SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Sunday, November 18, 2007

Ili, izgradjeno je oko dva i po kilometra tunela, a cuveni Vranduk za 209 kalendarskih dana
(na pocetku u smjenama 3 x 8 sati, a kasnije 12 x 2 sata) klasicnim potkopom, te postupnom razradom tunelskog profila... i to rucnim radom, uz koristenje skracenih lopata zbog skucenog prostora i vagoneta.

Postojao je ogroman interes za ucesce u gradnji pa su pored nasih, normalno iz svih republika, radile i medjunarodne brigade od Bugarske, do Burme i Amerike...

Ima i onih 'sitnih' prica, kao sto su: 'obavezujem se da cu 15 dana krpiti odjecu brigadira' ili 'obavezujem se da cu oprati 2000 komada odjece graditelja' ili 'obecavam da cu isklesati kamene oznake za 30 km pruge'...

Kad slusas graditelje: Iliju, Mehmedaliju, Murisa i Morisa (Albaharija), pruga dobija bajkovit okvir i uzivas u istorijskoj pricaonici. U startu doznah da ideoloskih znakova nece biti, ali razglas je sirio pjesme iz 'onog' vremena. A one podizu adrenalin poznatim simbolima i pojmovima.

Pojavi se i autobus Drustva JB Tito (iz Banjaluke), odnosno hor sa crvenim salovima i Titovim likom. Na stanicama do Sarajeva voz je pozdravljan pjesmom i igrom ('svih naroda i narodnosti')... bilo je i govora, bilo je i polaganja vijenaca, bilo je veselja i radosti. Pjevali smo i mi u vozu ''Samac- Sarajevo, to je nasa meta, izgraditi prugu jos ovoga ljeta...''

Pokrenula se nostalgija, trebalo je koordinirati emocijama... a sjetio sam se i novih zeljeznicara koji su podkajlali pragove i izravnali prugu tako da se moglo piti bez prolijevanja dobro hercegovacko iz casa na stopicu...

Pozdrav, Mario


Fotos: Mehmedalija i Moris

Labels:

2 Comments:

Anonymous majda said...

Palim kompjuter, otvaram stranicu bloga ko po starom, dobrom obicaju, vidim nesto novo, ali ne novi komentar, nego prilog . Pa si mislim neka greska, otisla sam u arhivu. Bacam pogled na prve recenice i shvacam da je prilog frisak, vruc.
Sad ne znam kako reagirati, veseliti se novom prilogu, novom pocetku ili je to samo iznimka, pa sada sve po starom. Skoro sam putovala u Sarajevo, pa sam si mislila, eto jedan dogadjaj o kojem bi mogla reci rijec, dvije ali necu imati prilike za to, pa se sada pitam da li pisati prilog ili ne ? Ima li smisla?
Svaka cast gosp. Mariju na izvanrednom prilogu i slikama, na upornosti. Skidam kapu, nema predaje.
Pozdrav svim reaktiviranim, starim i novim bloggerima.
Majda!

Monday, 19 November, 2007  
Anonymous Anonymous said...

Mariju cestitam na divnom prilogu.
Co i Marijo zapamtite uvijek je bilo najsladje poslije "fajrunta"!
Pozdrav svim sretnim blogerima
Mirjana

Tuesday, 20 November, 2007  

Post a Comment

<< Home