Listajuci blog

Zeljno ocekujuci priloge iz Saint Louis-a od Tebe G. i O.-og i Emire, a spremna da vec, na nevidjeno, Emiri udjelim packu, listam blog s namjerom upoznavanja sa blogerima. Potraja to, no nije mi zao potrosenog vremena. Da je kamera bila ukljucena i snimala samo grimase na mom licu brisuci stanke bilo bi dovoljno za prilog, a tek ton.... svasta bi se culo. I pas mater, i zadovoljan osmijeh, i snishodljivo hm, i uzvik iznenadjenja.... Miro jel ovo tvoja Nena?...jest, zalost kad procitam o nekoj smrti bez obzira znala ljude ili ne, radosno uzvikujuci bravo kad procitam o uspjesima mladih, a bogme i starih, isto to bravo za putopise, kulturu, sjecanja.... Kad ugledam one najmanje, kao npr. male brisbane-ce osmijeh mi se razvuce od uha do uha.

No krenucu nekim redom i prvo nesto reci o uvezenim stranicama.

1. Odbijen poziv na poslanicko preseljenje... do poda naklon gospodinu Malesevicu, moj i Mirin. Isto vazi i za gosp. Slobodana Vidovica koji je u par navrata spomenut na ovom blogu.

2. Banjalukan... Za svih ovih 17godina puno puta sam plakala zbog prijevara, zbog nemoci, zbog us.... familije, zbog, zbog... nikad zbog Banje Luke. Citajuci Banjalukana kao da sam bila pod visokim naponom, kad podje korzo na Vrbasu izdrzavam nekako, no kad se ukaza Nidzara suze provalise kao da je pukla brana. (Inace nisam placljiva osoba). Prilog 100% potpisujem.

3. Prilog o Seselju me prvo naljuti, onda sam se nasmijala kako se G i O dao upecati, ali sam na kraju bila zadovoljna kad procitah kometar gosp. Natase.

A sad o izvornim prilozima ili autorima priloga:

4. Putopisi, izleti... To mi je uvijek zanimljivo i kad je meni potpuno nepoznat kraj ili kad se radi o necemu poznatom, jer uvijek ima dopuna. Gosp. Natasa je prava majstorica.

5. Mario .... prilog o Branescima... pozeljeh biti tamo i to bas u miholjsko ljeto. Vidim ljubitelj vina i gljiva, pa sto rece Emira "gdje me nadje"... Kod nas je to oboje strasno skupo, neopravdano. Uz vino mora ici dobro drustvo, dobra klopa, dobra mjuza.... e onda je pitko. Kod mene se to svelo na casu nekog vrhunskog (zlatan plavac ili teran) uz nedeljni rucak. Kad je votka (viborova 3xd iskljucivo) u pitanju, mogu i sama, zapravo volim sama, ali mora biti noc, casa kristalna, nebrusena, malo lomljenog leda, kriska limuna, slusalice na usima i ne dirajte me.... Mario, reagiram samo zato sto je meni Ruza (uvijek izgovaram sa kratkim "u" kao mostarci ) bio najljepsi hotel, a Ugljen najdrazi BH arhitekt, a Ti ih razdvoji.

6. Grof..... Tele Zorava.... znala sam da dobro pricas, al' da tako dbro pises..!!!!!
Tvoje osvrte na arhitekturu i urbanizam gutam i s Mirom uvijek komentiram. Mozemo i mi nekompetentni, takav Ti je po'so. Molim Te nastavi.

7. Eko, Saima, Karmen, Amir, Emira, Canak, Caja (izgleda da je shvatio da daje bolji "slagvort" na ovom blogu nego na svom, pa odustao... uh sto sam se uzdadakala...). Ne nabrajam dalje, svi ste moji ,a nadam se i ja vasa. Ne mogu uostalom ni popamtiti sva imena odjednom, tek je prvo citanje.

8. Sjecanja... Moji australci... malo vise moji, e tu sam se ugnjezdila i toplo mi. Pusa Andreju, Melanie i Stephanie.

9. Komentari.... Po meni su slag na tortu. Ponekad se navijacki postavljam, kao npr. Natasa versus Baja. Madin komentar na Koncert kod Pere, 21.11.'06. 100 % potpisujem.

10. G. i O. stalno zvoca, a to daje poseban sarm ovom blogu. Imam utisak da bi nas ponekad najradije istukao, onako ocinski, kao zlocestu djecu. Bez sale, Co radis zbilja izvanredan posao. Zavidim Ti na ustranosti i zahvaljujem na trudu. Ipak Te moram malo špotati. Tu i tamo nam prigovaras sto vise ne pisemo o znas cemu. Kao bojimo se da cemo nekog povrijediti. Ma nema te rijeci, tog djela kojim bih ja njih mogla povrijediti onako kako su oni povrijedili mene, moga muza, moju djecu, moju mamu, moga tatu, obitelj postovanog gospodina Sandalj Vukasina, neke koji su ostali i sve vas. Ne zaboravljam i ne oprastam, a oni neka se i dalje raspituju kakve su mi namjere. Dolje postoji Vrbas, Kastel, sestra, gosp. Vera Djukic, par skolskih prijatelja, naglasavam par... ,jedna prijateljica... to nije B.L.

Banja Luka ste vi, vasi zivoti, rodjena, umiranja, obljetnice, izleti, tragedije, diplome, vjencanja. Vi me zanimate i ako vas vecinu ne poznajem, veselim se vasim uspjesima, zalostim se kad su vijesti lose.

I da zavrsim; da prilozi, da komentari, ali meni ponekad i samo jedna davno zaboravljena rijec, kao npr. streka (cini mi se da ju je upotijebila Marijeva supruga) ucini da mi bude toplo oko srca. Spomenuse Peru (jedva skuzih tko je Pero) i ja se sjetih kako smo prolazeci pored Petrova spomenika pitali: "Petre ko je budala?", a on bi onako ozbiljan upirao prstom u nas.

Jos jedno pitanje za blogericu Nenu Kekerovic: Je li Boba koju si spomenula u svom davnom prilogu (28.11.'07), ona ista Boba, niska, crna, poslije zivjela na Starcevici i imala puno djece? Molim Te javi se na blog.

Napokon kraj. Sad kad sam vas malo bolje upoznala, jos vise vas volim.

Nada Š. D.