SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Saturday, June 27, 2009

Migracija

Pitat ce mene neki dan Frau Simone o Zoravi (blogerima, poznata), pohvalivsi se kako je onomad kada je njemacki premijer Fischer brojao jezeve pregazene na Njemackim putevima u akciji o „hajvanima“ i ona u Bosnu poslala sepet zvona, klepetala kako bi se Zorava mogla upratiti ako kojim slucajem ugazi u minsko polje. Da uvazenoj Njemici kazem, da sam humanitarnu klepetalo-akciju ostavio po strani zabrinut genocidnom situacijom u Srebrenici tih dana, bilo bi iluzorno. Da u tim minskim poljima postoji bukader mina njemackog porijekla pa da krava sa njemackim klepetalom nece u domace polje i to bi bilo suvisno. Ali znajuci mene, kao ubjedjenog Patarena reci cu ja Simoni da smo mi bosanski Patareni manihejskog ucenja, dobro i zlo, a da smo onomad kada se Vukcic proglasio Hercogom kao hercegovacki Patareni preuzeli dosta od Dalaj-lame i Tibeta, pa da ce nam od tada i hajvan biti u rangu hinsana. A to je na Zapadu, veliko. I odredjuje stepen civiliziranosti drustva. A onda cu ti ja reci Frau Simoni da je Zorava iz Banjaluke migrirala u Bosanski Petrovac, da je migracija usljedila izricito zbog socnije trave u Petrovackom polju a i zbog teleta koje je na putu i interesa da buduci bak ima drzavljanstvo Federcije, obzirom de je Zorava prije Sporazuma pasla po Kaurskom mejtefu i Sibiru pa po osnovu toga obezbjedila drzavljanstvo Republike Srbske. Tko je otac buduceg teleta nezna ni tetka Semka objasnjavajuci da je to normalno znajuci da se na Ovim prostorima kroz Historiju ne zna ko je koga, da izvines, poklapao. Iliri, Kelte. Sloveni, Ilire. Slovene narodi Azijskog sklopa... pa nije ni iznenadjenje kad onomad meni Njemacka drzava nudise njemacke papire a ja cu njima reci da nema potrebe obzirom da mi je ur-ur Oma grofica von Baden... a da kao prognanik imam pravo na hipotezu...
(Dace oni meni malo iza, stalne papire kao umjetniku.)
Da je odluka o migraciji Zorave u Petrovacko polje i moj prijedlog jasno je iz tekstu ispod gdje sam boraveci kao civilni Pripadnik UN, ostao ocaran krajolikom i jednostavnoscu ljudi tog dijela Bosne pa i zabacio i po koji zapis....

...nejmamo mi vas viska !

Jako oglasavanje horoza, tu negdje blizu opomenu me da je vrijeme ustajanja. Moj dzepni kalkulator nije se ni oglasio, a i saat sa cadijum baterijama kao da je prespao. Ne budeci prijatne domacine lagano se izvlacim iz tople postelje, otvaram prozor a ostar Petrovacki zrak puni mi pluca. U Biscinama nema vode, nestala je sinoc. Oprao sam se sinoc na vrijeme. Povelik kamen na Petrovackoj cesti odbio mi je auspuh, pa sam kasnio. Dobro je da nije gore. Jos ima po koja zaostala mina. Svuda. A proslo je petnaest godina. O minama u novinama djeca odgovaraju preko kviz kupona. Bosna je ovo. Onako iz plasticne posude pokusavam oprati zube. Obrijati se. Nije to to, ali zilet skida nekako. Muti se sa Ostrelja. Ovdje kazu da sa te strane uvijek ide crno. Na stanici sam za pola sata. Pred vratima Masine radnje ceka me prelijepo crno-bijelo scene i mota mi se oko nogu. Primjetio sam da mi se ono najvise raduje. Lagano koracam brdu, idem kraj sehidskog groblja, cudno mi kao da ezan kasni. Ali u Bosni sam. Nista nije cudno. Na stanici je vec guzva. Lica nova, ali strana. Nisu ni prijateljska. Pozdravlja me Salih. Ostali odahnuse. I ja. Nosim crtaci blok i cuvam, da ga ne ostetim. Ali guzve nema. Niko ne zuri. Valjda ih naucio rat da budu saburli. Ili me pustaju onako poslije Salihovog pozdrava. Sa zvucnika cujem zenski krestav glas. Jedanaest-osminki. Novokomponovana. U tekstu spominje Allaha. Stadoh na praznu konzervu Laskog piva, odmah tu do sjedista. Salih ce do mene. Prica mi o Cehi. Kaze Cehinje daju i kad ne trazis. Ovdje ima Gradiscanki. Samo su Gradiscanci zajebani. Slusam i gledam raklamu vise soferove glave. Martini. Pa opet Martini. Stara majka u jemeniji iza mog sjedista pusi. Vidim Marlboro. Pretpostavljam gdje su joj unuci. Dim nikome ne smeta. Cudno, ni meni. Prestao sam prije petnaest godina. Kada je bilo najgore. Nisam poslije Cesterfilda nikako mogao pristati na Hercegovinu bez filtera. I tako do danas. Autobus staje, a stanica nije, i cujem kako sofer govori zgodnoj plavusi povelikih sisa i nadigle usne koja sjedi pored njega:
-Ovdje smo im ucerali...
Plavusa se stidi majke u jemeniji, a neko iza dobacuje:
-Nije, ucerali. Nategli, prijatelju. Da nas pustise Amerikanci dalje, vozio bi ti sad Banjaluci.
Sa zvucnika zenski glas pjeva. Od jacine ne razumijem o cemu, samo ponekad cujem da spominje Peti korpus.Ima ih koji pjevaju. Ja nisam. Ne znam rijeci. Petnaest godina ucini svoje. ”Skorpioni” su mi u uhu. A i da hocu sve oko mene se desava tako brzo. Vijesti sa radija govore o godisnjici pogibije ledi Di. Majka u jemeniji uci Fatihu. Kaze, lijepoj narodnoj princezi Dijani. Prirasla joj za srce kao da joj je rodjena. Nagledala se majka zlodjela za onog rata. Ovaj genocidni, bas nije valjao, objasnjava starica.
I da sanja, mnoge. I pored toga Fatiha i Dijani. Ali ja sam u Bosni. To je tako. Preko Bihackog mosta zuri djevojka pokrivena od glave do pete. Odmah iza nje lijepa „gara“ u minicu golog pupka a panker sa irokez-frizurom, pozdravlja me.
Neljubazna napasno nasminkana crnka na blagajni pokvari mi raspolozenje. Covjek na jednoj staki u polu-uniformi bez ruke mi govori:
- Umjetnik, pusti zmiju. Nejmamo mi vas viska. Bujrum svakome...
Iz zvucnika kraj Une u lijepo uredjenoj basti tamo od Hamde Tigra cujem zvuke bluesa. B.B.King. Sigurniji sam i govorim sebi:
- Jebes, zemlju u kojoj se ne mjesa blues sa sevdalinkom. A i u kojoj Ezan i Zvona nekad ne zakasne...
Sa vrata skidam moju identifikacionu kartu UN-a, sa rukava plavu naljepnicu UNDP-a uz cvrstu odluku da se bar sada borim za Bosnu, protiv bjelosvjetskih lopova pod znakom UN.

Grof
(...u jednom trenutku su u Bihacu i u Krajini bile aktivne 72 Organizacije iz Svijeta. Od njih toliko samo je Njemacki THV-k i dijelom Caritas radio potrebno i konkretno u tom momentu. Ostali su vecinom bili experiment u smislu, “bla-bla-bla “ ali su na sebe trosili 70% poslanih sredstava. Radi estetskog dozivljaja napisanog nisam opisao moj susret sa seficom UNDP-a g. Pezini iz Sarajavea ali u kratko da citaoca upoznam, da sam jedan od rijetkih koji je Ujedinjene Nacije poslao u tri pizde materinena, na Carsiji pojeo dobar “pajsl” i vratio se na Rajnu, tuzan, znajuci da UN u Dodiku, Brankovicu i Bakiru imaju izvrsne kalfe.... cesto se sjetim covjeka bez ruke sa stakom iz Bihaca pa napisem ponesto i za sebe i za njega.... uzscorluk, Ban Ki-munu, Bakiru... Bosicu i Bevandi... )

Labels:

13 Comments:

Anonymous Nada said...

Dragi Grofe.

Zao mi sto ja ne znam o ruznim stvarima pisati na lijep nacin. Kod mene to direkt u glavu... Kazu Bog je najpravednije podijelio pamet, svi su zadovoljni svojom. Svi osim mene.

Komentiracu sad vec zvijezdu Zoravu dogadjajem iz ' 91.

U uredu sam vec dobrano iza radnog vremena, kad nazva moj prijatelj Slaven i kaze rado bi me vidio. Kako sam se upravo spremala kuci dogovorismo se da ce me sacekati na ulazu, pa cemo pjesice prema grozdovima na Starcevici, mozemo se siti napricati. Prije no sto nastavim ovu pricu napominjem da je moj prijtelj Slaven i puno prije rata cesto isticao svoju etnicku pripadnost sto sam ja smatrala malom ekscentricnoscu, pisao cirilicom... pa pisma su bila ravnopravna, ponekad se ponasao prema pripadnicima Dezele bahato, a njihov reciprocitet kritizirao. Prijatelji su zato da im gledate kroz prste.

Dakle, krenu prica o poslu, o armaturi, ja kao i obicno psujem cijene, psujem arhitekte, psujem potres (kakav posao radim nije ni cudo sto ne znam pisati), a moj prijatelj k'o grom iz vedra neba: "Jel' bogati imas li i trun arijevske (citaj kako treba, ja ne mogu napisati, toliko mi je danas grozno to pitanje) krvi? "Ni trun" odgovorih sa svjesnom zlobom na glupo pitanje. Vjeruj mi Grofe da mi je u tom momentu glavom proslo sve ovo sto Ti pises o Bosni, mijesanju, tajnama... Moje decidno "ne" bilo je upereno direkt u njegovo srce. "E steta" uzdahnu moj prijatelj i pozva me na pice u Skorpion kraj koga smo upravo prolazili. Odbih, valjda prvi i jedini put takvu ponudu, jer ne mogu se masiti pica ako mi je oko srca hladno, a bilo je mada mi tad jos do mozga nije dolazila sva grozota tog pitanja.

Moj prijatelj sutradan ode na zapadno slavonsko ratiste kao dobrovoljac.

Poslije, u Zagrebu znala sam se saliti na racun moje, muzevljeve i "arijevske" krvi svoje djece pritom spominjuci Banju Luku, Ljubiju, Gospic, Slunj, Dalmatinsku Zagoru, Trebinje,
Hrasno, Kresevo, Osijek, Vukovar, Poljsku, Madjarsku, Francusku, Cesku...

Zavrsicu osvrtom na "onaj" Tvoj komentar. Ma vidis Ti kako se ove nase cure blogerske prave. K'o da nisu bile cure. Fiskulturni trikoi su bili omiljeni trik, a cuj nije bilo kontracepcije.

Ocekivala sam malo sale na tu temu.

A da vidimo nesto od Tvojih slikarskih radova na blogu?
Zaim mi pjeva "Kradem ti se u veceri", a prije toga su bile cetiri verzije "Ave Maria", slijedi Diana Washington.... mozes zamisliti mix na mom cd-u.

Pozdrav Nada Š. D.

P.S. Ime Slaven je izmisljeno, ali kako je moj prijatelj na moju ponekad upucenu bodljicu znao odgovorati "Pa ja sam slaven", sto mu je davalo dodatnu pravovjernost, odlucih ga prekrstiti.

Sunday, 28 June, 2009  
Blogger co said...

Napisati nesto na ovaj Grofov prilog, ili ne, pitanje je sad? Ako nista ne napisem, osjecam da cu propustiti nesto sto moram reci, a napisati, znaci, pokvariti ono sto je napisano. Ali, moram nesto napisati, pa makar pokvario.

Ne znam Grofe gdje cuvas ove bisere i kakve su ti namjere. Vjerujem da imas puno toga stavljenog na papir, sto bi moralo ugledati svjetlost dana. Jer, posjeca me tvoje pisanje na Kusturicu iz onih najboljih dana kada sam ga cijenio, kada je na platno prenosio nase sudbine kao niko prije njega, prije nego sto je dusu prodao djavolu. Svi mi pokusavamo da zapisemo jedno vrijeme, da ostane onima poslije nas, ali malo je onih koji to mogu uraditi onako kako to ti radis. Zbog toga mi je izuzetno drago kada se javis na ovaj blog jer mu tvoji prilozi ‘dizu cijenu’.

A ovo i slikama je nesto novo za mene, a vjerujem i za mnoge druge koji navracaju na ovaj blog. Hajde bar reci nam o cemu se radi.

Sunday, 28 June, 2009  
Anonymous Anonymous said...

Svojim pisanjem me podsjecas na nekoga koga sam poznavao. Bio je pametan, duhovit i jednostavan, pravi Grof.
Zadnji put sam ga video u Novembaru 1990. Kratka posjeta Banjaluci, Hotel Celinac, familija, banjalucke price, biznis karta. Muharema –Mane Zlatarevica…
Taj Grof sada zivi u Njemackoj i nosi lancic sa ibrikom oko vrata…!?

Tvoje pisanje Grofe zasluzuje moj respect a sjecanje na starog prijatelja me ispunjava toplinom.
Jedan srdacan pozdrav iz zimskog Melburna

Abu

Monday, 29 June, 2009  
Anonymous Anonymous said...

Citam i priloge i komentare i uzivam, naravno. Malo me iznenadi Co-ov komentar o Kusturici ("prije nego je dusu prodao djavolu").
Bas me zanima kom je to djavolu Kusturica prodao dusu, nisam u toku. Nadam se da cu dobiti malo vise podataka o toj prodaji. Pretpostavljam da su informacije iz prve ruke. Ne bih da se u Kusturicu razocaram, ali mozda je taj djavo bas gadan. Co, molim te, malo vise informacija, da ne zivim u zabludi.
Dolly Bell

Tuesday, 30 June, 2009  
Blogger co said...

Do sada sam bio prilicno tolerantan i objavljivao sve komentare koje sam dobio nastojeci da svakom dam priliku da iskaze svoje misljenje ali me anonimni komentari pomalo pocinju nervirati. Zadnjih dana je bilo nekoliko takvih koje sam mirne duse mogao ignorirati (ali nisam) jer zelim da svakom dam sansu da kaze sto misli. Razumijem da se misljenja o ljudima i dogadjajima razlikuju i da svi ne mislimo isto ali ne razumijem zasto se neko mora kriti iza pseudonima, nadimka i slicno. Smatrao sam da na ovom blogu mozemo otvoreno razgovarati (bar ja to cinim i stojim iza svake svoje rijeci) i da nema razlika za skrivanjem. Ubuduce cu razmisliti da li se vrijedi drzati tog principa ili ne.

A evo da odgovorim na upit. Ako je Slobo za nekoga andjeo onda moj komentar ne stoji. A osobi iz Beograda predlazem da se slijedeci put predstavi jer nije to tako strasno.

Co

Tuesday, 30 June, 2009  
Anonymous Grof said...

Dragi Abu,
...mogu ti reci da je ibrik oko vrata relativno tezak. Ali ako ti se oko vrata okaci Zvon´a
ne pomaze ti ni Kec iz rukava...
drago mi je da ste dobro....

Grof

Wednesday, 01 July, 2009  
Anonymous Nada said...

Dragi Abu

Ja bih Ti poslala sliku Grofovu, al' ne smijem.

Hvala na cestitanju.

Pozdrav Nada Š. D.

Thursday, 02 July, 2009  
Anonymous Anonymous said...

Hvala Nado, ali nema potrebe.
Svi Grofovi isto izgledaju...zgodni, procelavi, elokventni, govore Hochdeutch, pomalo umjetnicki nastrojeni, ne puno, a glavna karakteristika im je da su …raja.

Pozdrav Abu

Thursday, 02 July, 2009  
Anonymous Niskana said...

Dragi Grofe,

Kao i drugi i ja sam oduševljena tvojim pisanjem, i zahvalna sam Nadi koja mi te otkrila. Kažeš da smo imenjaci, ali me kopka da li znaš ko sam ja.

Ja znam tko si ti, a potsjetiti ću te koja sam ja. Muž i ja predavali smo na Građevinskoj školi (on fiskulturnik a ja kemičarka. Ti si bio "honorarac" i sjećam se kako bi nakon svog posla dojurio ko vjetar da učenici ne čekaju. Cigara u ustima, na brzinu si s nama izmjenio koju riječ, i trk u razred.

Tada nisam mogla ni sanjati da u tebi "čuči" takav viševalentni talent (čuči i kljuca što bi rekao Čkalja). Nada kaže da divno slikaš, pa se nadamo da ćamo jednog dana vidjeti tvoje slike. Sigurno se sjećaš Valide -arhitektice (sarajka). I ona slika uspješno i nedavno je imala izložbu u Oslu-živi sa porodicom. Elem pitala sam Coa tvoj email, ali mi nije poslao, pa mislim da ti želiš ostati samo "Grof". Ako je tako onda ćemo poštovati tvoju
želju. "Ovo ću samo jednom reći "mene potsjećaš na Mešu Selimovića po svom arhaičnom riječniku i razmišljanju. Imam TVRĐAVU kraj sebe i listam.

Strašno puno podvučenih mudrosti, a onda sam odustala jer bi svu knjigu išarala. Neka mi ne zamjere blogeri što mnogo citiram naše bosanske pisce, jer iskazuju naše misli na prekrasn naćin. Šehaga je na umoru: "Da li vidi ljude koje je volio? Da li žali što nije drukčije živio? Da li se poslednje mrvice njegova sjećanja lijepe za zavičajno nebo djetinjstva,koje nikad ne zaboravljamo?

U početku ljubav,
u životu mržnja,
na kraju sjećanje.
LJUBAV JE IPAK JAČA OD SVEGA.(M.S.)

Dok Grof razmišlja hoće li nam pokazati svoje slike, mogao bi nam Co pokazati slike Miše Pećarića, talentiranog banjalučanina!?

Pozdrav svima ENA von BACH tj Niskana

Friday, 03 July, 2009  
Anonymous Grof said...

Draga Niskana i Nado,
...napisah kako sam sam g. Pecini iz UN, UNDP-a u Sarajevu te godine ostao u ugodnoj uspomeni. Dobro, moje arogantno ponasanje imalo je zaledjinu u stalnoj njemackoj boravisnoj visi koju sam dobio kao umjetnik a upravo tih dana Sabina mi mje javila da sam postao i clan Architektkammera Baden-Württemberg, drugim rijecima njemacki Architekt.
Ne mogu reci da Bihacki kanton nije bio fer i odmah mi ponudio mjesto Direktora za zastitu spomenika na Kantonu medjutim, mislim da je moja zivotna filozofija bila u disharmoniji sa oficijelnim nacinom zivljenja.
Vrativsi se kuci otvorio sam u Mark-Grafenstr. lijepu Galeriju sjetnog imena Baden Luka, BL-Atelier. Da bih se podsjetio grafickih tehnika misleci da postoje neke nove tehnike od onih koje sam gledao uz Cerima, Dzeku, Miru Leckija, Dula Mandica (prva kategorija BiH i EU, grafike, danas) upisao sam Kurs Radierunga gdje me je Profesor odmah poslije prvog sata poslao medju kolege profesionalce. Helem,
galerija posjecena, gosti znaju sta je grafika, imam ja daleko zvucnijih imena, medjutim neznam Ja sta je Germanski gen...jedno jutro osvanuse poruka na izlogu moje galerije.
To su one poruke koje vam Njemac nece prikazati, jer u biti se radi o „svilenoj demokratiji“.
Sve stima a Vi koji vidite da ne stima, hajde, budite dio nas...jer njih veliki procent, nece da vidi...da ne stima.
Normalno saznala je i Policija, uslijedile su i posjete visokih Graskih sluzbenika, i pitanje, da to nisu pisali, Vasi (moji ??)
-...rekoh, nisu. Moji nece gdje je knjiga i slika,
,mozda Aussiedleri (vecinom Rusi njemackog porijekla)
-...nisu ni oni, oni su slicni mojima...odgovorim
...i slozimo se da su to radili nacisti...i sve u redu i mirno. Demokratija.
,sad mene pita Direktor, kao; sta ce te sada dalje Herrr Grofe ?
-...rekoh dovesti tri kurve iz Poljske i zivjeti bolje nego od Umjatnosti, kada me visoko civilizirana kultura i moderno organizovana Policija ne moze zastititi.
U tome je dosao i 11.Septembar a Njemci umjesto slika pocese kupovati gas-maske. Danas u krizi imaju toliko morala da ce prije kupiti gace da nebi hodali goz-goli.
Ipak moje grafike vise po zidovima Badenskih kuca, nisam od onih koji su BiH nostalgiju pretvorili u lose aquarele i pop-art prodavajuci dio sebe po Crkvenim i Bajramskim „partijima“ (sijelima) etnickim „Klubovima“, izlazuci po Industriskim zonama Gradova/Svijeta, reklamirajuci sebe po „forumima“ a jedan sam od rijetkih koji otvoreno kaze da je veliki gubitnik. Sigurnost imam u mojoj Sabini, mostarki, koja kao drzavni uposlenik radi na Njemackoj skoli sa njemackom djecom...pa se malo i opustim. Na jednom Okruglom stolu, mislim da je tema bila nesto kao „sloboda“ izazvao sam zucnu polemiku ustvrdivsi da sam tu medju ucesnicima Teme i dvoje Moderatora jedni slobodan upotrebljavajuci njemacku rijec
los=slobodan,
navodeci sebe kao,
domovine/otadzbine-los, (Heimatlos)
kuce, stana-los
para,novca-los
buducnosti-los
medjutim nikada nisam rekao da sam prijatelja-los, znajuci da negdje u svijetu imam Vas.
Koga.
Nas, koji nismo guscom zatvorili vrata, osim gdje je trebalo, pa kad se negdje, bilo gdje u svijetu sretnomo, mrdnucemo glavom da smo se prepoznali ili zastati uz onu,
-ja poznate zene, covjeka...otkud....da nije igrala/igrao u Pelagicu...?
pa mozda i da se nismo voljeli. Ali smo se razumjeli. I to je dosta.
A to, slika, racuna, lijeci, pise,...gorko je to nama, svima...
Nekako mi najblizi „Fildjan, viska“
...i Stari rece tad,
nek citav Svijet zna.
Kad se kafa zakuha
fildjan se na stranu ostavlja
ako ko naidje, jebi ga....

Iskreno Grof

Friday, 03 July, 2009  
Anonymous Anonymous said...

Halo Grofe
Nesto mi zena ovih dana samo broji.
Te sta je sa Zoravom, te jel telce doslo na svijet, te u koju knjigu drzavljana je upisano...? Kazem joj nek pita tebe, a ona nece, kao dosadna je. Pa onda za Dubravku. Vidis ti kako zena lijepo pise, a niko nista. Opet joj kazem nek ona komentira, A ona ce: "Jesam na e mail da ne budem dosadna. Onda je ugledala Bicanica na blogu. Sto ne napises koju...pita, broji.. Zeno bozija obojica smo u Zagrebu pa se ne cujemo. Ako se javi na blog mozda popricamo. Ni to joj nije dosta pa prigovara sto se potpisujem sa samo Miro. Kaze ima vec jedan Miro iz B. Luke. I ja sam iz B.Luke. Nije pristojno broji dalje, on je bio prvi, a sad si u ostalom iz Zagrba.
E moj Grofe A ti kazes:"Blago Miri..."
Pozdravljam te. Miro_ZG
PS:Profesor se na Branimircu fali kako si mu bio ucenik. Nije valjda on zasluzan za tvoje literarne sposobnosti. Zena kaze da je predavao strucni predmet.

Friday, 04 September, 2009  
Anonymous vjeko said...

al' anonimno

"Blago Miri..." blago, blago...cim se Ti usudis ovako pisati, tj ignorisati zadnju Nadinu; “ I molim vas nemojte vise o meni...”

Nado, je li ovo neka protekcija, ili se Miro previse oslobodio/ opustio.

Friday, 04 September, 2009  
Anonymous Anonymous said...

Vjeko
Ona diktira a ja pisem:
Ako ti Vjeko to shvacas kao pricu o meni, a ne kao poziv Grofu da se javi, kritiku na nekomentiranje jednog lijepog priloga i ispravljanje jedne pogreske, onda je stvarno vrag odnjeo salu.
Diktiranje prestalo .
Miro_ZG

Friday, 04 September, 2009  

Post a Comment

<< Home