St. Louis 2009. - drugi i teci dio

Drugi dio

Koliko li je? Nema ni devet. Nema veze. Cuje se vec neko. Hocete li kafu ? Moze dupla? Sve moze, samo polako. Opet komad pite, samo truncic. Dobra. Moze i kolac. Istrosili smo sinoc puno kalorija.

Park. Isti, ali mjesto bolje nego ranije. Sve u ravnici. Divno igraliste za djecu. Da su moji pilici Lila i Ena sad tu pa da ih malo ljuljam, a Tonco da igra fudbal sa ovim klincima. Lauri bi sigurno bilo dosadno…

Nema jos puno raje. Rostilj vec pripremljen. Ko su samo ovi vrijedni ljudi? Znam Sljive. Oni su sponzori, sponzorisu evo vec nekoliko godina. Svaka im cast. Treba ovoliko ljudi nahraniti. A tek na ovoj paklenoj vrucini biti uz rostilj i peci cevape pa jos pitati zelite li cevape ili sis, sa kajmakom ili s lukom? Molim lijepo.

Dva bureta puna leda i pica. Pivo, sokovi, voda. I stalno neko nesto donosi… nema da nema. Ti ljudi iz St. Louisa su zaista dobro organizovani i ne zale nista samo da nam svima bude lijepo. Ne primjetis da se radi, a sve na mjestu i kako treba. Divim im se i zahvaljujem na svemu.

Kako ste spavali? Nikako… bili na parkingu ispred hotela do pet…. sat dva.. I opet na noge lagane… hajmo u red za cevape ... Eno tamo se pusi dagara. Opet Dzigi… a sto mu je dagara… mirise i usput mamurluk odnosi…

Emira, ovo je za tebe i Enisu. Nada nam donijela svoje cuveno slatko od ruza. Sjetila se i nas. Pravim se pomalo vazna sto sam medju onima na njenoj listi. Slatko od ruza. Hej!

Gledam Dzigija kako lako mjesi ustipke, tu na klupi, ispred nas… snalazi se bolje nego ja u svojoj kuhinji.

Boli me grlo. Opet previse price…mora boliti kad ne zatvaram usta… osim kad pusim. Vise cigareta u ova dva dana nego za cijelu sedmicu normalno. Gdje sam ono ostavila Hals bonbone.

Aplauz… Burda donio ozvucenje.. .eto opet muzike… vracamo se u neko davno vrijeme kad smo bili sretni... svi. Sretni smo i sada... vidi sto nam je lijepo.

Hajde molim te uslikaj me s jaranom... nije jedan vec tri, cetiri prijatelja pa eto jos jedan pa jos jedan.. Maif bas hoce da sjedi na zemlji a Pola i Selim bi da stoje... hej evo i mene i sve tako..

Kako se uslikati a da se ne vidi stomak. Sjedi i stavi ruke ispred sebe.. Ko ima veci stomak... Maida il’ ja?.. Sto su slatke sve ove mlade mame i njihova bebcad. A tek male princezice. Muskici vec ganjaju loptu… kakva su ovo fina djeca... nema placa... da su moja vec bi se derali.

Donijela sam album da vidis slike moje unucice. Nije sto je moja ali je slatka kao med... a da vidis mojih… a tek moje… uskoro cu i ja postati nana pa cu i ja imati sta pricati…
Znas onu... od jednog dide sto prica o unuku samo je dosadniji drugi dido. Tu smo negdje.

Pojacaj malo… Indeksi, Kemo, Arsen, Bijelo dugme i Bosanac... sta je sad to... Seha opet. Ovaj put plese … zabava i po… pljesak…. bravo…
Izgleda da je to ipak bio neki indijanski ples za dozivanje kise… eno se naoblacilo, zamracilo… hajmo kuci... rano je, nema veze bilo je lijepo, a ima jos i veceras…vidimo se , cao.

Treci dio

Bas smo ostarili. Umorni. Nije za nas da dernecimo noc i dan. Dabogda jezik pregrizla... ko star? Nisam jos ni 60 napunila. Je li neko za kafu. Necemo, hajmo malo prileci da se odmorimo. OK. De prvo da vidimo slike. Dobro, kad ih prebacim na kompjuter. Hr...hr... eno neko vec hrce. Tisina. Da vidim kakva je ovo knjiga. Nasa. „ Kod nas ni rahatlokum nije rahat“. Smijem se... do suza. Pisac u predgovoru kaze da mu je to glavni cilj . Uspio je. Ali nema sna. Oci k’o fildzani. Sest sati. Popodne. Ustajanje. Kaaaaaaaafaaaaaaaaaa! Dolazimo sebi... krmeljamo.

Spremanje pocinje. Moze li neko sta jesti? Neee. Ko ce me odvesti da vidim starog tetka i tetku. Niko sada, daleko je. Usput cemo kad podjemo kod Grbica. Zovem tetku. Kazem da dolazim oko 8. Dobro, cekacemo, necemo leci. Mislim se hocu li I ja tako kad budem kao oni. Oni u braku onoliko koliko je meni godina.
Evo nas.malo manje svecani. Ipak je danas drugi dan. Niko nas ‘mlade’ i ne gleda, a ipak svi volimo pokazati da nam je stalo pa se kao uredimo.

Stizem kod tetke i tetka. Raduju se oni, radujem se i ja. Svima zao sto je samo na pola sata. ‘Ozbiljne ‘obaveze me cekaju.

Restoran djeluje nekako poluprazan. Ispunjavaju ga Braco i klavir. Izgleda da je jos rano i da se mnogi jos odmaraju. Opet sva ta draga lica. Opet pjesma. Stigla Baisa, vidim je tamo sa Skicom. Danas nisam ponijela foto aparat. Dosta i mene. Ipak, imaju drugi pa i dalje skljocam.., de nas uslikaj... i nas...

Bonboni i kafa pomogli pa sam opet u formi. Mogu pricati... k’o navijena... sjedim malo kod Ridzala i Pibe, objasnjavam mu da sinoc nisam imala vremena da budem malo vise s njima jer sam bila sa rodicom sto je zbog mene dosla na zabavu i objasnjavam i sto nisam imala vremena da posjetim Zinku. Sramota me govoriti uvijek isto - iduci put – ali se iskreno nadam da ce zaista jednom biti to iduci put.

Muzika dobra.... mozel’ jedna narodna.... smijemo se. Uz Atifa i Sakiba danas pjevaju i Blinker i Baisa D. ( Mito bekrijo- odlicno,’dze me nadje’) I Zisko i jos grupa mladih dama.... na sav glas, i svi mi zajedno ‘pjevam svojoj Banjaluci’.. bas nam je lijepo. Onda ...nesto usporilo... hajmo napolje da se nesto desava... mozel’ jedna narodna... smijemo se opet.. kisica.. Nazad. ..

Ode mi Baisa.. trk.. pozdravih se s njom. Umorna je, ne moze izdrzati. Ode kuci, nije spavala dva dana i dvije noci. A ipak dosla da se malo vidi s rajom. Opet ono veliko srce St. Louisa.

Nisam ni primjetila da su se svi stolovi napunili. Nema praznog mjesta. I mladi su tu. Ima ih puno. Eno i Davora. Ima lijepih cura. I momaka naravno. Samo se zabavljaj mladosti. Eh da sam …ma nije ni nama lose…
Bira se mis. Izabrase ...nekog. Nisam sigurna za ime. Stize i veliki buket za mis.

Blizi se ponoc. Lagano. I onda opet izlazi Seha, uzima mikrofon i pocinje tornado kod Grbica. S njim su svi i Atif i Sakib i cure, sve se pusi. Ruke gore… spominje i nekog Dzeku.. ko li je to?... I oblaci dress, plavi sa... desetkom cini mi se ..

Smiruj situaciju… polako…..ne mogu vise, ma nije to ni nalik na ples sa ovom mojom nogom kilavom …
Stize torta za rodjendan. Emira Kobaslija napunila ..nekoliko i Nira Karabas …isto nekoliko.. svijece.. Happy Birthaday.. svi zajedno.. puhanje.. Hajmo sjesti, mora se malo i odmoriti.

Mesinovici se pozdravljaju, Filipovici, Maif i Katmirka … pa koliko je kad vec odlazite... zar vec pola dva... kako vrijeme leti… leti naravno.. zacas ce i ova godina proci pa nas eto opet u isto vrijeme i na istom mjestu…. Sad cemo i mi.. samo da se pozdravimo.. .Sasa, kako ste? Ko je sad to? Sjecate me se... Orhan, mi njega nismo prepoznali ali jeste on nas... steta sto se nije javio jucer da malo popricamo...vidi mu sina... k’o slika… I on vec momak. Kako vrijeme leti (po drugi put).

Opet se pozdravljamo…. sa Gusicima, Basicima, Delicima sa nasim Polom i njegovim mladicima… Dovidjenja svima do iduce godine…. nista nas ne moze iznenaditi..

Pazi crveno. Kisa. Stizemo kuci. Enisa, svaka cast za voznju. Zaja ne zna voziti..ha..ha. Prava si. Opet ulazimo tiho. Opet u pidzame pa opet jos malo uz crno i pitu. A gdje nam je maca? Eno je u vasoj sobi, tamo joj najljepse.
Jutro poslije kise. Blago. Sve mirisi. Kafa dupla da nas malo popravi. Nemoj sta zaboraviti. Pregledaj jesi li sve pokupila, ja sam odnio cipele u gepek i kofer....

Sarma je odlicna, najbolja je podgrijana.. kakav je to dorucak, de da napavimo kajganu pa ove lepinje i kajmak... ne... samo sarma....... kad cete opet doci? Nismo cestito ni progovorili..... a kad cete vi kod nas... Dovidjenja, javite se kad stignete.. hvala na gostoprimstvu...bas nam je bilo lijepo.

Emira
P.S. Evo sta je kamera zabiljezila.