SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Sunday, April 07, 2013

Stigla moja najdraza sezona Cabane à sucre


La sucrerie goudrelle

Uvijek je lijepo kad dodje mart. Zima se polako predaje bez obzira koliko je bilo hladno u januaru i februaru. Sunce malo duze sija i grije polako koru drveca. Djetlici pocinju da traze crve u kori, lupaju svjim tvrdim kljunom. Tlo je jos prekriveno snijegom, i zahvaljujuci divnim zakonima prirode sokovi u drvetu se pocinju kretati prema gore.


Polovina familije u sumi

Vrijeme je za postavljanje cijevcica i vadjenje soka iz drveta maple. Vrijeme je da se proslavi kraj zime na paganski nacin uz jelo i pice. Nekad davno se sokia drveca skupljao s konjima i kolima, kuhao se u drvenim kolibama. Sada se taj procès obavlja samo na granici sume da gosti upoznaju stare obicaje. Duboko u sumi su cijevi povezane u ekonomicnu mrezu, i sok odlazi direktno u rezervoare u kolibi.


Dida nas slika

To su dani oko mog rodjendana i volim se provozati kroz sumu, sjesti sa familijom za veliki sto i jesti tradicionalno visoko kaloricnu hranu  marke Quebec, koja je bila neophodna za rad i opstanak tokom hladne zime.


Sad velika Ana hrani lamu sa Mauricijem

Tesko je sastaviti cijelu familiju, nekako smo uspjeli i odvezli se na poznato mjesto Mont-Saint-Gregoire. Suma je velika, Mauricio je trcao i dida za njim. Mi smo otisli s Majom da se provozamo s kolima kroz sumu.


Cvarci

Sve skupa me podsjeti na prvo proljece u Montrealu, kad smo otisli na jednu farmu u blizini i kad sam prvi put vidjela moju Anu ponovo veselu i kako se raduje dok hrani jagnje i konja.


Lijepo lice preko puta

I ja sam tada mislila koliko mi taj iskreni djeciji osmjeh  daje snage da izdrzim sve nevolje novog zivota, koji je poceo od nule u pravom smislu te rijeci.


Sirup svuda umjesto secera


Maja u bakinom krilu

Pozdrav od Dubravke

Labels:

4 Comments:

Anonymous Anonymous said...

Evo nam i Maje, napokon. Dugo mi Dubravka nisi slala slike djece pa sam se zbilja obradovala . Preslatka je i cini mi se da lici na Mauricija.
Znas mene, uvecam svaku sliku, zelim uociti svaki detalj. Ovi cvarci mi vise lice na carsko meso sa grila. Nekad su mi se gadili, kao i spek, a sad kad kostaju po 100 kuna ceznutljivo ih gledam i tek ponekad kupim. Sad moljakam i za teglu domaceg pekmeza od sljiva, a mama je to sve dijelila susjedima, jer nama to nije bilo dovoljno fino.
Nasem proljecu se bas neda. I Uskrs nam je bio snijezan. Tek sad su propupale narcise u vrtovima oko mene. Ne razumijem kako su ljubice u mom dvoristu ove godine bijele, a uvjek su do sada bile plave.
Poljubi svoje malene za mene.
Lijepi pozdrav
Nada

Monday, 08 April, 2013  
Anonymous dubravka said...

Draga Nado, nisam znala za carsko meso
Ja ih zovem cvarci, zato sto je najblize po ukusu nasim cvarcime.
Ovdje to zovu «oreilles de crisse » ili « oreilles de Christ », sto bi znacilo Kristove usi. Francuzi u Quebec-u su bili extremno religiozni do sezdesetih godina proslog stoljeca. Posljedica ogromne moci i uticaja katolicke crkve.Njihove sale i psovke su pune religioznih motiva. Po prirodi veseli i vole uzivati zivot, tako su mogli da malo ventiliraju pritisak.
Oni koji su bili fanatici su se pretvorili u naiconaliste. Nista novo, kao sto se kaze « déjà vu ».
Pozdrav od Dubravke

Tuesday, 09 April, 2013  
Anonymous Anonymous said...

Draga Dubravka
Nisam potpuno sigurna radi li se tu o carskom mesu, ali me podsjeca na to. Ovdje se tako naziva sirovi spek, obavezno red mesa, red onog bijelog, obavezno s kozom. Kupuje se komad bar od 1.5 kg, jer se pece u rerni. Ja ga dan prije napacam sa solju i cesnjakom, prije toga kozicu narezem na rombove da lijepo izgleda. Prije pecenja pobodem klincice u kutove rombova i pospem listicima ruzmarina da anuliram onaj prostacki miris pecene svinjetine. Mladi krumpir i zelena salata i eto dobrog i jeftinog rucka bez po muke. I lijepo izgleda. U Disldorfu sam kupovala to isto meso samo rezano na ploske i pekla u gril tavi. Na tu varujantu su me potsjetili ovi tvoji 'cvarci'. Meni tvoji clanci i jesu zanimljivi zbog tih detalja koje opisujes; hrana, obicaji, crtice iz povijesti...
Nesto slicno ovome sto me nasmija u vezi religije i psovki ima i u Zagorju, samo je vezano za vladavinu Austro-Ugarske. Pedantni Austrijanci su uredno ispisivali imena sela, ali su insistirali na njemackom prevodu. Da bi im otezali, dovitljivi seljani su izmisljali komplicirane nazive, cesto puta i lascivne. Tako su i nastala imena Spickovina, Micudaj i mnoga druga,a zadrzala su se i do danas.
Poz, Nada

Wednesday, 10 April, 2013  
Anonymous Amila said...

Izleti me uvijek obraduju... pogotovo kad su slatki .. kao vasi dragi malisani.. a i Ahorn sirup naravno... pozzz

Wednesday, 10 April, 2013  

Post a Comment

<< Home