Kratak susret s Demirom i Ajlanom

 

Od našeg izlaska iz Banja Luke pošlo je već više od 30 godina a još i sada se dešava da sretnem nekoga iz onog predratnog doba. Tako smo se prije nešto više od dva mjeseca kratko družili sa Demirom Rakanovićem i njegovom suprugom Ajlanom koji su posjetu prijateljima u blizini Pule iskoristili da skoknu i do nas.

Demira sam upoznao u Profesionali kada je, kao mladi, ambiciozni inženjer, dolazio kod mene u Odjeljenje čije su usluge koristili svi OOUR-i nekadašnjeg ponosa našeg grada. Radio je u OOUR-u Računarsko Radarske Tehnike, koje je razvijalo proizvode za nekadašnju JNA, kao i svi OOUR-i Profesionale. Ta JNA se, nažalost, stavila na stranu samo jedne nacije i kao takva doprinijela patnjama mnogih koji su radili za nju.

Demir je, kao i većina „nepodobnih morao napustiti rodni grad ali se, kao što je to bio slučaj gotovo sa svima koji su radili u Profesionali, dobro snašao. Stacionirao se u Sežani, gdje ima kuću, ali većinu vremena je radio za talijanske firme, a u nekima je bio i osnivač i vlasnik. Još uvijek je pun energije i još nije siguran kada će „okačiti kopačke na klin“.

Za vrijeme posjete je pokazao interes za kupovinu nekretnine u našem malom mjestu pa se može desiti da u komšiluku dobijemo još jedno poznato lice. Uz to smo dobili poziv da Rakanoviće posjetimo u Sežani pa nam se možda ostvari želja da obiđemo i Lipicu, mjesto u kojem se jednom davno trebao održati prvi skup dilera Hewlett-Packarda bivše Jugoslavije. U to vrijeme je „Ident“ bio ovlašteni diler Packarda i koferi su bili spremni za odlazak. Od druženja nije bilo ništa jer je JNA par dana ranije izašla na državne granice da nas zaštiti od „neprijatelja“. Rat u Slovenije je počeo na dan našeg planiranog puta na skup. Umjesto u Lipici, završili smo u USA.

Drago mi je da sam se sreo s Demirom i sprugom mu nakon toliko godina a još draže što je i on iskoristio svoje znanje i iskustvo u vremenima kada nam je bilo najteže. Sada je to sasvim druga priča, suprotna onoj koju su nam neki namijenili.