Orlic je poletjeo

Uvijek se obradujem lijepim vijestima a posebno ako se radi o podmlatku kao sto je to ovaj put slucaj. Naime, moj bivsi radni kolega (iako se u to vrijeme nismo druzili) Aljosa Mujagic mi javlja sretnu vijest da je postao dido, uz jos nekoliko rijeci. Ali da ne ponavljam, evo Aljosinog emaila:

Postovani Milane.

Rado posjecujem Tvoj blog i u sali kazem kako su se nasi banjalucani promjenili a ja ostao “isti”. Dobro je sto covjek gledajuci se u ogledalu ne vidi promjene ali slike nasih sugradjana sa susreta u St. Luisu, pokazuju kako smo se promjenuli, sto vidim gledajuci svoje skolske kolege i one sa kojima sam pikao loptu na Barama kod skole Filip Macura.

Izmedju ostalog moram da se pohvalim postao sam dido, deda ili slicno.

Moja kcerka Amra i njen suprug Volker dobili su sina koji je rodjen u Berlinu, Njemacka, koncem Aprila. Dobio je ime Adelar sto u prvodu znaci orao, plemenit, dostojanstven te i ratnik. Za sada orlic, kako ga ja zovem, jede, spava i pravi nered. Minka, moja supruga, je u Berlinu i igra se sa unukom dok ja uzivam u slikama koje mi salju. Saljem Ti sliku moje kcerke i unuka pa ako se nadje mjesta za kratku crticu na blogu, mozda ce podsjetiti moje poznanike i pokazati kako vrijeme prolazi.

Zahvaljujem se na pricama i pismima koje objavljujes a koje mi donesu dosta sjecanja i pomalo tuge kada vidim gdje nas je oluja donijela. Puno pozdrava Tebi i supruzi kao i ostalim blogerima koji Ti salju priloge.

Pozdrav,

Aljosa Mujagic

Aljosi, njegovoj supruzi Minki, te kcerki Amri i zetu Volker-u saljem najiskrenije cestitke povodom ovog sretnog dogadjaja sa zeljom da ovakvih lijepih vijesti bude jos i da nam i ubuduce stizu ‘izvjestaji’ jer to je za vecinu jedini nacin da saznamo kuda nas zivoti vode. A evo ovdje mozete naci jos dvije fotografije stigle iz Njemacke.