SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Saturday, October 27, 2012

Mister Waterfall

 
Kemu Bajagilovica, naseg sugradjanina na ‘privremenom radu’ u Americi sam vec spominjao par puta u zadnjih mjesec dana a danas zelim da posjetioce bloga upoznam sa njegovim hobijem koji me je, moram priznati, prilicno iznenadio. Kemu znam kao vrsnog automehanicara ali mi ni na kraj pamet nije palo da se Kemo bavi fotografijom. Istina, na facebook-u sam imao prilike vidjeti fotografije sa njegovih mnogobrojnih putovanja ali, osim sto mi je bilo drago da vidim da zivi zivot a ne kuka za prosloscu, nisam tome obracao paznju. Tek kada sam jednog dana ugledao prekrasne slike napravljene u jednom obliznjem state parku poceo sam se zanimati za Kemin rad. Kada sam primijetio da gotovo svakog vikenda supruga i on ‘skoknu’ do nekog novog parka, cekao sam nedelju vece da vidim kuda ih je put naveo. Svako novo ‘izdanje’ Keminih fotoalbuma je bilo ljepse od onog predhodnog i tako sada redovito pratim njegove ‘pustolovine’.

Kemine fotografije, koje sam ‘ukrao’ sa facebook-a, su izuzetne, prava umjetnicka djela. Kada sam birao nekoliko za ovaj prilog nije mi bilo lako odluciti se koje izabrati. Siguran sam da cete se sloziti sa mnom kada pogledate ovu ljepotu ispod.

A naziv za prilog mi dodje onako logicno jer Kemo u svojim albumima ima na desetine vodopada pa mu nadimak Mister Waterfall s pravom pripada.

 













Labels: ,

1 Comments:

Anonymous Anonymous said...

gledam ovu ljepotu i razmisljam o svim nasim Bosancima i Hercegovcima koji su raseljeni diljem Amerike.Ne znam u kojim su djelovima Amerike i da li je ovaj uragan dosao i do njihovih domova. Kako su izdrzali, kako su prosli. U nas su svakakve vrste nevolja postojale(od zemljotresa,poplava,redukcija vode struje,prptjeravanja,ratova, gladi)i sve se izdrzavalo. Ovo je sigurno lakse nasim ljudima nego ljudima koji su oduvjek u Americi,naviknuti na sve zivotne olaksice.
Zao mi je patnje, gledala sam mladu zenu koja kaze da su sve njene uspomene i njen dosadasnji zivot otisli u nepovrat.
Covjek je nemocan pred prirodom i tu se nista ne moze. Ali kad se mocni okome na slabe pa im uniste zivote i uspomene "na pravdi boga", onda je tuga jos veca, jer to nije moralo biti.
Moja snaha dva dana pokusava uspostaviti vezu sa svojom rodbinom u Njujorku ali ne uspijeva.
Ja znam mnogo poznanika i prijatelja koji su u Americi, ali ne znam nista o njima. Samo sam sretna sto mi Emira salje divne meilove i sto znam da su ona,Sasa i njihovi ok.
Misli na vas Bosance i Hercegovce Saima i pozdravlja vas.

Saturday, 03 November, 2012  

Post a Comment

<< Home