Sedmi razred
Prošli put me Amila izruži
jer sam pobrkao lončiće. Ovaj put se nadam da je sve u redu. A slike sam morao zamijeniti.
Ona iz prošlog priloga je ovdje a ona koja je trebala ići uz Amilin prošli tekst je
tamo gdje joj je mjesto.
Sedmi razred... Z.J. skole... sta reci... tad su hemijske
olovke bile hit.... dusa mi bila uzeti od Nadinog brata... pa saram po onim
starim drvenim klupama... i pokvarim mu.. haha... place on i tuzaka me
razredniku... ma nista od toga...
kako je covjek bio zadovoljan malim stvarima.... tad su i simpatije pocele... neke su se djevojcice ranije razvile... pa su djecaci gledali na njih... sve jedno ucilo se... ali ja nikako da se oslobodim sramezljivosti... kad me prozovu da odgovaram .. samo sutim, a znam... stid me ..krijem grudi vestom... svi u mene gledaju..... pitali me da pokazem Dansku na karti... .. znala sam o Hamletu ..o tome da ima nesto trulo u zemlji Danskoj..... starija sestra citala na glas .. bubala u stvari..... kad sam ovdje isla u jezicku skolu pricala sam im i pisala o mojoj zemlji ,o mom gradu... na danskom jeziku .. da me dobro razumiju.... . i nisam se stidjela.... i 10-kom sam polozila....eh...
kako je covjek bio zadovoljan malim stvarima.... tad su i simpatije pocele... neke su se djevojcice ranije razvile... pa su djecaci gledali na njih... sve jedno ucilo se... ali ja nikako da se oslobodim sramezljivosti... kad me prozovu da odgovaram .. samo sutim, a znam... stid me ..krijem grudi vestom... svi u mene gledaju..... pitali me da pokazem Dansku na karti... .. znala sam o Hamletu ..o tome da ima nesto trulo u zemlji Danskoj..... starija sestra citala na glas .. bubala u stvari..... kad sam ovdje isla u jezicku skolu pricala sam im i pisala o mojoj zemlji ,o mom gradu... na danskom jeziku .. da me dobro razumiju.... . i nisam se stidjela.... i 10-kom sam polozila....eh...
Amila
posted by co | 10:37 PM
3 Comments:
Gledala sam ovu sliku djevojcica.Sve kao pupoljci ruza. Tek poceli da se otvaraju i mirisu. Sad je stigao i pravi tekst. Divno, toplo, djevojacki. Zbunjenost u novom tijelu i neki djecak u glavi, cuperak plavi kako be rekao Mika Antic. Divno ispricano. Hvala Amila.
Dubravka
Ssjetila sam se da imam negdje sliku mozda slikanu istog dana, gdje sjedimo u klupi i djecaci i djevojcice.
Sad razmisljam kako smo mi jedni druge prihvatali onakve kakvi smo. Svi smo imali svoje osobenosti , i svoje unutrasnje dileme i komplekse. Ali svi smo se isto ponasali, oblacili odnosno izgledali.
Ja se tebe Amila sjecam kao vrlo ozbiljne i odrasle osobe. Sad shvatam da si ti zivjela u nekom svom unutrasnjem svijetu. To se danas da vidjeti da si ti oduvijek bila umjetnicka dusa. To pokazuju tvoji danasnji talenti. Tvoja slika je mene fascinirala, ja odavno nisam osjetila dusu Banja Luke kao na ovoj slici. O bojama da ne govorim. Obzirom da sam iz baste silazila na Vrbas da se vozam u camcu, a moj otac je bio u svojoj mladosti jedan od boljih vozaca. Mjera za to je bila kojom brzinom se moze uz Prve i Druge mlinove.
On je kao dijete udario koljenom u direk ispod glavnog mosta i bez adekvatnog lijecenja ostao sa kracom nogom do kraja zivota. Ali mu je to nadomjestenu u snazi ruku. Upravljao je dajakom bez ikakvih problema.
Ja sam od prvog osnovne bila previsoka za svoje godine, pa su mnogi mislili da sam ponavljala razrede. I na ovoj sliciI se vidi da smo ja i Sena Koljenovic bile najvise u razredu. Jednake kao razrednik Islamovic.
Moj najveci problem je bilo na fizickom kad bi u koloni po dvoje, ja prva sa Senom dobila komandu " lijevim krilom udesno ili desnim krilom ulijevo" ja nikad nisam znala da li skrenuti lijevo ili desno i to me i danas prati. Ako bi u autu trebala reci Vici da skrene desno, to bi bilo obavezna lijevo.
Nas niko nije vodio psihijatrima niti smo pokazivali svoje unutrasnje stanje u raznim situacijama.Sami smo nacinima obrazovanja postajali licnosti i takvi smo i danas.
Kad pronadjem sliku bit ce na blogu.
Pozdrav Saima
Draga Saima... citala sam tvoj komentar nekoliko puta.... sjecanja dirnu ...ono u dusu... imali smo mi lijepo djetinjstvo...
ispunjeno onim najljepsim... ljubavlju nasih najmilijih...toplinom doma .. mirisom domace hrane ... meni je sad jako ruzno,kad vidim da neko natrpa svoj tanjir do vrha... a nas su ucili da budemo skromni...
da cijenimo sve i svakog... i volim sto je tako ... ponosna sam na svoje roditelje i sestre.... imala sam ih pet.. a, sad imam samo jednu koja je jako daleko...
Moj stari je radio u Vrbasu... bio je upravnik... Geometar po zanimanju... i uvijek se igrao ganje na sedrama.. a ja se sakrijem da me ne vidi...stid me bilo...hehe..bikinac na meni...ja na sedrama uvijek bila... tamo kod direka... ispod mosta...ne znam.... mozda je taj stid bio neka vrsta kompleksa .... dugo je to mene drzalo...taj stid... kad sam se udala ..a udala se u veliku familiju... nestalo je toga... nekako necujno...bez neke pompe ... hahah ... drago mi je da sam takav zivot imala i dragog muza... nismo djecu dobili... sto mi je ostala najveca neispunjena zelja.... eh.. ja tebi napisa citavu biografiju.... nego znas sta..sad se druzim sa Sharom ..
i njegovim fijakerom... kad te stvari iz nase mladosti radim...jednostavno se u to uzivim ,kao da se to sad desava... na taj nacin nahranim nostalgiju..
koja je veoma duboka... svjestan je covjek svega.. ode dole ...ali, to nije to... da se razumijemo...
volim jednu izreku.... "sa divnim sjecanjima ,oplemenjujemo sadasnjost"... nadji tu sliku .... lete pozdravi... desnim krilom na ljevo... hehe.. ni ja nikad skontati...
Post a Comment
<< Home