Sastanak gimnastičara u Sarajevu

Ovih zadnjih par dana sam bio busy (o razlozima ce biti rijeci narednih dana) pa sam zanemario email koji sam primio prije par dana. Evo objavljujem ga danas jer nije izgubio na aktualnost:

Postovani Komljenovicu,

Predlazem da otvorite blog Vlade Kaluze <dovla.net> ili web gdje se moze naci informacija o o okupljanju gimnasticara Sarajeva i BiH 17 i 18 jula ove godine u Sarajevu. Buduci da se ocekuje da se i Banjalucki gimnasticari (Mirko Petricevic - Piki je vec obavjesten) prikljuce proslavi (Tuzlaci, Mostarci i drugi su se vec prijavili) molio bih vas da program proslave objavite i na vasem blogu ukoliko ne postoji "copyright" tako da siri krug banjalucana sazna za ovu manifestaciju. Mnogo pozdrava,

Nenad Vidovic

Kako vidite, u gradu Sarajevu bi se trebali okupiti ljubitelji gimnastike iz cijelo Bosne i Hercegovine. Uvijek mi je drago cuti da ima onih koji nastoje da okupe ‘raju’ iz cijele bivse mi domovine jer vecina danasnjih politicara (narocito neki, znamo ih vise nego dobro) govore samo o svojim torovima. Iskreno se nadam se ce se u Sarajevu okupiti dovoljno onih kojima je gimnastika bila (i ostala) prva ljubav mada ce to u danasnjim uvjetima biti prilicno tesko. Previse je njih razbacano na sve strane svijeta i nije im lako ‘skoknuti’ do seher Sarajeva, narocito u danima kada financijeska kriza pritisce gotovo cijeli svijet.

Mi koji smo (srecom!) isli u Tehnicku skolu (barem to vazi za moje generacije), dobro znamo sta je to gimnastika. Svi oni kojima je fizicko vaspitanje (bar se to kod nas tako zvalo) predavala profesorica Camila (cujem da je Australiji) znamo kako je to izgledalo: od besprijekorno uredne sportske opreme (o Camilinoj ‘provjeri’ sta je ispod sportskih gacica sam, cini mi se vec pisao), do vjezbanja na svim spravama, bez izuzetka. Meni je preskog ‘konja’ dobro isao ali razboj nikako nisam volio. Uvijek ce mi ostati u sjecanju bol u rukama jer nikada nisam imao misice koje bi mi kod vjezbi na razboju pomogle. Sjecam se da su u skoli svake godine bila organizirana takmicenja razreda u gimnastici i svi smo tokom skolske godine vjezbali, a oni najbolji (cini mi se, sestorica u svakoj disciplini) bi sacinjavali ekipu razreda.

Vec gore spomenuti Mirko Petricevic – Piki je takodjer bio profesor na Tehnickoj skoli ali meni nije predavao.

Ovdje bih jos da spomenem i mog prijatelja Matosevic Josipa koji se nedavno javio prilogom sa njegovog putovanja po USA. On je bio jedan od onih perspektivnih gimnasticara, koji je isao na takmicenja na visem nivou. Takvih je u nasem gradu bilo jos samo se ja, na zalost, imena ne sjecam. Mozda ce ovaj prilog ponukati jos neke da se jave i napisu nesto o tim lijepim vremenima.

A ova zgrada gore na slici je zgrada FIS-a u Sarajevu pred kojom ce se gimnasticari okupiti. Sliku sam ‘ukrao’ sa jednog sajta ali se nadam da necu biti prisiljen da je ‘skinem’ (kao sto mi se to znalo dogadjati sa nekim drugim prilozima). A za nju me vezu neke lijepe uspomene, o kojim cu mozda jednom drugom prigodom.