Mašnica
Ne bih da dosadim sa facebook-om ali moram ga opet spomenuti. Kemo Bajagilović neki dan šerira sliku koju je naslikala naša Banjalučanka Amila a ja je ukrah za blog. Nakon toga, opet preko facebook-a, Amila i ja uspostavismo kontakt. Profile slika na facebook-u mi se činila poznatom ali nisam bio sto posto siguran. Bio sam siguran da je Amila radila u Profesionali ali nisam znao u kojem OOUR-u. “Misteriju” riješi Amila: reče da je radila u Službni instrumenata sa Ziskom i tada mi mozak proradi. Eto ponovo sam se uvjerio da je naš mozak k’o kompjuter: ponekad se zaglavi pa ga moraš resetovati. Inače, badava pritišćeš tipke, muviraš miša, gasiš i pališ monitor...
Odmah nakon uspostavljenog kontakta, Amila se javi sa par priloga za blog. Vjerujem da će fotografije koje je Amila poslala biti veoma zanimljive jer nas vraćaju u ona lijepa vremena kojih se svi rado sjećamo.
Evo prvog:
sjecam se još uvijek kad smo se slikali... sve su se curice otimale koja će do učiteljice sjesti... a, ja sam samo na moje nove sandale mislila .. i izvlacila nogu da se dobro vide nove sandale hehe... nije šala... samo za rodjendan sam cipele ili sandale dobivala.. bio je to dogadjaj... nas šestero djece , a plata jedna.... tek mašnica... ee ... morala je da stoji cakum pakum... bar da se do školskog ulaza dodje i stane u red .... a, u redu cijeli moj razred... u klupi sjediš i samo o tome misliš... kako mašnica stoji... tada su nam davali listiće u boji kao prolazne ocjene... nije knjižica bilo.... znam da sam dobila bijeli listić... a to je najgora ocjena.. jedinica... hehee...
posted by co | 10:38 AM
6 Comments:
Draga Amila, nisam ti se sjetila prezimena, ali ne mozes zamisliti koliko sam se obradovala ovoj slici .
Krenula sam sa lijeva ne desno u prvom redu sa razrednikom.
Prva je Emira Ramic, druga si ti,pa Buco Tifa, Anica Spudic, Nuri sam zaboravila prezime, izmedju razrednika Koljenovic Sena. I ja, a ispred razrednika Islamovica ( zaboravila ime)'Popovic Branka( prva rodica doktora Nebojse Popovica. ), do Branke desno cini mi se Fehimovic Jasmina, iznad nje Kurspahic Safija, , do nje Huseinbegovic Hafizada.ispred Dedic Jasmina, pa Dzumhur Mislim Amira, i zadnja Hozic Esrefa .
Ispred Jasmine ne mogu se sjetiti imena djevojcice sa masnom oko vrata.
Sjede s lijeva na desno
Prva, ne znam ni ime ni prezime, sa pletenicama ,mislim Sefika , da li je ispred nje Radmila Stupar, nisam sigurna, predzadnja Radmila Ibrakovic, a zadnjoj ne znam ni ime ni prezime.
Tvoja slika me odusevila i pisanje je zanimljivo.
Ja se sjecam da smo mi nekako svi bili isti, nikad nisam primjecivala da se materijalno puno razlikujemo.
Majke nam nisu radile. Logicno je da je meni bilo lakse , otac je radio u Sudu imao dobru platu a troje djece.
Ali skromnost je bila odlika svih porodica i u ulicama se u svaku kucu moglo uci ako si imao vrsnjake u njima.
Hafizada je poslije izlaska iz Bl bila u Zagrebu ali je odmah, poslije rata dosla s tatom u Sarajevo. I danas smo najbolje prijateljice i svakodnevno se cujemo. Safija Fika je u Bihacu, muz joj je poginuo u ratu. Vise ni za koga ne znam osim da je Jasmina Dedic davno umrla.
Puno te pozdravljam i sretna sam sto postojis sa ovakvim talentom. Voljela bi da budemo u vezi i sretnemo se u BL ili Sa.
Od koljevke pa do groba najljepse je djacko doba.
Pozdrav Saima
Amila, pravo ste osvjezenje. Ne razumijem samo kako netko tko umije cijeli jedan period zivota opisati u par prelijepih recenica moze dobiti " bijeli papiric" ?
Nada
Milane pomijesao si tekst i slike... ovaj tekst ide uz one male liliputance iz treceg razreda... a ovo je sedmi razred...prati sliku i tekst.. imas i pored svake slike i godinu kad je slikano.. hajd nemoj da ti sad saljem nove tipke hehe.. (malo shale )
Drago mi je za Fizu draga Saima... punooo, puno mi je pozdravi... ova mala s mashnicom je Nada .. sjecas se ona i njen brat Stevo su isli s nama u razred...doselili u bluku...otac oficir..tako nesto... Nura ti je Cejvanka ...Iza Jasne Dedicke je Zinka DZumhur.. i ona je umrla.. A, Mira se prezivala Kuridza... stanovala u onim zgradama uz crnu kucu.... nesto mi naum palo kad si spomenula sud... haha
Salje me mati da joj kupim cigarete.. ono bile na komad... meni lijeno... a,ona veli.. uh kad sam ja bila tvojih godina nanule na noge pa odem do svog daidze Hamdije Afgana.. oko deset sati kad je u sudu pauza i svi izadju vani i sjede za stolovima... prodjem vazna kraj njih i ne okrecem se.. samo cujem stolice shkripe....hehe.. malo i sjecanja...
Ti se dobro sjecas imena.. ja sam sa Koljenovickom Senom gledala sliku i podsjecale se imena... bila je jos jedna slika gdje smo mi svi .. sjedimo u klupama... eh..da ima neko tu sliku-... djevojacki sam Pasagic..mati mi je Gvozdarka i Afganovka.. neki talent nemam.. jednostavno , na taj nacin lijecim svoju ranjenu dusu .. i muz i ja imamo veliku familiju .. a dijele nas okeani..da smo skupa sve bih nekako lakse bilo .. punooo , punooo pozdrava <3
Hhha Nado ... stidljivost je bila u pitanju tada... pozz
https://www.youtube.com/watch?v=uxrnf3kJ72Q
Uciteljica na slici je
Čabrić Zdenka.
Post a Comment
<< Home