SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Wednesday, August 06, 2008

Poslije toga smo otišli u Kastel na kafu i svi su nas gledali jer zaista relativno svi dobro izgledamo za šezdesetogodišnjake. Tu smo puno spominjali sviju i opšti zaključak je bio da je "grofica" bila najkvalitetnija ličnost u razredu i zbog učenja i zbog ozbiljnosti a ja sam dodala i zbog odabira Saše (op. Dzindic) za muža. Onda smo se sjetili kako smo za petnaest godina završili u vašem stanu i kako nam je uvijek lijepo kad smo zajedno bez obzira na protekle dogadjaje i protekle godine. Poslije Kastela smo se razdvojili u tri grupe i otišli na tri groblja položiti cvijeće umrlim drugovima i profesorima.

U 15 sati smo se razišli kućama a u 18 našli na staroj autobuskoj stanici i krenuli za Kozaru. Put je opet prošao u šalama i smijehu sječajući se eskurzije. Najviše se pamtile neke Zezine (op. Cerimagic Azemira, sada u Svedskoj) izjave i valjda joj je i nadimak bio adekvatan njenom duhu. Smještaj je bio u motelu "Bjele vode" koji je na prekrasnom mjestu, predivno adaptiran, usred šume. Vrijeme je bilo idealno, cvijeće i zelenilo na sve strane. Smjestili smo se po sobama, otišli na jednu dobru šetnju i oko 20 sati započeli dernek uz zaista dva nevjerovatna momka. Sviraju sintesajzer i jedan gitaru, drugi harmoniku. Pjesme su sve bile iz našeg vremena, plesalo se do iznemoglosti. Jovanka nije prestajala i onda sam ja rekla da je džaba upisivala školu. Trebala je ostati u svom mjestu i maksimalno raditi sve ono što najbolje zna a zdravlje i kondicija su joj nevjerovatne. Mene su stalno dizali za ples i ja sam im na kraju rekla da obzirom da su svi mladji od mene jednu godinu, a godina u našim godinama i te kako mnogo znaći, "da su odlućili da me etnički očiste." Bilo je zezanja i na račun protekli ružnih dogadjaja ali i to je jedan od načina da se mora živjeti dalje…

To bi otprilike bilo to, a atmosfera će vam biti dočarana putem tih videa koje će te dobiti. Ja sam otišla na spavanje oko 04 jer zaista nisam više mogla izdržati a morala sam taj dan i putovati za Sarajevo. Probudila sam se oko 08, sišla u salu i zatekla sve u istom raspoloženju, jer mnogi nisu ni spavali. Kemo Bečić mi je izgledao najsvježiji. Onda je slijedio doručak: domaći kajmak i pura, domaći omač i kajmak, kajgane uštipci i sve i dalje uz istu muziku. U 12.00 su nas muzičari ispratili do autobusa i onda svi u komi do Banja Luke. Jedva sam dogurala do kuće a neki su nastavili i otišli u kafanu.

Najsimpatičniji je bio Šuki, koji je po izlasku iz autobusa rekao : E moj Šuki što ti je bilo fino bilo je sad opet "hajd Šuki ovo, hajd Šuki ono, daj deda ovo, daj deda ono i ode život"

To je otprilike to a kad dodjete mislim da mi ovo dugo neće izići iz sječanja pa ćemo nastaviti sa pričom.


Uz ovaj lijep Saimin opis stigle su i fotografije. Ima ih 40-tak pa sam ih podijelio u dva albuma. Za one koje bi one mogle zanimati evo linkova:

Album 1

Album 2

Labels: , ,

0 Comments:

Post a Comment

<< Home