala. Bude tu zanimljivih izvođača, rekao bih za svaki ukus po nešto. Mi se odlučimo za jedan ili dva, jer ima toga u Puli još mnogo pa ne možemo stići na sve strane.

Ove godine je izbor pao na Parni valjak u čijoj svirci smo uživali prije desetak dana. Istina, nije tu više Aki, koji je, zbog svog specifičnog glasa i izvedbe, bio glavna zvijezda grupe. I on je otišao na neko drugo, bolje mjesto, kako to vole reći oni koji vjeruju u zagrobni život. Da li i tamo pjeva, i kako to zvuči bez ekipe čiji je dugogodišnji član bio, ne znam, ali znam da je mladi pjevač Igor Drvenkar bio njegova odlična zamjena.

Svirali su Valjci i nove, i stare pjesme i držali sve prisutne više od dva sata na nogama. Mene je posebno oduševio zvuk, jedan jedan od najboljih od svih koncerata koje sam imao prilike gledati od kako smo stigli u Istru. Tehnička ekipa je odradila posao odlično i zaslužuju sve pohvale. Mogli smo uživati u njihovom nastupu jasno razumijevajući svaku otpjevanu strofu, za razliku od nekih koncerata gdje su instrumenti nadglasavali pjevača pa doživljaj nije bio potpun.

Na putu kući nas je pratila mrkla noć u kojoj se bez svjetlosti mobitela teško moglo hodati. Tako je to svaku put kada se pred ponoć pješice vraćamo iz Cave Romane u Pješčanu uvalu jer na putu kroz šumu nema niti jedne svjetiljke.

Ekipu su ovog puta uz nas činile Žiške, Aida i Ferid, a u istom sastavu „nastupamo“ i krajem ovog mjeseca kada nam u posjetu dolazi Bijelo Dugme. A onda, u avgustu na Kaštelu nastupa Ibrica Jusić. On je jedan od rijetkih iz stare garde koga smo željeli vidjeti i čuti jer nas je nekolicina prerano napustila pa su želje ostale samo želje.