Das ist Valter

26 januar 2013. U Sarajevu je do jutra kišilo a onda do podne napadalo oko 10-tak cm snijega.

Znali smo da je na Igmanu cjelu noć padao snijeg i da mora biti predivno. Tako je uvijek kad snijeg padne prvi dan. Sve je svijetlo, bjelo, nevino čisto.
Krenuli smo oko 10 sati, sa ciljem da provedemo dan u našem planinarskom domu.

Put je već bio očiščen i za 40 minuta bili smo na odredištu.

Ono što mene najviše raduje i oku čini ugodnost je snijeg na listopadnom drvecu (inače zima nije moje omiljeno godišnje doba). Vice je napravio jednu fotografiju i dok smo uživali u zimskoj čaroliji, iz neposredne blizine začula se pjesma "Po šumama i gorama naše zemlje ponosne".

Sjetila sam se da je 27. januara godišnjica Igmanskog marša. Moram priznati da nisam pročitala obavijest o tome u gradu a ne gledam puno ni televiziju pa nisam bila obaviještena. Poslije su mi rekli da nije puno bilo o tome ni u medijima.

Kolona je došla do nas i na jednom mjestu je bila malo veća gužva i vidjela sam da su to bili većinom mladji ucesnici koji su zeljeli da se slikaju sa kako ga zovu "naš čika Jovo". To je gosp. Divjak koji vodu najbolju organizaciju u BIH, " Udruženje gradjana Obrazovanje gradi BIH". Stipendira dajecu bez roditelja iz svih konfesija koji žive u Federaciji.

Obzirom da spomenik učesnicima nije bilo daleko, krenuli smo i mi. Kantonalna organizacija Subnor-a je organizovala obilježavanje godišnjice a sve propratila Kantonalna televizija. 
Nikad toliko mladog svijeta nije bilo na nekoj godišnjici bilo kojeg dogadjaja iz Drugog svijetskog rata. Gostiju je bilo iz Hrvatske  i Srbije i cijele Bosne i Hercegovine.
Učesnik iz Srbije - Kragujevca je kratko održao govor u kojem je samo potencirao dolazak smrznutih partizana na Igman ( sa - 35 step. celz), i dolazak Bosanaca sa hranom, toplom odjećom i čebadima koje ni oni nisu imali u izobilju.

Poslije njega je isto rekao i učesnik koji je došao iz Splita

Nije bilo nikakve ikonografije u stilu pionirskih marama, zvjezda petokraka. Samo je na spomeniku bila jedna slika druga Tita i zastava Prve proleterske koja je bila akter tih dogadjaja.

Poslije toga se otišlo na vojnički grah, za koji  su duhoviti. Bosanci rekli da se djeli grah sa pasuljem, zbog večeg broja učesnika iz Srbije. Bilo je hladno - 10 stepeni celzijusa a mnogi mladi roditelji su doveli i dosta djece.

Mi ovde imamo državnih ministara, entitetskih ministara, kantonalnih ministara ali niko iz tog sloja nije došao ni na pet minuta.
Gledajući taj svijet, meni je sinula ideja u glavi da se mi ovde djelimo na fašiste i antifašiste, a ovaj dogadjaj da nazovem gornjim naslovom.
Sigurna sam da Bosanci nikad neće izići ni na kakve demonstracije i rušenje, jer nam je toga bilo i previše kroz istoriju i ratove.  Bosna naša  poharana " je stradavala u svim ratovima najviše i najteže, odnosno bosanski narodi.
Ja mislim da je ovaj način obilježavanja bio odredjeni inat gradjana da ovima na vlasti pokvare bar jedan dan raspoloženje. Njima sve sto podsjćca na antifašizam, multikulturalnost multinacionalnost diže kosu na glavi.

Ulaz u grad "Istočno Sarajevo "

A sad, spektakl

Da bi se došlo do Igmana, svaki posjetilac mora proći kroz Sarajevo ako dolazi iz Federacije.  Onda,kao što na Igmanu postoji spomenik dogadjaju koji se desio prije 71 kao oličenje humanosti i hrabrosti u borbi protiv fašizma, tako na ovom putu postoji i spomenik 20-to godišnjoj ljudskoj gluposti vodećih nacionalnih stranaka.
Na ovim slikama gdje prestaje Kanton Sarajevo ", počinje "Grad Istocno Sarajevo " ranije Srpsko Sarajevo ali po naredbi OHR-a, sve što je imalo prefiks "srpsko" je moralo biti ukinuto

Komentar vlasnika servisa - Natpisi na latinici jer prolaze turisti iz evropskih zemalja

Obzirom da se ovde u Federaciji  vodi akcija izjašnjavanja o nacionalnosti prilikom popisa, poslije osnivanja Bosnjačkog kongresa, po čaršiji već kruži priča da je ovo Država Bosna i Hercegovina, država tri konstitutivna naroda, ludog (vodje stranaka i aktualni političar), zbunjenog ( Bošnjaci, bosanski Srbi i bosanski Hrvati) i normalni ( Bosanci i Hercegovci)
Ovde je omiljena humoristička serija, koja se gleda i u regionu sa Mustafom Nadarevićem u glavnoj ulozi, a naslov joj je simptomatican.  LUD, ZBUNJEN, NORMALAN.

Ne znam jesam li vam naporna ili ne, ali danas sam posebno inspirisana za pisanje o stvarima o kojima se u našim medijima jako malo može saznati. Ovo ne znaju ni mnogi koji ovde žive, ako su siromašni i nemaju auta, nego prožive život samo u svom dvorištu i svom siromaštvu, a kamoli negdje dalje.

Puno pozdrava - Saima