St. Louis 2009. - prvi dio
Lijepo vrijeme. Jos samo koji minut i evo nas kod Cerica.Radost vidjenja. Kafa u miru. Samo mi i Enisa. Ostali su jos u nabavkama. Kako je samo lijepa hladovina u kuci.
Stigose Jasenko i Zaja. Sa pitama i plinom. I pricom.
Novine – 22 diplomaca na Webster University iz Bosne. Nema veze sa mnom a nesto mi ipak drago. Medju njima i jedan tata i njegova kcerka, mostarci, prijatelji nasih Cerica. Znamo ih i mi. Cestitke svima, a posebno tati Izi.
Stigao Pola sa Edom. Vidjenje nakon 17 godina.
Stizu Dado i Maida sa Kresama i Beharicima. Sad su svi velika familija. Zajedno rucamo, pricamo, smijemo se …
Uredjivajne i pripreme za polazak.
Sala restorana specijalno svecarski dotjerana.
Braco svira na klaviru. Divno. Dobro raspolozenje se nastavlja.
Ma ljudi sto ste navalili, ne moze se sa svima odjedanput pozdraviti, nisu mi toliko dugacke ruke da vas sve zagrlim.
Hej vidi, vidi , ko je to? Kad ste stigli? A vi? Gdje ste? Sto niste dosli ranije? Kako je sinoc bilo ludo kod Dzigija? Imali bi vise vremena da popricamo.. hajde sljedeci put da dodjemo svi ranije...
Kovacevici, Basici, Delici, Gusici, Memisevici, Camdzici, Ridzali sa Pibom (ovaj put Zinka nije skupila dovoljno snage da dodje), Skic sa sestrama Karabas , Kobaslije, Slava i Preza, Sule sa boljom polovinom, Amir i njegova draga, Sehovici, Aliefendici, (samo im Pajp nedostaje), Zdravko i Irena, Galesici, Jakupovici, Muharemovici, Esapovici, Ajanovici, Filipovici, Mesinovici, Gacici sa malom kcerkicom koja je izdrzala do kraja i velikom koja je bila u sjenci ove male, Domazeti jedni pa drugi... ne mogu se svih ni sjetiti a pogotovo ne mogu reci da znam sve... znam da je tu i ekipa iz Portlanda, pa Detroita, pa Memphisa, pa Atlante, pa iz Phoenixa, pa tu je negdje i onaj ‘decko’ Orhan Bukic iz Virdjinije sa sinom ali ga ne vidim... mozda ga vise i ne prepoznajem. Davno je bilo kad smo ga zadnji put vidjeli... deset godina ?...
Gledam okolo ...gdje je Baisa? .. U Svedskoj na svadbi, sutra dolazi....
Dobro vece tajko... kumovi nase djece Dado i Suzana… otkud vi? Dosli... zao mi sto nisu i moja djeca dosla.. sigurno bi im bilo lijepo.
...ooooo...evo nam i gosta iz Evrope. Atif dosao maksuz da pjeva veceras i sutra za nas. Sinoc je vec zabavljao goste kod Dzigija… ludnica.. neko rece..
Uhvati sve kamerom, dosadna sam vec sama sebi kruzeci oko stolova skljocajuci… treba djeci pokazati slike …treba nekako docarati atmosferu... nije to lako.
Vecera. Dobra . Ukusno. Kuharice samo donose, ne smije nista biti prazno. Na sanku nema guzve. Konobari se razletili. Bravo gazda.
Gdje su mladi? Nesto ih malo ove godine.
Ha..ha..hi…hi…ho…hi..hi..jesi cuo ovo... Vidi ovo, da ti ispricam jos ovaj i tako u nedogled. Sto oni nisu dosli..u Evropi su… a on...e on ima svadbu…
Pozdravni govor, Nerko Galesic u ime organizatora pa minuta sutnje za cika Jelenka.
Malo nespretno odradjeno. Drago nam sto su se sjetili.
Atif lagano vodi drustvo prema plesnom podiju… pa onda Sakib pa opet Atif pa onda Sakib pa... eno kolo… daj jednu narodnu, zezamo se… onda dodje Seha da napravi lom. Ruke gore, kreni… u ritmu... ludom i nezaboravnom... evo i mladih… ima ih puno sada... kao da su iz vode izronili…
Zar je vec tri? Hajmo raja kuci. Gotovo je. Vidimo se danas na izletu.
Pazi crveno! Eno policije u blizini. Nece oni nas. I nece. Evo nas kod kuce. Tiho da nas mladi ne cuju. Skini cipele, urahati se. Pidzama (bez kravate) , komad pite i casa crnog plus cigareta. Ceif. Cetiri ujutro. Lako jutro pa na spavanje.
Emira
posted by co | 12:01 AM
2 Comments:
Draga Emira
Napokon i S. L. Miro kaze:"Dobro to Emira radi." Slazem se. Prvo pregledavamo fotke. Poznati uglavnom
glazbenici, rod i jos poneko.
Evo packe koju Ti "obecah" na pocetku svog proslog priloga... kako se nitko ne sjeti nagovoriti Coa
da otpjeva par numera iz njegove pjevacke karijere ( npr Elle, S. Adamo ) ? Ubih se trazeci ga medju
vama, ali corak.
Plesete, a ja vam zavidim. Zavidim vam zapravo samo na onoj vrsti plesa koji se vidi na fotki uz prilog
( Ti i Sasa ). Dizanje ruku u zrak i plesanje "sam sa sobom" nije moj stil, mada sam i takve plesove
ponekad "prakticirala". Boze sacuvaj, ne kritiziram...svakom po sklonostima.
Hvala bogu pa sam svoj zivot do ' 92.e zivjela zestoko radeci i zestoko uzivajuci pa sad niceg nisam
zeljna, niceg osim plesa. Srce se zaledi, a i nedostajase mi moji banjalucki plesaci... Miro to niposto
nije. Ritmicki on sve dobro odradi, ali uho mu je na bubnjevima, gitarama, klavijaturama, a ja mu
dodjem kao staka. I na sam izraz "sportski ples" se zgrozim.
U Dusseldorfu ' 94, irski pub, glazba ludilo, puno henesija, osjetih snaznu zelju, ali noge ostadose
skamenjene.
Jucer na Branimircu druzili se banalucani, Miro, Ape i Tiho. Svratili i Aco ( Ahmet Kapetanovic ) i Fuco.
Zove Miro mobitelom i pita: "Jel', kako se ono preziva Emina ?" Glas mu nesto zivahan. Mobitel
preuzima Tiho, da pozdravi gospodju. i njemu glas zivahan. Javlja se i Ape, da upozna gospdju, glas...
Veselo drustvo banjalucko pretresa Banju Luku.
Za kraj jos jedno pitanje. Face lifting ? Odlicno izgledas ( vidjela u jednom drugom setu fotografija).
Aj bog i SRETNO
Nada Š. D.
Kad sam vec spomenut evo da se javim.
Ne sjecam se da sam igdje spomenuo da idem u St. Louis a vidim da su neki ovaj mali prekid na blogu povezali s tim. U St. Louis-u, dakle, nisam bio a i da jesam sumnjam da bih ista otpjevao jer ja sam svoje otpjevao jos davno.
Emira je, po svom dobrom obicaju, odlicno odradila posao. Drago mi je sto je skljocala prvo vece i uhvatila mnoga lica koja vec pomalo blijede. Slika ima jos, a i izvjestaj ce se nastaviti, samo trebam uhvatiti vremena da sve to pripremim. Jos uvijek sam u nekom drugom vremenu poslije puta pa se sporo vracam u svakodnevnicu. Uz to dvoriste i povrtnjak zahtijevaju dosta vremena a ima tu i drugih obaveza.
Post a Comment
<< Home