Mexico

Dok ja samo planiram putovanja i pričam kako ću jednog dana obići neka mjesta, moj komšo Kemo šuti i putuje. Malo, malo, pa skokne negdje. Vidim da mu je USA mala i da često „zaluta“ i preko grane.

Prije par dana stiže Kemo ponovo u Mexico, u jedan od onih prelijepih hotela koje smo nekada gledali samo na TV ili u specijaliziranim magazinima. Reče da slike mogu „ukrasti“ pa ih evo dijelim sa čitaocima bloga. Ima ih toliko da sam neke složio u razglednice. Kemo je pravi majstor fotografije i svaka slika mu je pravo umjetničko djelo i zaslužuju da ih vidi što veći broj ljudi.

Gledam ove prekrasne slike pa mi drago kad vidim da nas ima svagdje. Naročito kada pročitam šta se dešava u našem gradu, gdje ona sirovina iz Laktaša drži raju u mraku kljukajući ih nacionalizmom kako bi zaboravili šta ih je snašlo. A njima izgleda „lepo“ jer malo ko se buni.

Kemi želim još mnogo ovakvih putovanja uz nadu da ću se i ja jednog dana zaputiti njegovim stopama.