Raja iz OS Petar Kocic
Od kako nas je Abu BLoger vratio u pedesete i sezdesete, malo, malo, stigne mi pokoji fotos iz tog vremena. Tako evo i danas imam jednu interesantnu fotografiju iz sezdesete: Bozana Klaser mi je poslala ovu sliku petog razreda osnovne skole “Petar Kocic” koja se nalazila odmah do kina Kozare. Uz sliku sam dobio i sva imena sto me je posebno iznenadilo jer ja se imena nekih od svojih skolskih kolega iz tog doba ne mogu sjetiti. Likovi su tu, sjecam se i nekih dogodovstina, ali neka imena su jednostavno izblijedila. Bozana je bila pametnija pa je sva imena zapisala.Dakle, evo dole ispod potpunog spiska svih djaka ovog razreda a bilo bi interesantno vidjeti da li ce se neko od njih javiti. Mozda jos poneko prati ovaj blog. Proslo je mnogo vremena od kako je ova slika napravljena, desilo se jos mnogo vise toga sto niko od nas nije mogao ocekivati pa se pitam: gdje su ova sretna lica sa slike, kakve su im sudbine, kako su prosli kroz ovaj ratni period, koliko ih je moralo napustiti grad tokom devedesetih... Za jednu osobu to vec znamo. Radi se o djevojcici iz drugog reda, onoj na desnoj strani. Ona je stigla u Australiju o kojoj vjerojatno nikad nije ni sanjala.
A sada evo imena onako kako ih je Bozana zabiljezila:
1. red: Nevenka Babic, Mira i Cica Bunic, Milka Danilovic, Veronika Dejanovic, Marija Rosini, Vesna Jaksic, Ivancica Trska, Ljiljana Stojkovic i Milka Danilovic.
2. red: Slobodan Uzelac, Natasa Zrenjanin, Jadranka Krstanovic, Fatima Hatipovic, Fatima Abdihodzic, Vlado Mirkovic, Nada Matavulj I Bozana Malinovic (Klaser).
3. red: uciteljica Nada Milovanovic, Cedo Runic, Ferual Hadziabdic, Dragan Donjak, Milan Vracar, Branislav Latinovic, Nermin Zeljkovic i Branko Kolcic.
4. red: Dragan Puzic, Milenko Savic, Aco Mudrinic, Branislav Predragovic, Branko Morait i Sead Kaliman.
2. red: Slobodan Uzelac, Natasa Zrenjanin, Jadranka Krstanovic, Fatima Hatipovic, Fatima Abdihodzic, Vlado Mirkovic, Nada Matavulj I Bozana Malinovic (Klaser).
3. red: uciteljica Nada Milovanovic, Cedo Runic, Ferual Hadziabdic, Dragan Donjak, Milan Vracar, Branislav Latinovic, Nermin Zeljkovic i Branko Kolcic.
4. red: Dragan Puzic, Milenko Savic, Aco Mudrinic, Branislav Predragovic, Branko Morait i Sead Kaliman.
posted by co | 6:01 AM
17 Comments:
Draga gosp. Bozana.
Jesmo li mi banjalucani (fetivima se ispricavam ako me ne smatraju svojom) zacoprani (zacarani) kad u nekim momentima nas vise misli na iste stvari. Evo ja vec danima trazim fotografiju razreda moga muza iz iste skole, cini mi se cak i iz iste godine. Nisam je nasla, u protivnom bih je poslala Abu-u za Neboderce.
Isto mi se desi i sa Niskanom. Ja 10.5. poslah Cou prilog koji ce vjervatno biti na blogu 20.5. a sutradan se pojavi Niskanin prilog o B. Nikolicu. Co se sigurno smjeskao.
Ima neka tajna veza... Mozda ja kao nova na blogu ne bih trebala donositi takve zakljucke, ali ne moramo ni sve preozbiljno shvatati.
Mala skola M. Visnjic me muci jos od Neboderaca. Znam gdje je bila stara (Marticeva ul.) i nova (Borik), ali malu nigdje ne mogu smjestiti.
Lijepi pozdrav - Nada Š. D.
Aco Mudrinic je bio drzavni prvak u streljastvu (kad je streljana bila u Batinom Prolazu).
Dragan Donjak je bio sampion u sporom vozenju bicikla. Tako se to tada zvalo (trebalo je preci sto metara na biciklu sto sporije a da ti noge ne dodirnu zemlju).
Jadranka je ista ona iz Neboderaca i tamo je na slici nekoliko godina kasnije. Petar Kocic skola je ukinuta i poslije je postala Mala Mirko Visnjic skola, gdje su bili prva cetiri razreda.
Pozdrav Abu
Draga gospodjo Nado,
Nakon Neboderaca i ja intenzivno prebirem po sjecanjima........
Bruno i ja se takodjer ne mozemo sjetiti male skole M.Visnjic.I mi znamo ono sto i vi.Znamo da je jedno vrijeme bio vrtic u zgradi bivse P.Kocic.
I dalje,vise nicega se ne sjecam sto je u vezi s tom lokacijom.
Do sljedeceg javljanja puno pozdrava,
Bozana
Bozana, odusevljava me da se mozete sjetiti svih imena sa slike. Ja imam dosta slika iz osnovne skole;od 1-4 razreda sam isla u "Mladen Stojanovic" (stara skola, otprilike preko puta bivse Uciteljske skole, kasnije se nesto drugo tu otvorilo, 5-ti razred sam isla u "Milan Radman" u Rosuljama a onda od 6-8 u "Braca Pavlic". Nekih imena sa svih tih slika se i mogu sjetiti ali nema sanse da se sjetim svih.
Puno pozdrava od Karmen
Gospdin drzavni prvak u streljastvu je svoje sposobnosti pokazao i u domovinskom ratu kao ex-snajper.
Pozdrav, nezamjerite ja sam Raja
Prilog i prva cetiri komentara su iz jednog vremena, a komentar gosp. Raje je iz drugug vremena.
Smatram da je i to potrebno.
Pozdrav Nada Š. D.
Prva stvar ujutro (od nedavno) mi je ukljuciti kompjuter, napraviti kavu, uzeti cigarete i u Brunovu ”kancelariju” na blog. I jutros, dobih compliment za memoriju(hvala lijepo), ali i zalosno saznanje u vezi mog skolskog druga.
Moja sjecanja na djetinjstvo u tom periodu o kojem smo pricali u zadnje vrijeme jesu ziva, ali nemojte me pitati s kim sam isla u 6. razred u “Brace Pavlic”i 7 i 8 razred u “Mladen Stojanovic”. Sjecam se mnogih, ali ne svih.
Vracam se 49 godina unazad. Sjecam se mog druga kao da ga sada vidim. Dobro dijete, stidljiv, pomalo nesiguran. Ne, nije on bio od onih koji su pravili nered ili bili nasilni.
I danas saznajem da je i on isao putem zla. Ne mogu shvatiti. I nikad necu shvatiti zasto. Gdje su korjeni zla kojem se neki ljudi prepustaju? Da li u njihovoj nesigurnosti i strahu? U potrebi da se dokazu, pa bilo to i na najgori nacin?
Iako mi se cini da ga nakon osnovne skole nikad vise nisam srela, sjecam ga se i vrlo mi je zao.
Pozdrav iz kisnog Brisbane-a
Bozana
Osjecam potrebu da se javim jer osjecaam da ce se stvar zakomplicirati zbog komentara poslatog od gosp. Raje (? - moram prizanti da ne znam o kome se radi). Drzim se pravila da komentare objavljujem (osim jednog nedavno kada mi se osoba koja je poslala komentar nije ponovo javila kako bih provjerio tacnost navoda). O Aci Mudrinicu ne znam nista tako da o njegovoj ulozi prilikom ovog zadnje rata ne mogu govoriti. O onima koje poznajem pricam i uvijek cu pricati. Nadam se da gosp. Raja (?) stoji iza onoga sto je rekao jer svako iznosenje eventualnih neistina ne vodi nicemu. Pretrazio sam Internet i nasao par interesantnih informacija o izvjesnom Aci Mudrinicu ali ni to mi ne pomaze da dileme razrijesim. Ako bude potrebno, javit cu se ponovo.
Co
Interesantno, kako me svaka slika podsjeca na ljude i dogadjaje o kojima zelim da pricam. Nekako je taj osjecaj jaci od mene i neda mi da stamen…
Stepenice na ulazu u Petar Kocic skolu, zgradu gradjenu jos za vrijeme Austrougarske, zute i izlizane, nikako ih nisam volio. Desno od Bozane je prozor zbornice koji pamtim. To se desilo jednog popodneva za vrijeme velikog odmora, dok sam igrao klikera sa drugovima u skolskom dvoristu. Neko od starije djece, mozda cak i neko sa slike, je zgrabio par klikera i poceo da bjezi prema ulazu u skolu. Za njim je poletio kamen. Nije ga pogodio, odbio se od stepenice i pogodio prozor zbornice. Staklo je ciknulo, ja poceo da bjezim a stotinjak djece se dalo u potjeru. Trcali su zamnom niz Aleju, nisu imali sanse da me stignu. Zaustavio sam se negdje kod mljekare, dugo poslije nakon sto su i naj uporniji odustali. Skola je trazila da se plati: Dupli prozor, bokal, cetiri case i naocale nastavnice fiskulture. Moj otac je platio prozor a ja se jos uvijek sjecam batina.
Pozdrav Abu
Dragi Abu.
Danas bi se Tvoj tata dobro razmislio prije no sto bi Te istukao, jer bi ga Ti mogao prijaviti. U ona vremena su to bile normalne odgojne metode, a prvo dijete je najvise stradavalo, jer ono je trebalo biti uzor, ponos roditelja, primjer svima. Ja sam ih se nadobijala, a mama je bila ta koja me riktala. Sve te batine su bile po mjerilima onog vremena zasluzene, a najvise su bile rezultat moje prkosne naravi. Kad se sad sjetim toga, vise mi je smjesno to stalno sukobljavanje sa strogim pravilima moje mame, a batine nisu ostavile bas nikakvog traga na moju psihu.
Ipak dva slucaja se dobro sjecam. Drugi razred osnovne skole, pocetak skolske godine. Uciteljica Vida, visoka, korpulentna zena, kose boje ljesnika i najljepsih plavih ociju na svijetu (puno poslije sam srela jedne jos ljepse muske), stroga k'o vrag. Tko je koga vise volio ne znam, ali obozavale smo se. Stalno me iznosila kao primjer; te uredno pocesljana, te cista odjeca, uglancane cipele, odrezani nokti, pa pristojno pozdravljam starije (dobar dan, zdraaavo drugaaaricee uc'teljiiiceee, ljubim ruke teta Kulijeer...) i jos k tomu odlicna ucenica. Skolski sat bi pocinjao pregledom usiju, vrata i ruku. Ako uciteljica nije bila zadovoljna, doticni bi dobio lenjirom po dlanovima. Najcesce zrtve su bili decki, no jedno jutro ukazase se moji prsti crni od oraha. Sve sam pokusala prije nastave, prala sapunom, strugala prste kamenom, bez rezultata. Uciteljica u soku, ali neumoljivo mi pogledom naredjuje da ispruzim dlanove. Ja poslusam, ona zamahne lenjirom, a ja povucem dlanove. Tek je onda nastao sok u cijelom razredu. Svi su ocekivali njenu reakciju, a ona je zbunjena otisla za stol i nakon minute se ponovo digla i trazila zadace na pregled.
Nekoliko dana poslije je srela moju mamu i izjadala joj se, nikako joj nije islo u glavu da je njoj njena Nada izmaknula dlanove. Bogme su uslijedile batine i to zestoke. Poslije ih je bilo jos, nisam bila bas fina i ugladjena kako se cinilo.
Medjutim jedne druge batine urezale su mi se daleko dublje u pamcenje, a nisam ih ja dobila. Moja prijateljica i ja (isle smo tad u cetvrti razred) "odosmo u jabuke". Em su bile tudje, em su bile zelene. Netko nas je vidio i javio roditeljima. Ja sam tad prosla samo s jezikovom juhom jer je tata bio kod kuce, a on nije dao da se djeca tuku. Jadna Goga je nadrljala. Otac ju je tako pretukao remenom da je dva dana lezala ukrevetu, a mama joj je stavljala hladne ologe da spadnu otoci. Kad god se sjetim toga osjetim krivnju, jer ja sam bila inicijator te avanture.
....a zelene jabuke....i danas ih obozavam, a svojoj djeci sam branila da ih jedu.
Pozdrav Nada Š.D.
Za Nadu
Gogin otac je sigurno bio vojno lice...!?
Pozdrav Abu
Za Abua.
Ma neeee, bio je strojobravar, a za nas djecu strah i trepet. Ostao mi je u sjecanju i po tome sto bi prije odlaska na zahod svojim curicama naredio da procitane novine isjeku na kvadratice, otprilike 15x15cm, fino, onako nasitno zguzvaju, ponovo izravnaju, sloze i predaju mu. Tada su se guze jos brisale novinskim papirom.
Pozdrav Nada Š. D
Ja sam Branko Morait, iz 4 tog reda. Sa ove slike se dobro sje'am Jadranke Krstanovi, Ljilje Sojakovis. Predragovica, Late i Puze. Puza je poginuo u saobracajnoh nesreci. Ljilja je dr u Trapistima. Ja sam prof. na pravnom fakultetu. Ovo za Acu Mudrinica sad prvi put cujem. Kole je u Zagrebu. Sa zeljkovic Nermijem sam u stalnoj vezi. Sa Cedom sam se vidjao i on je u Banjaluci. Drago mije da sam vido svu raju. Ferki smo u sali dobacivali, Ferko globus vozi autobus! Ko se sjeca onog zutog sira i kacamaka koji se pusi iz kazana kuvarica! Vozdra raja!
Zak said.
Veoma sam iznenadjen konstatacijom izvjesnog g-dina Raje da je Aco Mudrinic bio snajperista.To je cista laz i insinuacija jer smo ja i Aco i brat mu Dragan komsije.Aco uopste nije bio angazovan kao borac VRS izvrdavao je ne znam na koji nacin.Ovo je prava istina i ruzno je da se pisu neistine ili poluinformacije.
Nije tacna Rajina informacija da je Aco Mudrinic bio snajperista covjek uopste nije ucestvivao aktivno niti bio angazovan.
29.07.10
Ovo sto je Ivo/Zak spomenuo, tj. Raja gore zapoceo oko Ace, moram malo da nadopunim:
U ono doba 1991 (a i poslije za one koji su ostali) je bilo normalno da se moras odazvati pozivu u rezervu!
Tako su zvali kako pjesadince, tako i one za vezu, ili one koji su bili u streljackim drustvima...
Sistem je tako radio.
Morao si, a ako nisi zelio...otvoren put.
Neko je dobio i batina ili suzavac pred noge prije izlaska, svacega je bilo.
Mnogi su bili sretni jer su bili bolesni.
1995 su zvali i dijabeticare u rezervu, bez obzira na ratno ili nacionalno opredjeljenje. Cak su zvali u rezervu i one sa jednom nogom pa cak i one koji nikad nisu sluzili vojsku, doslo i takvo vrijeme, a i zenama nije bilo lako ...a i direktore su, naravno, zvali da idu na ratiste najmanje na 15 dana.
sjecam se jednog predvecerja, ne znam koje godine, vjerovatno 1992, i covjeka sa biciklom i dvoje male djece, jedno na rami, a jedno na onom pack sicu...rece mi 'moram ici, necu da budem snajperista, lutka na koncu...'
a samo smo se pozdravili i on mi otvorio dusu!
Takav je bio sistem i moralo se.
To ne znaci da su svi ti ljudi lossi ljudi?
Jesu li?
To su samo razmisljanja, a moguce je i da netko o meni ili vama misli da smo losse postupili u nekom momentu!
Ili da smo ucinili nessto, a nismo?
pozdrav,
Kristina
Obradovalo me javljanje Branka Moraita,jer to znaći da ipak netko u B.L.čita šta mi izbjeglice pišemo.Njegovo ime mi je ostalo u sjećanju samo ne mogu da se sjetim da li je išao s nekim od Bahtijarevića u školu ili ga pamtim po tati.U svakom slućaju drago mi je da se javio.Pozdrav Niskana
Post a Comment
<< Home