SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Monday, May 18, 2009

Sjecanje na Brist

Enisin prilog o Gradcu i Abu-ov komentar me podsjeti na Brist i dogodovstine s jednog ljetovanja jos tamo pocetkom sedamdesetih. Sjetih se da imam i nekoliko fotografija iz tog doba pa sve to uoblicih u ovaj prilog koji se uklapa u one koje sam svrstao u grupu sjecanja, i to ona lijepa.

Bila su to ona vremena kada se na more islo s rajom i kada nije trebalo mnogo, niti se gledalo na bilo kakav luksuz: dovoljno je bilo imati nesto malo para za put, nekakav sator i pravac more. Jedne godine se tako skupila mala ekipa, nas petorica, a plan je bio da se zaputimo u Basko Polje jer je 'stari' naseg kolege Savke (Pedija) bio vojno lice pa smo tako bili u prilici (privilegije) da razapnemo sator u tamosnjem kampu u poznatom vojnom odmaralistu. Savka je, usput, od starog zbavio nekakav vojnicki sator, pa su svi elementi za ostvarivanje plana bili tu: volja, mladost, malo para, a i ‘kuca’ nad glavom.

Prije polaska se okupismo kod mene na Predgradju na ‘kondicione pripreme’, a onda zeljeznicka stanica Banja Luka – Predgradje i pravac Sarajevo. Od Sarajeva se putovalo cirom, cini mi se sve do Ploca. Iz Ploca uhvatismo bus do Baskog polja gdje zakampirasmo u kampu vojnog hotela Alen. Prema prvobitnom planu trebalo smo ostati u Baskom polju ali ne bi tako: jednog dana nakon povratka s plaze zatekosmo nas sator otvoren, stvari pokradene pa odlusicmo da se zaputimo pravac Brista gdje je Savka (Pedi) imao nekakvu rodbinu. Kako su meni lopovi ukrali farmerke (mora da su nekom pasale jer su druge ostale), jedine hlace koje sam imao, do Brista sam stigao u kupacim gacama (srecom, neko nas je odvezao autom jer bez hlaca ne bih mogao u atobus). Vise se ne sjecam kako sam svojima javio da mi posalju hlace da se mogu vratiti kuci ali znam da sam par dana bio ogranicen u kretanju: nisam mogao ici nigdje osim na plazu (a sada vidim da se tada moglo prezivjeti i bez hlaca).

Sator smo razapeli imedju dvije omanje smokve u povrtnjaku neke Savkine rodjake. Bilo je to na kraju mjestasca na onu stranu prema Gradcu, odmah iznad puteljka uz more. Po danu se kupalo, hranili smo se kako smo znali i umjeli (ponekad bi jeli u restoranu odmaralista Elektricnog preduzeca a cesto bi se ‘rucavalo’ u satoru: dovoljno je bilo malo kruha, pasteta, mesni dorucak, pokoji paradajz, napolitanke ili cajni kolutici).

Bilo je to onih godina kada sam jos pjevao na igrankama a kako sam pomalo svirao gitaru (dovoljno da se mogu sam pratiti), i ona se nasla tu kao obavezan rekvizit svakog putovanja. Sjecam se kako bi uvece posjedali na zidic ispred lokalne crkve (koja je bila na maloj uzvisini), gdje se sviralo i pjevalo do kasno u noc. Bilo je tu dosta banjalucke raje jer su mnogi od njih ljetovali u odmaralistu vec pomenutog Elektricnog preduzeca. Koje sam pjesme tada pjevao ne mogu se sjetiti osim ove koju mozete cuti ako su vam zvucnici ukljuceni.

Povratak u Banjaluku mi je ostao u magli ali predpostavljam da smo opet izabrali Ploce kao pocetnu stanicu. Sa ovog ljetovanja je ostalo i nekoliko slika (cudno je da lopovi nisu ukrali bratov foto-aparat) koje me sada podsjecaju na ta lijepa vremena. Danas bi ovakvo ljetovanje bilo nezamislivo, cak i za sadasnju mladu generaciju koja se navikla na standard koji je za nas u ta doba bio nezamisliv. A nam tada nista nije nedostajalo.

Labels:

4 Comments:

Anonymous Anonymous said...

Zdravo Co,
Odlican prilog, dobra djacko-studentska vremena, sjecanje na sviju sa slika jer su svi i moji prijatelji, posebno na pokojnog Mihu, da pomenem jos pokojnog Boru Bekera koji nedostaje. Hvala na ovim slikama
Pozdrav svima Sejo V.

Monday, 18 May, 2009  
Anonymous Anonymous said...

Dragi Co kako blog citam od 16 maja (kad sam otisla), onda i komentare saljem tako izuzev ovih trenutno najaktuelnijih.
Frisko sam dosla "odozdo" jer obicno kad pricam kazem "nase more" a onda se nadju slusaoci koji odmah pitaju :"cije more"?
Tvoj zavrsetak priloga u kojem kazes da bi danas takvo ljetovanje bilo nezamislivo je potpuno tacan.Ne samo zbog "nasih" koji su i bez hlaca mogli ljetovati, zahvaljujuci stelama nasih oceva i dobrom srcu tadasnjih rodica.
Danas se taj film ne moze vise gledati ni od "njihovih".
Moras ponjeti puno para i za malo dana, moze ti se desitida se vratis bez gaca.
Moj jezik ne moze mirovati kad im kazem da su sve izgradili od nas Bosanaca i Srbijanaca.Dnevno nas je bilo po milion na cjeloj obali i da smo samo trosili po jedan dinar to je bilo milon dinara.A trosili smo, trosili.Malo smo trazili.Bilo je dovoljno u sobi stari ormar i krevet i nama super.Za klopu smo uvijek imali ideja.Drustvo je bilo najvaznije.Jos nisam imala vecu raspravu po ovoj temi.Stariji odsute a mladji nemaju pojma.Pozdrav bosanskim nostalgicarima za morem, u nadi da ce ovaj moj tekst doci kao tableta protiv nje.Nista vise nije isto.
Saima

Thursday, 16 July, 2009  
Anonymous Mirza Fazlic said...

Od srca vam hvala na slikama, vracaju me nazad u daleku, mnogo bezbrizniju, proslost.
Mirza Fazlic

Saturday, 17 October, 2009  
Blogger co said...

Dragi Mirza, bas mi je drago da si se javio. Culi smo se jos tamo jako davno telefonom i od tada nemam nikakvih vijesti od tebe. Ne znam da li si jos u USA ili si se vratio nazad!

Puno pozdrava tebi i tvojoj familiji.

Co

Saturday, 17 October, 2009  

Post a Comment

<< Home