SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Wednesday, November 26, 2008

Back to YU - Sarajevo

Sarajevo. Glavni grad drzave koja je jucer proslavila rodjendan a koja to jedva jeste. Jedan od tri mjesta bivse Juge za koja su amerikanci culi: Medjugorje, Dubrovnik i Sarajevo. Prvo, po gospi, drugo, jer je svjetska turisticka atrakcija, i trece, po zimskoj olimpijadi 84-te i stradanju za vrijeme ovog zadnjeg rata.

Kako je put za Banjaluku od Ljubljane isao preko mora i Mostara, pao je plan da se svrati u Sarajevo. Razloga je bilo vise. Htio sam da obidjem Bascarsiju jer mi nekako nije ostala u sjecanju iz moje jedine dvije posjete Sarajevu prije rata. Prva je bila jos tamo davne 67-me kada smo se mi, VIS Usamljeni, takmicili na republickoj gitarijadi i od grada se ne sjecam ama bas nicega. Drugi put je to bilo negdje tamo pocetkom 80-tih, kada sam ucestvovao na nekom seminaru. Tada sam prvi i jedini put posjetio poznato turisticko odrediste grada na Miljacki ali je malo toga ostalo u sjecanju. A ona kratka stajanja na putu za more ne racunam.

Razlog vise je bila sansa da se sretnemo sa Minom i Ekom Kusmic koji su negdje u isto vrijeme stigli iz Norveske. Grah nam je tako pao pa se sada vidjamo svagdje ali ne u rodnom gradu. U citav projekt se ‘upetljala’ i skolska kolegica Saima koja nam je prilikom susreta u okolini Sibenika ponudila na raspolaganje svoj stan u Sarajevu tako da su se sve kockice slozile.

U Sarajevo smo stigli poslije podne i, zacudo, pronasli Saiminu zgradu lakse nego sto smo se nadali. Zgrada poznata pod nazivom Loris, u neposrednoj blizini Zeljinog stadiona i zgrada odmah do nje su nas podsjetile na razaranja koje je ovaj grad prezivljavao tokom poznate opsade, kada su ‘junacine’ s okolnih brda zasipale grad iz svih vrsta oruzja koje im je ‘nasa’ JNA stavila na raspolaganje. Uvijek kada se sjetim tih dogadjaja uhvati me neka muka jer se 13 godina nakon sto je nepravedni mir nametnum voljom velikih sila sada istina izvrce a zlocini umanjuju. Ne bi me iznenadilo kada bi se pojavila optuznica protiv gradjana Sarajeva koji su se branili od monstruma sa okolnih brda jer se neke druge vrlo cudne optuzbe ovih dana najavljuju. A svi vrlo dobro znamo sta se u Sarajevu i na okolnim brdima dogadjalo a vidio je to i cijeli svijet. Mnogi su to opisali mnogo bolje nego sto bih ja to mogao. Evo jednog isjecka sa jedne web stranice gdje je u ova dva paragrafa receno mnogo toga:

Ratovalo se oduvijek, a ratuje se nažalost i danas. Ali rat u Sarajevu, po svojoj specifičnosti, bio je naprosto nevjerojatan. Sarajevo nije bilo ratište, Sarajevo je bilo streljana! Sam grad bio je okružen i ograđen topovskom ogradom. Ležao je u dolini kao neka lijepa uspomena, koju se svakodnevno uništava. Sarajevo nisu razarali vojnici, jer oni tako ne ratuju. Sarajevo su uništavali zločinci, neljudi. U Sarajevo se nekad - napokon kao i sada - dolazilo među ljude, da se proživi nešto lijepo, prodívani i ponese kući, u bilo koji dio svijeta, kao drag životni doživljaj.

Za višegodišnjeg okruženja Sarajeva razvio se jedan drukčiji dolazak, neprimjeran čovjeku: ne u Sarajevo, nego nad Sarajevom, da ga se gađa iz svih oruđa i oružja. Nije to bilo gruvanje rukovođeno vojničkom logikom, sa smislom, bilo je to naprosto surovo razaranje i ubijanje radi razaranja i ubijanja. Nije se uvijek gađalo, iako je bilo svakodnevnih snajperskih pucnjeva, nego se pucalo iz mržnje i s namjerom da svaki metak pogodi neki cilj - čovjeka, kuću, drvo, minaret ili zvonik. Pucalo se iz objesti, s veseljem koje u takvim trenucima doživljavaju i proživljavaju samo oni koji su lišeni svake ljudske vrline.

Kako nam Saima rece, njena zgrada je bila na samoj liniji razdrvajanja a meni je gotovo nemoguce zamisliti kako je to sve izgledalo. Bilo kako bilo, napravio sam par snimaka zgrada koje i dan danas sluze kao spomenik onoga sto se desavalo pocetkom devedesetih.

Kao sto rekoh, zgradu nadjosmo lakse nego sto smo mislili, a uz pomoc suvremene tehnologije (mobilni telefon), sretosmo se sa Saiminom komsinicom Macom koja nas prvo ugosti u svom stanu a onda nas odvede do ‘naseg’. Od Mace smo dobili i upustva gdje da parkiramo kada podjemo na Bascarsiju ali savjet nismo poslusali. Mozda bi prosli bolje da smo poslusali Macu. Ovako, ostaje nam samo da nagadjamo.

Na putu prema Bascarsiji zagledao sam zgrade nebi li (kako se ovo pise, pojma nemam!!!) prepoznao tragove razaranja. Mnogo je toga uradjeno od godina rata i grad izgleda kao da se nista nije dogadjalo. Samo tu i tamo se mogu primijetiti njegove posljedice. To me je obradovalo jer moja zadnja sjecanja su bila uzasna: spaljene zgrade, fasade izbusene hiljadama metaka, zgarista na sve strane. Slikao sam, po obicaju: pravoslavna crkva, blista, katolicka katedrala, takodjer. Ne sjecam se slika ovih objekata iz rata ali koliko mi je poznato, obe su ostale citave. Nisu ih srusile same sarajlije kao sto su to muslimani ‘ucinili’ sa banjaluckim djamijama! A ko je srusio crkvu na Petricevcu vjerojatno se ne zna! A u Banjaluci rata nije bilo…

Bascarsija je blistala u svom sjaju. Predpostavljam da je vecina objekata obnovljena jer sve mi je izgledalo veoma ocuvano. Setali smo od ducana do ducana, navratili do dvorista Begove dzamije, svratili do vijecnice - Narodne i Univerzitetske biblioteke (koja jos uvijek nije dosla na red za obnovu), svratili u Morica Han (sjecate se one sevdalinke?). Kamera je radila, biljezila detalje. Setaca je bilo sve vise i vise. S zalaskom sunca je postalo malo hladnije pa smo se obradovali kada su se Mina i Eko pojavili. Bilo je vrijeme za veceru pa je tako nasa posjeta Bascarsiji bila zavrsena. Uputili smo se preko Miljacke ka restoranu Sarajevske pivare a iz kratke posjete Bascarsiji je ostalo slika za nekoliko albuma pa ih evo pogledajte.


Labels: ,

18 Comments:

Anonymous Anonymous said...

Cao Co
Upravo sam procitala Maci tvoj tekst i odslusale pjesmu. "Dje je nadje"!!!!!!Prvi put sam je cula. Maca poslije kratke stanke kaze"Bolje pise nego ovi neki po nasim novinama.Da znam na taj tvoj hepek raditi i ja bi mu pisala".Kod gospodje od 80 god.izazvao se velike emocije.
Ja polako postajem pesimista. Nisam bila. Opisao si odlicno sve o Sarajevu.Rat je bio i prosao.Bilo je uzasnih stvari ali sreca ljudskog roda je sto se ru,zne stvari brze zaboravljaju a lijepe puno duze pamte.Uvijek se potrudimo da ih i obiljezi, pripremajuci se sa nabavkama aparature koja to dokumentuje, pa se uvijek moze podsjetiti. Ruzne stvari uvijek dolaze iznenada.Nepripremljeno.
Ja ne znam kako bi ovu sad sitaciju okarakterisala.
Narod glasa za one koji nista ne pomjeraju s mrtve tacke.U manjem blentitetu Dodik "srbuje" i cini uslugu onima koji su u ratu profitirali.Olaksava onima koji su vas protjerali, da se ne vracate i da se ne moraju sretati s vama.Njima je dobro dok su Bosanci pravoslavne vjeroispovjesti siromasni i posteni bespomocni.Ali opet daju glas za njih.
U vecem blentitetu Stranka za BiH i SDA u zestokom sukobu.Nismo vise pametni i ne znamo ko sta hoce.Kao da pomazu nekome da nema Bosne ili po mom misljenju, zakljucujem da Bosanci islamske vjeroispovjesti ne znaju upravljati imetkom pa ni drzavom.
Primjer moje porodice po ocu.Od nekadasnjeg imanja nije ostalo puno.Ili se odradjuju "aferimi" od onih koji su ucestvovali u podjeli Bosne prije rata i ratom, pa kad nije uspjelo pokusavaju sad "mirom". Bosanci katolicke vjeroispovjesti najvise cute, jer bi podjelom njihovi politicari dobili ono sto stalno traze a to je treci entitet.A oni koji za njih glasaju vjerovatno isto zele.
Da medjunarodna zajednica hoce da se ovo stanje rijesi mogla bi preko noci.
Juce su mladi protestvovali i traze da se prilikom popisa uvede nacionalnost Bosanac.Postaju uporni u tome.Dolaze im mladi iz cijelog svijeta i odusevljavaju se zivotom, zemljom i ljudima.Treba ih podrzati.Ja moradoh opet izreci ono sto mislim, pa kako ti rece "kud puklo da puklo"
Neko pametan rece neki dan "Apoliticnost naroda daje veliki prostor huljama."
Pozdrav Saima

Wednesday, 26 November, 2008  
Blogger co said...

Draga Saima.

Evo polako se ovaj blog svodi na razmisljanja dvoje-troje ljudi sto svakako nije dobro. Zakljucujem da nesto nije u redu ali ne znam gdje. Da li je greska na mojoj strani pa se stalno vracam na dogadjaje koji su nam odredili sudbine ili zivim u nekom svijetu gdje je svima sve potaman a samo meni (uz jos dvoje-troje, gdje ubrajam tebe) nesto ne stima. Ako je suditi po reakcijama, pisati o proslosti ne treba. Sta je bilo, bilo je. Ko je ‘lapio’, ‘lapio je’ (neletih na slican naslov, cini mi se na e-novinama). Ili se u stvari radi o necemu sto mi postaje evidentno ali u sto ne bih zelio da vjerujem.

Naime, za ove gotovo tri godine od kako piskaram na ovim stranicama, primijetio sam da najvise komentara dolazi od onih koji su u mijesanim brakovima. Kada kazem komentara, onda mislim na one koji doticu skakljive teme. One tipa “pozdrava raji”, ne brojim u tu grupu (iako ni tih nema bas previse). Ako si imala priliku citati blog od pocetka, mogla si primijetiti da svako vuce na svoju (nacionalnu) stranu: vise ili manje. Ako se dirne u ‘moje’, e to nije u redu, za to imam opravdanje. Ili cu jednostavno ‘odlicno ocutati” (znas ono, “al’ si ono dobro ocutao”!), ili cu, sto je mozda jos jednostavnije, zaboraviti da sam nekada znao svratiti na ove stranice jer dolazim u priliku da se nerviram a to mi u ovim godinama ne treba.

E tu, cini mi se, lezi problem Bosne. Malo je onih kojima je stvarno stalo do one Bosne kakva je nekada bila (ili smo mi naivno vjerovali da je takva), a puno vise onih koji vuku na svoju stranu. Zato je situacija takva kakva je, zato niti jedna progresivna stranka nema nikakve sanse.

Nama koji smo daleko od Bosne (a nismo se svrstali u nacionalne torove) bi bilo bolje da na nju zaboravimo, a vama koji ste tamo a ne vidite nikakvog izlaza iz sadasnje situacije neka je bog ili alah na pomoci, ako u njega vjerujete. Oni koji ga nisu prihvatili ovih zadnjih 15-tak godina nemaju ni tu sansu.

Co

Wednesday, 26 November, 2008  
Anonymous Canak said...

Co,
u zadnje vrijeme rijetko "ulazim" u tvoj blog. Ovog puta naletih na "vrucu" temu, pa ne odolih da se ne javim. Tvoj komentar da se na ovakve teme svojim misljenjem, uglavnom javljaju ljudi iz mjesovitih brakova, ponuka me da se javim.
Evo i ja sam jedan od tih, u dugovjecnom mjesovitom braku. Biljana mi je, na moju srecu, zensko, ja na njenu srecu, musko. Ovo zadnje, istina, sve manje i rjedje, ali jos uvijek guramo u svijetlu buducnost kao mjesoviti brak.
Izvini, ne odolih...
Pozdrav pucanstvu i urednistvu,
Canak

Wednesday, 26 November, 2008  
Blogger co said...

Canak.

Lijepo je da si se javio. Eto vidis da tu ima nesto, da nisam bas puno promasio, kad te je ponukalo da se javis.

Pozdrav - Co

Wednesday, 26 November, 2008  
Anonymous Made said...

Pozdrav,
prije neki dan gledah film imenom Kung Fu-Panda i zakaci se za jednu konstataciju koju Kornjaca rece:
Yesterday is history, tomorrow is a mystery, but today is a gift. That is why it is called the present.
Mozda je to razlog nezainteresovanosti gledateljstva pucanstva, raje i ostalih.
A sto se tiche mjesovitih brakova i meni je drago kao i mom kumu da sam u mjesovitom (musko-zenskom)braku. Nisam za detaljisanje o dnevnom, nedeljnom, mjesecnom ili godisnjem ucescu muskosti u toj mjesovitosti. ;)

Thursday, 27 November, 2008  
Anonymous Emira said...

Skrecem s teme, zbog ovih diskusija o mjesovitom braku. Meni se cini da su i oni u nemjesovitom (musko-musko, zensko-zensko) jednako sretni kao i mi u mjesovitim. Nije njihova krivica sto ih ostatak svijeta iliti mi obicni smrtnici ne razumijemo.
Opet skretanje s teme. Evo me u kuhinji vec dva sata. Mala kuhinja, ne bas najbolja domacica i Thanksgiving na bosanski nacin.Unuk ocekuje curku a ja spremam pitu.
Pozdrav svima, Emira

Thursday, 27 November, 2008  
Blogger co said...

Evo da i ja dodam koju, praznik je, ne radi se, pa s vremena na vrijeme 'zraknem' sta ima na blogu. K'o eto, interesiram se.

Evo, zahvaljuci nekim diskusijama saznadoh da sam ja zapravo dvostruko u mjesovitom braku. A sve do jucer sam mislio drugacije. Ipak ima koristi od diskusija, covjek svasta nauci.

A sto se tice Thanksgiving-a, i kod nas ce biti slavlje, ali ono pravo americko, uz tuku. Jedino sto ce raja biti od onih koji promijenise dresove: nekad su bili Bosanci a sada su Amerikanci. Napravit cu par slika pa ako mi drustvo dazvoli da slike objavim (nisam siguran zbog mojih 'jeretickih' stavova), bit ce nesto i na blogu. A mozda me i moja kolegica Emira iznenadi s 'izvjestajem' iz Kentakija. Za druge nisam siguran a bilo bi lijepo da vidimo kako je to bilo sirom Amerike i Kanade jer nas ima na sve strane. Evo neka ovo bude neka vrsta poziva za sve pa da vidimo kakav ce biti odziv!

Thursday, 27 November, 2008  
Anonymous Made said...

Kad Emira spomenu m-m vezu sjetih se vica koji zavrsava sa : Brena je Brena al dvaput je dvaput. Ali ipak mislim sljedece da je Bog(beskonacna inteligencija)(definitivno odbijam Darwinovu teoriju da sam nastao od majmuna, radije cu biti potomak ameba) htio drugacije stvorio bi Adama i Stevu a ne Adama i Evu.
Happy Thanksgiving (ili kako se vec pise)

Thursday, 27 November, 2008  
Anonymous Anonymous said...

"Yesterday is history, tomorrow is a mystery, but today is a gift. That is why it is called the present".
Konstatacija je tacna, ali se postavlja pitanje, sta uraditi sa tim (giftom/presentom) poklonom? Da li ga samo otpakovati i ostaviti za ukras, ili ga nekako iskombinovati sa istorijom i misterijom???
Sto se tice mjesovitih brakova, ja sam kao prvo dijete iz mjesovitog braka, pa je time bilo i predodredjeno da ce i moj brak biti mjesovit ma kakvu kombinaciju napravili, a moja djeca su treca generacija mjesovitih. Mogu samo reci da sam presretna slusati ih sa koliko tolerancije i otvorenosti diskutuju o politici, rasnim i seksualnim predrasudama...
Sto se pak tice Adama i Eve, moram naglasiti da nisam religiozna, ali isto tako da nemam apsolutno nikakvo pravo da osudjujem druge za njihov nacin/stil zivota.Za mene licno oni koji sami sebe svrstavaju u "spasene" duse i vjeruju u Boga i pokazuju i dokazuju svoju netrpeljivost prema onima koji ne zive po njihovim normama, su nista drugo nego HIPOKRITI. Zar i sama Biblija/Kuran/Tora ne kaze da nije na nama da sudimo, svako ima svoji sudnji dan i sam odgovara za svoje postupke??? Jos jedna stvar koja me zanima je , kako svi uvijek kazu da Bog nije stvorio Adama i Steva, ali niko ne kaze da nije stvorio npr. Andjelu i Evu? Da li to znaci da je ta kombinacija odobrena,mislim, posto kazu da je to san svakog muskarca, a i Bog je muskog roda.
Pozdrav svima,
Djulijana

Thursday, 27 November, 2008  
Anonymous Made said...

To nije nikakva konstatacija, to je smisao zivota. Poklon je sto danas disemo, sto stvaramo, razmisljamo. Jadni su oni koji su ustali iz kreveta samo zato sto u toku noci nisu umrli u istom.
Religija je pripadati grupi ljudi koji razmisljaju na isti nacin ponasaju se u skladu toga i zive u skladu toga (vrlo skraceno i pojednostavljeno objasnjenje religije). Prema tome religija nije vezana samo za crkvu, dzamiju ili sinagogu, i komunisti pripadaju jednoj religija ma kako to cudno zvucalo za nase balkanske usi.
A da samo "mjesoviti" pripadaju grupi tolerantnih, otvorenih i pozitivnih je svrstavanje drugih u neke torove ili ti izrazavanje netolerantnosti, zatvorenosti, kratko receno hipokrizija.
A zasto Adam i Stevo a ne Andjela i Eva je zbog rime i niceg drugog, ili kako se pricha u onom vicu o lovcu koji gazi preko potoka a voda mu do koljena. pa na kraju kaze kad dodje plima bice i rima. Hajd' uzivajte a ja odoh dalje da uzivam u poklonjenom danu ;).

Friday, 28 November, 2008  
Blogger co said...

Posto sam zakuvao ovu diskusiju cini mi se da moram ponoviti neke stvari koje ponavljam od kada sam krenuo ovaj blog a neki ih ili ne razumiju ili namjerno izvrcu. Uz to da nampomenem da nisam neko ko je puno toga procitao (nazalost), filozofija mi nije jaka strana i da svoje zakljucke donosim na osnovu posmatranja ljudi i dogadjanja oko sebe u ovih 60-tak godina zivota sto bas i nije malo. Dakle, kada sam napisao da mi se cini da se u slucaju 'skakljivih' tema javljaju vecinom oni koji su u ili iz mjesovitih brakova, to se moze veoma lako vidjeti na ovim stranicama. To nikako ne znaci da oni pripadaju nekoj ekskluzivnoj grupi ljudi vec je to samo jedna konstatacija i nista vise. To bi vam bilo (kao poredjenje) kao kada ovdje za vrijeme izbora donose predvidjanja ko ce pobijediti na osnovu razno-raznih anketa, dakle, cista matematika (ili statistika). A kao suprotan primjer bih mogao navesti neke koji za sebe tvrde da su sirokih pogleda i da im pripadnost naciji ili religiji nije bitna a svojim rekacijama (ili 'transformacijom' u ovim post-ratnim vremenima) su pokazali da to bas nije sasvim tako (i za to imam primjera sa ovih istih stranica a i sire).

A konstatacija da se religija koristi za vlastitu korist i da to kod nekih nije izraz stvarnog stanja duha, i to je vidljivo svima koji to hoce vidjeti. Dokaza ima na hiljade i da nije tako vecina nas koji sada posjecujemo stranice slicne ovim ne bismo se imali o cemu sporiti (dakle, opet licno iskustvo a ne zakljucak izveden iz knjiga). Oni pravi, iskreni vjernici ne mijenjaju dresove zavisno od dnevnih dogadjaja i takve izuzetno cijenim. Takvi se nisu mijenjali i najmanje su krivi za zlo koje nas je snaslo. I svakodnevnim problemima prilaze na jedan sasvim drugaciji nacin od onih koji religiju koriste u dveno-politicke svrhe. I u to sam se imao prilike uvjeriti i jos uvijek imam.

A sto se tice komunista, tu se slazem sa Madom da je i komunizam jedna vrste religije. I tu su mnogi postajali 'religiozni' jer je to bilo od licne koristi. E takvi su vrlo opasni jer ce se sutra ponovo preobraziti samo ako to bude od neke koristi. Za mene je vrlo tesko napraviti razliku izmedju jednih i drugih (dnevno-politickih vjernika i komunista) jer su posljedice njihovih ponasanja jednako katastrofalne. Mislim da sam se uspio dovoljno jasno izraziti s ono malo rijeci s kojim raspolazem.

A sada odoh da pripremim slike sa druzenja od sinoc kao dokaz da nije sve politika ono cime se bavim. Znam se ponekad i ja razveseliti s rajom. Ima toga na ovim stranicama (opet cista konstatacija potkrepljena dokazima).

Friday, 28 November, 2008  
Anonymous Anonymous said...

Cao,
samo da dodam svoje misljenje o mjesanim brakovima. Na svijetu se svi dijele na nekakve "pripadnosti" vjerske, nacionalne, po boji koze, ravne ili kose oci i t.d.... Niko ne spominje najbrojniju "naciju", a to su ljudi nastali upravo iz takvih mjesanih brakova (mislim na sve pripadnosti). U zilama tih ljudi tece u svakom slucaju mijesana krv i tesko se mogu opredjeliti za nekakvu "pripadnost". Niko ih ne priznaje, a sigurno su na tom svijetu najbrojnija nacija (mijesana nacija).
Pozdrav svima iz dezele
Mirjana

Friday, 28 November, 2008  
Anonymous Canak said...

E kume moj, Made. Zasmijao si me do suza, sto i nije preporucljivo na poslu. Ono sa rimom, Stevom i Evom ti je bas dobro. Ti meni postao pravi filozof, k'o sto sam ti i sam. Sve sto si rekao o radovanju svakom novom danu, je filozofija koju sam i ja naucio i prihvatio ovdje. Ranije to nisam shvatao. Drago mi je da tu ferceramo na istim frekvencijama.
Religija, odnos teista i ateista su teme koje me zaokupljaju zadnjih godina. Iz onoga sto si rekao, vidim da i tu isto ferceramo. Ponosan sam sto mi je kum pametan, k'o sto sam i sam. Za one koji vole ovu temu, evo PDF file dobre knjige," Godsdebris". Lako se cita.
Co, opusti se! Uzivaj u danasnjem danu. Zezaj se s nama.
Emira, u pravu si opet!
Made, mi se trebamo sastati sto prije, izmedju ostalog, i da ne gnjavimo ostali svijet nasim mjesanim brakovima, amebama, Evama i Stevama.
Pozdrav,
P.S. Co, ne mogu ovdje kopirati file. Poslacu ti ga postom (preporuceno).

Friday, 28 November, 2008  
Blogger co said...

Evo me nazad u kucu pa 'odradih' komentare. Za Canka, knjigu sam dobio zakacenu za email, ne trebas je slati postom. Vjerojatno cu je staviti na blog (mislim na link) pa ko zeli nek izvoli. Jedini je problem sto je na engleskom pa bi moglo biti problema sa onima kojima engleski nije 'maternji'.

Friday, 28 November, 2008  
Anonymous Saima said...

Dragi Milane.
Poslije mog prvog komentara o tvom tekstu za "Back to YU - Sarajevo" pozeljeh da ti odmah odgovorim. Htjela sam reci da nema veze sto se samo par ljudi javlja. A onda rakoh sebi "sacekaj". Mozda smo dosadili ljudima a mozda ce neko i potvrditi tvoje dileme i upitati te "GDJE SE GASIS".

Danas mom iznenadjenju i radosti nema kraja. Nikad vise komentara koji su svaki na svoj nacin super i odrazavaju pravi duh tolerantnih i razmisljajucih ljudi. Zato odlucih da malo opisem svoja razmisljanje o vlastitom osjecaju pojma srece, mjesanim brakovima i religiji.

Kad sam rekla ocu da cu se udati i da je momak kojeg sam odobrala Dalmatinac trazila sam njegovo misljenje. Odgovor nikad necu zaboraviti. "Udaj se za Kineza ako hoces, ti ces s njim zivjeti ne ja."

Danas poslije 38 godina sretnog braka neke moje kolegice znaju dati komentar "ti si se rodila sretna". Moj odgovor je godinama isti: "sretna sam sto sam imala oca koji mi je dao slobodu izbora." Danas se stalno vracam u mladost i sjecam velikog broja mojih kolegica i kolega koji su prekidali velike ljubavi i zenili se i udavali "reda radi". Tako su postojali i oni nesretni brakovi, nesretna djeca, jer nije bilo osnovnog zacina za prevazilazenje svih problema u braku - ljubavi.
Danas Milane kao i ti imam sve uslove da me bas briga za sve. Imam uspjesnu djecu, krov nad glavom, penzije dovoljne za lijep i ugodan zivot. Svoju sam zaradila u BH Telekomu a Vice svoju kao glavni inzinjer hrvatske brigade "Kralj Tvrtko " u Sarajevu i pukovnik Armije BIH, jer je ta brigada bila u sastavu Armije.

Ali meni je stalno zao sto svi posteni ljudi ne mogu biti sretni, a hulje i ratni profiteri uzivaju na njihov racun. I onda razmisljane o religiji.

Sa majcine strane pripadam porodici Demirovic iz Gornjeg Sehera. Kuca moje majke je i danas najveca tamo.Obzirom da smo ja i Braco Skopljak blizak rod, kad sam bila na saucescu njegovim sestrama poslije smrti njihove majke, njegova starija sestra mi je rekla da nam je neki pra-pra-pra ... djed bio prvi imam djamije Ferhadije. Moj daidja-ujak Nedjib Demirovic iz bogate kuce je 1936 god. nestao i nakon 4 god se vratio iz Rusije kao clan Kominterne.To smo sve saznavali poslije rata. Neko ga je prijavio 43 pa su ga ustase premlatile. Umro je nakon 10 god od tumora na mozgu. Bio j skolvan. Imao je trgovacku akademiju. I drugi daidja Munib takodje. O njegovoj porodici ne bih za sada.

Oceva familija je takodje bila u vjerskim vodama. Djed po ocu se skolovao u Carigradu. Moj otac je znao pricati kako ja njegov djed savjetovao sirotinju da im je mejtef dosta a za svoju je birao svjetske skole. Moj otac je u vlastitoj kuci gledao hipokriziju i nas odgajao kao ateiste. Amidja-stric Vesid Veka Husedjinovic je otisao u partizane. Otac od 1943 clan SKJ. Nisu morali. Poslije rata otac je radio u Sudu (gdje je danas Vodovod i Tropiko"), a amidja u Birou za zaposljavanje. Ni jedan ni drugi nisu napredovali u karijeri, nisu uzimali drzavne stanove kad su isli u penziju jer su imali kucu. Draza im je bila rakija i tefericenje od icega. (Moj raniji utisak da Bosanci islamske vjeroispovjesti ne znaju voditi drzavu). Stric je "odrapio" 4 mjeseca na Golom otoku. Bio je vrhunski pjevac. Pjevao je u pozoristu i KUD "Vaso Pelagic". Za vrijeme Informbiroa pijan pjevao u "Lepinoj birtiji" "Kaljinku". Prijavio ga komsija. Nista od ovog nisu morali. Zivjeli u svojoj kuci u centru grada, nikad ni gladni ni bosi. Za nasu kucu sad neki tajkuni iz BGD daju milion maraka. Ja sad razmisljam. PRVO vjerski sluzbenici namirili svoje pra-pra-pra- unuke. DRUGO politicari na vlasti iza II svjetskog rata svoje, A DANAS I JEDNI I DRUGI.
Njegos davno receče "Blago onom ko zivi od naroda".
Koliko su izgradili bogomolja za ovih 15 godina, trebace im "nafatati" 10 milona ljudi da to mogu odrzavati. Zato danas ne mozes se roditi ni umrijeti bez njihovih dazbina.
Komunisti su uzimali clanarinu i zaposljavali hiljade ljudi u CK-aima. Mnogi od tih nepismeni sa sela odskolovase sebe i svoju djecu. Mnogi od njih su danas i cetnici i ustase i balije.
Ovi danas samo grabe sebi i svojima.
Pa ti sad vidi ko je tu lud. A mozda to tako i treba.

Milane kad si me pred rata vidio ispred Skupstine u Sarajevu to su bile prve demonstracije. Pozvao prof.Zdravko Grebo preko nezavisnog radija. Bilo jedva stotinjak ljudi. Medju njima i ja. Nije mi trebalo. Imala sam i tada sve rijeseno. To su valjda i geni. Ostao ljudima snimak u sjecanju. Ovo sve sto nam se desilo je apoliticnost.

Sad vise ne mozemo ostati samo ti i ja, jer vidi koliko se finog svijeta javilo. Ako i ostane samo nas par, ostat ce negdje zapisano, da nam nije svedno sto je velik broj ljudi nesretan jer dozvoljava da se s njim manipulise.

Saima

Friday, 28 November, 2008  
Anonymous Made said...

E moj kume ja sam ti pravi amater (pochetnik, sa naglaskom na PO)poredeci sa mojom boljom polovinom u toj oblasti, ali eto svremena na vrijeme izleti i iz mene koja pametna.
Co, nas su pogresno ucili svrstavajuci vjeru (faith) i religiju u isti kos. Vjernik je onaj koji vjeruje u Boga, Stvaraoca, Svemogucu inteliginciju, Dobro ili kako hoces i takav nikad ne mjenja dres, to jednostavno jesi ili nisi. Kad obuces dres onda postajes religiozni vjernik i pocinjes se ponasati u skladu sa propisima, statutima religije.

Saturday, 29 November, 2008  
Anonymous Canak said...

Lijepa Saimina prica me podstace da se sjetim svoje porodice I porijekla.
Evo ovako vam je to bilo sa mnom.
Moj pra-pra – pra djeda , Slaven sa podna Karpata, pozvan na sastanak Mjesne Zajednice Slavena IV. Jedna jedina tacka dnevnog reda:”Otici ili ostati”. Horde Avara, pljackasa, ubica I siledzija se prosto vise nisu mogle trpiti. A posto su Slaveni bili jedno cestito I miroljubivo pleme, jednoglasno odluce: “Idemo!”. Nakon sastanka Mjesne zajednice IV, pogledom uperenim u daljinu, na sastanku slavenske porodice Canak, moj pra-, pra- pra- djeda saopsti odluku svima”” Idemo!” Sta je to znacilo za dalju sudbinu svakog od clanova te iste porodice, kao I njihovih potomaka, pa sve do mene, shvatio sam kada sam I sam trebao rijesiti istu dilemu, stoljecima kasnije.
Elem, odluka donesena, ali kako, kojim putem, kojim prevozom, sta ponijeti, kako sa starima, mladima, stvarima, imovinom, a sve bilo jedan kroz jedan… Pitanja I dilemma hiljadu. Svi Slaveni odluce da idu na zapad, sjeverno, preko Karpata. Samo cestito pleme Canak, koje nikada , pa ni tada nije bilo kao ostali, odluci da krene juznom stranom: Mala Azija, pa Dardaneli, pa gazi tako preko Grcke…Da skratim , stigose do danasnje Like u tada slobodnoj I nezavisnoj drzavi Hrvatskoj. Nije to islo sve tako glatko kako izgleda iz moje kratke price. Usput, neki zastase, neki ostase, neki bogami nikad ne stigose. A I trajalo je. Stizali su slijedecih stotinu godina. Oni koji zaostase u Maloj Aziji, jer zbog problema sa plivanjem nisu smjeli preko Dardanela, na mjestu nekadasnje Troje, osnovase svoje naselje, koje preraste u grad, danasnji turski grad Canak Kale, pa kasnije u provinciju. Od tada vise nema Troje, samo Canakkale. Ko ne vjeruje u moju pricu , neka provjeri. Evo linka I dokaza: http://images.google.ca/images?hl=en&q=canakkale&um=1&ie=UTF-8&sa=X&oi=image_result_group&resnum=4&ct=title.
A u gradu skoro sve “Canak” brand. Hoteli Canak, truristicke agencije Canak, marketi Canak, bordeli Canak… Sve jedan kroz jedan…
Mozda bi I meni bilo bolje da sam, kada sam odlucivao otici ili ostati, odlucio da sa svojima krenem na istok umjesto na zapad u hladnu Kanadu. Ali takvi smo mi cestiti potomci, jos cestitijih Slavena; nema nazad, uvijek I samo na zapad! Zapad nam je sudbina I od toga se ni ne treba braniti.
Hajde ostajte mi zdravo I zivo.
Mozda jednom I nastavim.
Canak

Saturday, 29 November, 2008  
Anonymous Emira said...

Opet skretanje s teme,jedinica iz pismenog zagarantovana. Kako ni jedinice nisu vise sto su nekad bile...evo mene opet.
Slusam i gledam na TV emisiju kakve uprilice ovih dana pred Bozic kad se skupljaju donacije . Stare pjesme i stari pjevaci. Pjesme moje mladosti, sezdesete i sedamdesete. Svaka pjesma budi neko lijepo sjecanje. Neko proljece, neko slusanje, neku kisu, neki snijeg, neko ljeto. A najvise na nadu svih mladih onog vremena u ljepsu buducnost za sljedece generacije - 'Peace and Love' za sve. Za sve ljude u svijetu.

Zao mi sto je sve poslo nekim drugim pravcem, zao mi sto je danas u svijetu vise bolesnih, vise gladnih, vise nepravde i da je puno manje nade u bolji i pravedniji svijet.

Usput se sjetih i stihova iz jedne pjesme iz devedesetih

'Danas je dan, Dan Republike
I stara kaze
Jesi l' normalan Dragane
Zatvaraj prozore, ne radi grijanje ..............'

Na danasnji dan je bio Dan Republike. Nekad bilo....sad se samo spominjalo...Nismo ni znali koliko nam je bilo lijepo. Ostadoh YU nostalgicar. Ostadoh i sanjar da ce cijeli svijet jednom ipak biti bolji, sretniji i pravedniji.

Saturday, 29 November, 2008  

Post a Comment

<< Home