Posjeta Belme i Eda
Facebook nam je pomogao da saznamo da Belma preko vikenda stiže poslovno u Pittsburgh sa suprugom Edom pa je pao dogovor da se vidimo. Nera je odlučila da ih pozove na ručak. Belma nam se trebala javiti telefonom kada bude znala detalje posjete ali poziva nije bilo. Stigla je i subota a od Belme ni traga ni glasa. Konačno negdje u podne odlučih da je nazovem. Belma se javi, bila je na sastanku. Reče da će nazvati čim uhvati malo vremena. Petnaestak minuta kasnije Belma se javi. Nera uze telefon da se dogovore o detaljima. U jednom trenutku primijetih da se Nera iznenadi. Čujem da nešto spominje ručak, šta spremiti, hoće li biti problema s našom kuhinjom i tako to. Kada se telefonski razgovor završi Nera mi reče da je Belmin suprug Kinez. Mi smo očekivali Amerikanca a s njima nema problema kada je u pitanju naša hrana. Ovako, Nera se malo zabrinu iako joj je Belma objasnila da Ed jede sve i da se o tome ne brine.
Kada slijedeći dan Belma i Ed stigoše do nas, umjesto Kineza upoznasmo zapravo Bosanca. Zaboravili smo da je Ed oženjen za Banjalučanku i da su time svi problemi riješeni. Ed nas je oduševio svojom jednostavnošću. Činilo nam se da ga godinama poznajemo. Ručak je protekao u ugodnom razgovoru u kojem se ni u jednom trenutku nismo osjetili nelagodno. Upoznali smo dvoje veoma uspješnih mladih ljudi koji zrače optimizmom. Ed je doktorirao u oblasti biomedicine i bavi se jednim od onih poslova koji kod nas u naše doba nisu postojali a koji su za mene još uvijek zagonetka. U Pittsburgh je stigao na intervju i najvjerojatnije ćemo ga ubuduće češće viđati. I Belma je u Pittsburgh-u imala sastanak s klijentom ali u ono kratko vremena koje smo proveli zajedno nisam saznao o čemu se radi. Proveli smo dva sata u društvu mladih ljudi koji znaju šta hoće i za koje je Amerika obećana zemlja. Belma je još jedan živi primjer naše banjalučke mladosti koja se u najrazvijenijoj zemlji svijeta osjeća kao riba u vodi.
Čitajući prije dan-dva o presudama za Župljanina i Stanišića ponekad pomislim da je za takve kao što su njih dvojica najveća kazna upravo uspjeh ove naše mladosti koja je, i pored prekinutog djetinjstva, uspjela da stane na noge i svima nama osvjetla obraze.
Belma i Ed su se vratili svojoj kući u Kaliforniju a mi se potajno nadamo da će pregovori o Edovom poslu uspješno završiti i da će prihvatiti ponuđeni posao. Bio bi to dobitak za Pittsburgh jer bi posato bogatiji za dva divna stvorenja a i mi bismo imali priluku da se češće družimo s dragim ljudima.
A možda nam i Sena jednog dana stigne na kavicu, ko zna.
Labels: druzenja, mladja raja, susreti, USA
posted by co | 10:53 PM
4 Comments:
Zaista me iskreno raduje uspjeh svih mladjih Banjalucana sirom svijeta. No uvijek mi kod takvih tem nešto drugo zaokupi paznju i napravi me sjetnim.
Lijepo je vidjeti da se mladja raja snalazi i da ima zavidne karijere. Ali, da li je to ono sto su zeljeli. Da li su zeljeli karijere u bijelom svijetu u kojem nema niti puno milosti niti zahvalnosti. Kao što kaze jedna recenica, da li to oni imaju karijere koje mozda nisu zeljeli da bi impresionirali ljude do kojih im mozda nije stalo. Ili bi bili sretniji da su u svome gradu, sa svojom rajom i da uzivaju u lijepom zivotu kakav je u Banja Luci bio nadaleko poznat.
Neka mi ne zamjere jer nikako nemam namjeru da umanjim lijepe uspjehe, ali kako vrijeme tece sve vise osjecam da bi dobar dio njih mozda radije nesto drugo. Je BL-ucani su posebna sorta, njima je dusa i sreca cesto vaznija od drugih stvari. U tome lezi sva njihova ljepota, tako rijetka i trebalo bi je njegovati da ne nestane u ovom nesavrsenom svijetu
Hvala
@ Posmatrac
Lijepo ste to rekli, ali bojim se ipak iz kuta generacije koja je svoj zivot gradila u duhu vremena u kojem se formirala. Danas mladi u cijelom razvijenom svijetu, pa i u BL grade zivot po novim kanonima koje njih zadovoljavaju. Ne zelim biti ni trunku maliciozna, ali ne mislim da je tako pogubno za nas sto smo u godinama kad to nismo ocekivali, i mi osjetili dio tog miljea. Jeste, bunimo se ponekad, rondamo, ali cini mi se da smo po shvatanjima blizi svojoj djeci nego sto su nasi roditelji bili nama, i da ih bolje razumijemo.
Pa kad sam vec tu, a ti Co rece da je gospodja Belma vec bila na blogu, nagovori je da nas opet posjeti. O svemu se moze pisati, a kako bi tek bilo zanimljivo cuti o toj banjolucko - kineskoj kombinaciji. Ma svijet je pun tih divnih spojeva kad se ljudi razumiju.
Pozdrav tvojim prijateljima i tebi uz kineski naklon.
Dobro izgledas.
Nada
Iako su mi u kuci proljetni radovi, mjenjanje prozora i krecenje cijelog stana, ipak ulovim vremena da se javim na ove lijepe priloge.
Posmatrac je lijepo opisao nase zivote i nasu mladost.
Ali o novim generacijama se ne slazem s njim.
Iz nekoliko razloga. Svi ovi mladi i uspjesni ljudi su odrastali u zemljama u kojima vlada red , rad i disciplina. Na to su navikli i postaju uspjesni. To ne rade da bi imresionirali druge, nego da bi zaradili i onda to trosili u ono sto vole i zele. Putuju po svijetu, druze se sa slicnima sebi i onda su mogucnosti za zavist manje.
To vidim kod svojih sinova. U Bosnu dolaze rado, vide nas i svoje bliske prijatelje i ponovni odlazak im ne pada tesko.
Ja u kuci imam divnog majstora . Zna sve poslove. Zivi oduvijek u Sarajevu,ali sad Istocnom Jedna mu se kcerka udala za Grka koji je bio na obezbjedjenju u grckoj ambasadi. Sedam je godina tamo Sad se javlja ocu i kaze " blago vama u Bosni."
On stanuje kilometar od veterinarskog fakulteta u Sarajevu, ( iza Vraca), a kcerka mu ide na fakultet na Pale.
Ima jos jedno dijete u srednjoj koje isto tako prelazi 5-6 km do skole.
Mora tako pripada RS. Strani drzavljanin po vlastima RS-a. Jada i drzave za pojedince.
On vrhunski majstor a radi u pola cijene u odnosu na mnoge " nase" dundjere. Tamo je tesko naci posla jer je svijet siromasan.
A mladi po cjeli dan po kaficima . Imena se im nalaze samo po Zavodima za zaposljavanje.
Kad bi Bosna postala kakva je bila onda bi mozda u njoj zivjeli Bosanci i Hercegovci i napravili ponovo ovo o cemu Posmatrac pise. Dok je Bosnjaka, Srba i Hrvata a i posmatraca slabo nam se pise .
Pozdrav Saima
Postovana Saima
razumijem ja o cemu vi pisete. Vani je rad, red, disciplina. Uspjeh i novac. Nakon vecinom teskog cjelozivotnog rada slijedi put oko svijeta u starosti jer prije se eto nije imalo vremena.
'Vani' su izmislili svu modernu tehnologiju, nasli lijekove za mnoge bolesti. Hvala im na tome. Ali 'vani' nazalost nisu proniknuli u tajnu zivota. U tajnu kako provesti ispunjen zivot vrijedan zivljenja i sjecanja. To je ono sto Bosna oduvijek ima makar sva ispacena bila.
Ovi nasi 'lijencine' mozda djeluju kao da samo kafenisu. i da bi im trebalo posla. Ali gdje je idealan omjer. Siguran sam da nije na zapadu i njegovom bjesomucnom tempu. Da imaju vise smisla za zivot proucavali bi umijece zivota u BiH, usprkos svemu sto se desilo. Jer biti ce titula, tehnologije i para, ali zivota kao u BiH nece biti. Bojim se da je malo ljudi toga svjesno.
Post a Comment
<< Home